Osoba je temeljna gradivna jedinica sistema zvanog vladavina prava, jer prepoznaje samo osobe u raznim kapacitetima koje su određene zakonima i propisima. Tako u sistemu, ko fol, postoje privatne osobe i javne ili službene osobe. Postoje i fizičke i pravne osobe. Zajedničko svim osobama je to da moraju imati identitet i certifikat kojim potvrđuju da su oni ta osoba. Privatne ili fizičke osobe se identificiraju osobnom iskaznicom. Službene osobe se identificiraju službenom iskaznicom. Pravne osobe se identificiraju rješenjem o osnivanju kojeg je izdalo nadležno tijelo (osoba).
Dražen Kasalo
Izvor: Nexus-Svjetlost
Obzirom da je pravni sistem fikcija poput Ivice i Marice, ništa u njemu nije evidentno, već sve mora biti dokazano. Ako netko tvrdi da je nekakva osoba unutar hijerarhije sistema to mora i dokazati određenim komadom papira ili plastike. Taj svijet je svijet papira i plastike te postojanje osoba ovisi o tim sirovinama. Ako nisi ubilježen olovkom, tintom, ili magnetnom vrpcom ti za sistem ne postojiš.
Npr. Ako ja kažem za sebe da sam Hrvat ta izjava donekle može vrijediti među privatnim osobama, ali i one mi mogu vjerovati ili ne. U službenoj domeni moja izjava ne vrijedi ništa dok ne dostavim dokaz na papiru ili plastici koji potvrđuje moju izjavu, jer to da sam ja hrvat ne može biti iščitano na mojem licu, držanju, govoru ili imenu. Hrvatstvo postoji samo na papiru. U fiktivnom svijetu, prema tome, ova izjava može biti točna ili netočna dok je u stvarnosti ona potpuna neistina jer Hrvatska ne postoji, a posljedično tome niti Hrvati.
Ono što svi znamo za sebe i što je evidentno pa se ne mora dokazivati je to da smo ljudi. Znam da sam čovjek, bez obzira bio žena ili muškarac. Čovjek je materijalan, mentalan, duhovan. Kreće se, govori, kontemplira, diše, živ je pa mu tako nije potreban nikakav papir ili plastika kojim se utvrđuje njegovo postojanje. Ono je samo-evidentno.
Život je evidentan i samo-dokaziv, ali on nije niti može biti dio sistema jer u sistemu život ne stoluje. Iz tog razloga često sistem nazivam dolina smrti ili had (podzemlje).
U zakonima ne postoji riječ „čovjek“. Ne samo u hrvatskim već i u zakonima i pravilima drugih pravnih sistema riječ „čovjek“ (kao živo postojeće biće) se praktički niti ne spominje osim u par slučajeva. To dokazuje uniformnost cjelokupnog svjetskog pravnog sistema i potvrđuje činjenicu da je stvoren na jednom mjestu (Vatikan).
U hrvatskim zakonima čovjek se uopće ne spominje, osim u ustavu gdje postoji na par mjesta. U zakonima postoje samo osobe u raznim kapacitetima tipa: građanin, državljanin, fizička osoba, direktor, vlasnik, vozač motornog vozila, porezni obveznik i sl. Mada će vam pravnici i odvjetnici reći da je svaki čovjek koji stanuje u hrvatskoj građanin RH, to zapravo nije točno. Većina pravnika o ovome zna vrlo malo, jer ne gledaju na stvari iz duhovne ili spiritualne pozicije već iz rigidnog, pravnog okruženja (kutije) nemajući tako više-dimenzionalni uvid šire perspektive.
Kako je RH osoba koja kao takva postoji samo na papiru kao mrtvo slovo njena egzistencija nije samo-evidentna. RH postoji samo u simboličkom smislu kao logo, zastava, grb, himna. Živi čovjek ne može stoga obitavati na komadu papira jer živo postojanje ne može obitavati na mrtvom ne-postojanju. Jel’ jasno!
Da bi čovjek mogao biti građanin mora umrijeti. Mora napraviti metamorfozu, proći kroz transupstancijaciju i natrag te magično postao neživi entitet – stanovnik nežive države. Taj se čin simbolički radi registracijom života u matičnim knjigama neživog/fiktivnog entiteta. Registracijom se živi odriče života i postaje entitet koji se magično rađa (matica/maternica/matrix) u svijet mrtvih (pravni svijet). Da je preobrazba uspješno izvršena rodnica sistema izdaje potvrdu o učinjenoj preobrazbi naziva RODNI LIST. Rodni list tako postaje temeljni dokument na osnovu kojeg se izdaju svi ostali dokumenti i tko ga nema ne može obitavati unutar sistema.
Takva osoba (demon) kreiran rodnim listom prima prava i dužnosti, dobija pravnu osobnost i može sudjelovati u trgovini, baviti se biznisom i mešetariti novcem. Iako se ova potvrda u sistemu naziva rodnim listom njen stvarni učinak bi se trebao nazvati imenom SMRTNI LIST, jer takva osoba gubi suverenitet, stvoriteljem dana prava, prestaje biti živ (iluzija), te postaje podložna zakonima i normama fiktivnog stvoritelja RH. Takva osoba može biti u potpunosti kontrolirana, jer ona je u stvari rob(a).
„Biti IMENOVAN znači biti nadziran, pregledavan, uhođen, usmjeravan, vođen zakonom, izbrojavan, reguliran, upisan, indoktriniran, propovijedan, kontroliran, provjeravan, procjenjivan, vrednovan, zabranjivan, zapovjeđivan, od stvorenja koja nemaju ni pravo ni mudrost, ni vrline da to rade.
Biti IMENOVAN znači biti pri svakoj operaciji, pri svakoj transakciji zabilježen, registriran, brojen, oporezivan, žigosan, izmjeren, numeriran, ocjenjivan, licenciran, ovlašten, ukoren, spriječen, zabranjen, reformiran, ispravljan, kažnjen.
To je sve, pod izlikom da ste dali SVOJ PRISTANAK, da u ime općeg interesa, budete stavljen podložni doprinosima, treninzima, muzenju, izrabljivanju, monopolu, iznuđivanju, stiskanju, obmani, pljački;
a zatim, na najmanji otpor, prvu riječ prigovora, biti ograničavani, novčano kažnjeni, ocrnjeni, maltretirani, lovljeni, zlostavljani, zatrti, razoružani, vezani, gušeni, zatvoreni, osuđivani, osuđeni, upucani, deportirani, žrtvovani, prodani, izdani; izrugani, ismijavani, prezreni, ogorčeni, osramoćeni. To je SVJETSKI SUSTAV; to je njegova pravda; TO je njegov moral.“
–Pierre-Joseph Proudhon – Francuski filozof, ekonomist i sociolog (1809-1865)
Ovo je prevara koja može biti suptilna pa tako zbunjuje mnoge ljude jer se nikad nisu pitali ovakva pitanja. Jedna od mnogih nedoumica je dokument naziva „Opća deklaracija o ljudskim pravima“ (Universal declaration of human rights) koja se na prvu čini dokumentom koji jamči prava čovjeka, pretpostavljajući svoju dominaciju kao tijelo (UN) koje je iznad čovjeka te mu može dati neka prava. Prevara može trajati dotle dok niste svjesni svojeg porijekla, snage i potencijala ili dok barem ne znate neke skrivene informacije. Jedna od tih je i ta da u pravnom smislu čovjek (man) nije isto što i ljudsko biće (human).
Prema australskom istraživaču Franku O’Collinsu riječ human znači slijedeće:
Ljudsko biće (Human being), također poznato kao „čovjek (human)“ je termin namjerno stvoren u 16. stoljeću kako bi se ažurirao naziv potpunog roba gospodara zemlje iz 13. stoljeća poznatije kao „sluga/kmet“. Ljudsko biće (human) izveden iz dvije latinske riječi „humi“ koja znači zemljište, tlo, zemlja, na terenu“ i riječi „anus“, što znači „rektum, (brak/zalog) prsten, star“. Dakle riječ Human doslovno znači„ u braku/vezani za zemljište/zemlju/tlo“ i human/ljudsko biće doslovno znači „zemaljsko stvorenje“, također poznato kao pokretna imovina/rob –ili stoka i jednostavno „zemlja“.
Frank O’Collins je ekspert za pravno-povijesna pitanja te je tvrdio da su kompletan sistem kroz magiju riječi izveli Jezuiti (isusovci) te da su oni pravi arhitekti ovog magičnog sistema (gramatičar: “student ili pisac (Latinskog) gramatike, filologist, etimologist; ” u generalnom smislu “učen čovjek” kasno 14.st., od starofrancuskog gramirien “mudar čovjek, osoba koja zna latinski; magičar” – dictionary.com )
Ova magija je primjenjivana prvenstveno u religiozna svrhe, ali je naknadno primjenjivana i mnogo šire. Mogu stoga reći da se arhitekti ovog sistema nalaze u Vatikanu. Pandan upisu u matične knjige i izdavanju rodnog lista kod državnih sistema u katoličkoj crkvi je krštenje i upis u crkvene knjige, te izdavanje krsnog lista. Ako mislite da je ovdje situacija drugačija i da crkva respektira duh čovjeka i njegov život – varate se.
Krunski dokaz tome je Kanonski zakonik i u njemu kanon 96 koji kaže;
„Kan. 96 – Čovjek se krštenjem pritjelovljuje Kristovoj Crkvi i postaje u njoj osoba, s dužnostima i pravima koja su kršćanima, uzimajući dakako u obzir njihov položaj, vlastita, ako su u crkvenom zajedništvu i ako to ne priječi zakonito donesena kaznena mjera.“
Vidite i u slučaju crkve da je čovjek koji je živ, krštenjem postao mrtav, osoba, ovisan o dužnostima i pravima kršćanske dogme, jednog od najvećih programa za ograničavanje svijesti u povijesti. I sama crkva kaže da je krštenje ponovno rođenje, ali ono što ne kaže da je to rođenje u svijet mrtvih osoba, svijet sotone i podzemlja kojim upravljaju oni. Tako i krštenje treba promatrati kao jedan ritual smrti, jer sve religije svijeta koje se bave magijom i vradžbinama zapravo su kultovi smrti i žele što je moguće duže zadržati čovjeka u neznanju, ograničenoj svijesti kako bi oni mogli vječno vladati.
Postoji mnogo indicija i indikacija koje potvrđuju ovakvo gledanje na stvari, a jedna od najupečatljivijih je ime osobe napisano na osobnoj iskaznici. To ime je napisano svim velikim slovima (verzalom), koje prema hrvatskom pravopisu ne pripada živom čovjeku jer se imena ljudi pišu sa velikim početnim slovom. Mnogo istraživača diljem svijet muku muči da otkrije što ime napisano verzalom znači jer službene institucije ne odgovaraju nikada i nigdje na to pitanje. Najdalje su u istrazi došla dvojica opet australskih istraživača Rohan Lorian i Romley Stewart o čemu sam detaljno pisao na svojoj stranici u seriji članaka „Justinijanska obmana (http://kontrolauma.org/justinijanska-obmana-1dio/)
Ako pak s lakoćom hodate putevima otvorenih očiju i zdravog razuma možete vidjeti da se na nadgrobnim spomenicima imena umrlih uvijek pišu VERZALOM. Tako sam i sam zaključio da se svako ime napisano verzalom odnosi na mrtvog/pokojnog/neživog.
Možda je ovaj tekst pomalo zastrašujući onome tko se po prvi put susreće sa ovom temom i ovim informacijama, ali neka se odmah fokusira na njihovu pozitivnu stranu. Ona otkriva da živi čovjek (jedini koji postoji) nije dužan nikome ništa i ne mora se pridržavati nikakvih korumpiranih zakona i pravila jer se ona ne odnose na njega. Za čovjeka vrijede samo univerzalni zakoni bilo fizičke, mentalne ili spiritualne naravi. Takvi se zakoni ne mogu prekršiti, zaobići ili krivo protumačiti za razliku od ovih zakona niže robovlasničke kategorije.
Stoga, ovo znanje je jedan od prvih koraka k slobodi. Ta je sloboda osobi nedostižan san dok je čovjek oslobođen od identiteta živi svaki dan. Sloboda je tu i sada i jedino što trebate je vjerovati u to.
Dražen Kasalo
Izvor: Nexus-Svjetlost