Krešimir Mišak: Fluoridni horor

Fluoridi su medicinski klasificirani kao protoplazmatički otrovi, a koriste se za trovanje štakora.Zastrašujuće je da bi ikome uopće palo na pamet da takvu opasnu tvar za ljudsko biće stavlja i blizu sebe, a kamoli u vlastita usta. Izuzev onima kojima je cilj profit i društveni inženjering, a ne zdravi i bijeli zubi. A to su pripadnici samoproglašene Elite kojima je cilj korporacijsko porobljavanje čovječanstva.

Na mnogim internetskim stranicama i knjigama koje se bave razotkrivanjem zakulisnih djelatnosti društvenog inženjeringa koje su dio sveopće centralizacije kontrole i moći s ciljem uspostavljama svjetske nedemokratske centralizirane super države mogu se pročitati razmišljanja da je važan dio plana (uz uspostavljanje totalitarističke kontrole svakog aspekta života te dresiranje i ovladavanje mislima i namjerama ljudi) sustavno trovanje čovječanstva, navodno s ciljem slabljenja imunosnog sustava, smanjenja populacija te slabljenja volje i životne snage u ljudima djelovanjem na kemiju organizma, kako bi bili bolji materijal za pokorne i tupe građane orvelovske fašističke države koja već nastaje oko nas. To se radi na razne načina, prema mnogim autorima, od cjepiva do GMO-a i Codexa Alimentariusa, a kao jedan od najdramatičnijih navodi se trovanje fluoridom. Dok je u SAD-u to je napravljeno stavljanjem fluorida u vodovod s objašnjenjem da je riječ o preventivi da bi se ljudima zubi manje kvarili, mi smo bili, uvjetno rečeno, sretnije ruke. No, i nas fluorid dohvaća -  kroz paste za zube i druge proizvode za koje ni ne slutimo. Zato je dobro saznati što se o tome može naslutiti.

Primjerice, od Drugog svjetskog rata, ne samo zbog fluoridizacije vode i zubnih pasti već i zbog zagađenja od strane velikih industrija, od aluminija do pesticida, gdje je fluorid ključna kemikalija i otpad, Amerikanci su kontinuirano izloženi fluoridu. Učinak se može vidjeti kod djece, jer veliki broj (do 80 % u velikim gradovima) mladih Amerikanaca ima dentalnu fluorozu, prvi vidljivi znak ekstenzivnog izlaganja fluoridu. Njen znak su bjelkaste mrlje ili točke, pogotovo na prednjim zubima, ili tamne mrlje i pruge u ozbiljnijim slučajevima. A javnosti je slabo poznato i to da se fluorid akumulira u kostima. Kako je objasnio Paul Connett, profesor kemije na sveučilištu St. Lawrence: “Zubi su prozori u ono što se zbiva s kostima”. Stoga ne čudi ni to da su zadnjih godina pedijatrijski specijalisti za kosti izvijestili o alarmantno povećanje fraktura među mladim Amerikancima.

Dentalna Fluoroza

Zastrašujuće je da bi ikome uopće palo na pamet da takvu opasnu tvar za ljudsko biće stavlja i blizu sebe, a kamoli u vlastita usta. Fluoridi su medicinski klasificirani kao protoplazmatički otrovi, a koriste se za trovanje štakora, a za brojne negativne učinke fluorida na zdravlje pogledajte popis na kraju teksta. Tamo izneseni podaci ne čude ako se zna da je fluorid bio dio otpada u proizvodnji eksploziva i drugih oružja, a bilo ga je vrlo skupo zbrinjavati dok mu upotreba nije nađena – u vodi za piće! Prije toga smatran opasnim, otrovnim otpadom, kroz prefriganu javnu re-edukaciju, postao je aktivni sastojak pesticida, fungicida, anestetika, sredstava za smirenje, pasti za zube i brojnih drugih industrijskih i kućnih proizvoda. Industrije aluminija, gnojiva i oružja financirale su američko “obrazovanje i istraživanje” da iznađu način da se riješe sve veće količine fluoridnog industrijskog otpada, a da pri tom zadrže pozitivni rast profita. Isprva, tražeći mogućnost da se brani od sudskih tužbi radnika i zajednica otrovanih emisijama industrijskog fluorida, a potom i kako bi taj otpad okrenula u svoju korist. Dodajmo naslućeni motiv namjernog trovanja, mogućnost koja tim trovačima čovječanstva sigurno nije promaknula. Tri muhe – jednim udarcem.

POČECI

Priča o fluoridu počinje 1924. kad je InteressenGemeinschaftFarben (I.G. Farben), njemačka kemijska tvrtka, počela dobivati zajmove do američkih bankara, koji su postupno doveli do stvaranja velikog kartela I.G. Farben. 1928. su Henry Ford i tvrtka AmericanStandardOil (u vlasništvu obitelji Rockefeller) spojili svoja sredstva i do ranih 1930-tih više od sto američkih korporacija imalo je svoje podružnice u Njemačkoj. 1939. su, sporazumom Alted, tvrtka AmericanAluminum (ALCOA), tada najveći svjetski proizvođač natrij- fluorida, i DowChemical, prebacili svoju tehnologiju u Njemačku. Colgate, Kellogg,Dupont i mnoge druge tvrtke na kraju su potpisale kartelske sporazume s I.G. Farbenom, stvarajući moćno lobističku skupinu koju se danas ponekad naziva “fluoridna mafija”.

 Nakon Drugog svjetskog rata američka je vlada poslala znanstvenika Charlesa Eliota Perkinsa da preuzme upravu ogromnih kemijskih pogonaIG Farbena u Njemačkoj. Njemački kemičari su mu opisali plan koji su napravili tijekom rata, a kojega je njemački generalštab prihvatio. Objasnili su Perkinsu svoju namjeru da kontroliraju stanovništvo u bilo kojem području time što će u pitku vodu masovno stavljati natrijev fluorid, što je inače bila metoda koja se već koristila u njemačkim i ruskim logorima za ratne zarobljenike i sovjetskim gulazima u Sibiru, da bi ih se napravilo „glupima i poslušnima“, kako je to jedan autor opisao. IG Farben  je tijekom rata razvio planove da fluoridizira okupirane zemlje jer je otkriveno da fluoridizacija uzrokuje blagu štetu na određenom dijelu mozga, čime otežava pogođenoj osobi da brani svoju slobodu i čini je poslušnijom prema autoritetima. Kao što ćemo vidjeti, američka vojska je nastavila nacistička istraživanja, a ni CIA-i nije promaknuo i njezinim istraživanjima sredstava za kontrolu ljudskog ponašanja.

INCIDENT U NEW JERSEYU

No, još 1944. ozbiljni incident zagađenja fluoridom zbio se u području koje se nalazilo niz vjetar od kemijske tvrtke E.I. DuPontdeNemours u  Deepwateru (New Jersey). Ta je tvornica proizvodila milijune tona fluorida za potrebe projekta Manhattan, tj. za proizvodnju atomske bombe. Na farmama u okruzima Gloucester i Salem, poznatima po visokoj kvaliteti voća i povrća, u ljeto 1944. farmeri su počeli izvještavati da su im breskve  spaljene, perad je umirala, a seljaci koji bi jeli svoje proizvode ponekad bi cijelu noć i slijedeći dan povraćali. Konji su se razboljivali i noge su im se kočile, a krave nisu mogle stajati već su pasle ležeći na trbusima. Tko ne bi jedva dočekao da tu tvar namaže na svoju četkicu za zube?

Farmeri nisu znali o čemu se radi, a nisu znali ni to da je incident  privukao pažnju projekta Manhattan i vlade, koji su istraživali pritužbe na isparenja iz tvornice. Nakon kraja rata, 1. ožujka 1946. je dr. Harold C. Hodge, voditelj toksikologije fluorida u projektu Manhattan (koji će u ovoj priči iskakati na puno mjesta) zabrinuto napisao tajni memorandum svom šefu, pukovniku Staffordu L. Warrenu, šefu medicinskog odjela, o  “problemima povezanima s pitanjem kontaminacije atmosfere fluoridom u određenom dijelu New Jerseya”. U njemu je u četiri točke popisao simptome na biljkama, životinjama i ljudima.
Farmeri iz New Jerseya čekali su da rat završi, a tada su tužili DuPont i projekt Manhattan za štetu napravljenu fluoridom. Bila je to prva tužba protiv američkog programa razvoja atomske bombe. Dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti otkrivaju da je tužba šokirala vladu. Mobilizirani su razni uredi da bi se na sudu porazilo farmere, jer su 1946. SAD počele masovnu proizvodnju atomskih bombi. Nijedna druga nacija još nije testirala nuklearno oružje, pa se činilo da je A-bomba temelj za predvodničko mjesto u poslijeratnom svijetu. Da su farmeri pobijedili, bila bi otvorena vrata daljnim tužbama koje bi mogle spriječiti program razvoja bombe da koristi neophodni fluorid.

Tako je ured za kemijsko ratovanje počeo raditi testove i skupljati podatke, ali ne za dobrobit ljudi već za eventualne sudske procese. U međuvremenu, stanovnici tog kraja bili su u panici. Rješenje tog problema ‘odnosa s javnošću’ pukovniku Warrenu predložio je opet dr. Hodge u tajnom memorandumu od 1. svibnja 1946: “Bi li bilo korisno pokušati parirati lokalnom strahu od fluorida kod dijela stanovnika okruga Salem i Gloucester kroz predavanja o toksikologiji fluorida i možda upotebljivosti fluorida kod zdravlja zubi?” Takvih su predavanja zaista započela, prvo za građane  New Jerseya, a potom i za ostatak nacije tijekom hladnog rata.

No, tužbe farmera New Jerseya bile su onemogućene vladinim odbijanjem da otkrije ključni dio informacije koji bi riješio slučaj: koliko je fluorida DuPont ispustio u atmosferu tijekom rata. Farmeri su umireni financijskim nagodbama, no morali su odustati od sadnje breskvi jer su stable bila spaljena. Više nisu bila dobra nakon incidenta, a krave i konji su hodali ukočeno. Farmeri nisu uspjeli dobiti nikakve informacje o učincima fluorida na njihovo zdravlje i s vremenom njihove žalbe prekrio je zaborav.

FLUORID I ZUBI

Mit da fluorid preventivno djeluje na karijes nastao je u SAD-u 1939, kad je znanstvenik Gerald J. Cox, zaposlenik ALCOA-e, najvećeg proizvođača otrovnog fluoridnog otpada, u strahu od tužbi za štetu učinjene fluoridom, izložio fluoride neke laboratorijske štakore i zaključio da zbog fluorida imaju manje šupljina u zubima te ustvrdio da bi se fluorid trebao dodavati u nacionalnu opskrbu vodom. Kad je 1947. Oscar R. Ewing, dugogodišnji odvjetnik ALCOA-e, imenovan šefom Federalne agencije za sigurnost, što je bio položaj s kojega je upravljao i Službom za javno zdravstvo, tijekom slijedeće tri godine, 87 novih američkih gradova počelo je fluoridizirati svoju vodu, uključujući kontrolni grad u studiji o fluoridizaciji vode u Michiganu, što je eliminiralo da to bude znanstveni, objektivni test sigurnosti čak prije nego je završen. Uostalom, za rezultate desetogodišnje studije sveučilišta Rochester (od 1945. do 1955, o njoj nešto kasnije) bilo je prerano, ali nije da je to mijenjalo na stvari, jer su i ti rezultati na kraju cenzurirani i iskrivljeni.

Da spomenemo i to da fluor nema skoro nikakvog efekta u preventivi kvarenja zuba kod ljudi.

Na Novom Zelandu je 1990.  dr John Colquhoun natjeran na prijevremenu mirovinu nakon što je obavio znanstvenu studiju na 60 000 djece školskog uzrasta i dokazao da ne postoji nikakva razlika u stopi kvarljivosti zubi kod djece koja žive na područjima gdje se obavlja fluoridizacija vode od onih koji žive na područjima gdje se to ne čini. 1989. je Hildebolt s kolegama proveo studiju na 6000 djece školskog uzrasta, s istim rezultatom kao i istraživanje koje je 1990. napravio dr. John Yiamouyiannis na 39 000 školske djece, koje je također potvrdilo da nema nikakve koristi za zube od korištenja natrij-fluorida. Ali zato ima dokaza o vezi fluoridizacije s rakom, osteoporozom, artritisom itd.

Kako usprkos sve većem broju dokaza da je štetan za ljudsko zdravlje, američke federalne i državne agencije za javno zdravlje te velike zubarske i medicinske organizacije poput Američke zubarske udruge i dalje promiču fluorid, dr. sc. Robert Carlton, bivši znanstvenik Zavoda za zaštitu prirodnog okoliša je 1992. u radio emisiji “Marketplace” na kanadskom državnom radiju rekao:“Fluoridizacija je najveća znanstvena prijevara u ovom stoljeću.”

 „PROGRAM  F“ I FLUORIDACIJA VODE

Vojni dokumenti projekta Manhattan s kojih je nedavno skinuta oznaka tajnosti pokazuju koliko je fluorid bio ključna kemikalija za proizvodnju uranijeve i plutonijeve bombe, a bili su ga potrebni milijuni tona. Trovanje fluoridom, a ne radijacijom, iskrsnulo je kao najveća zdravstvena opasnost i za radnike i za obližnje zajednice. Zato je znanstvenicima koji su proizveli atomsku bombu naređeno da pribave upotrebljivi dokaz za obranu u sudskim parnicama, pa su počeli groznu praksu. Potajno su testirali fluorid na pacijentima u bolnicama koji nisu ništa sumnjali, kao i na mentalno zaostaloj djeci. A nije da nisu znali s čime imaju posla. U memorandumu projekta Manhattan od 29. travnja 1944 piše:  “Klinički dokaz ukazuje da uranij-heksafluorid može imati veliki učinak na središnji živčani sustav…Čini se da je F-komponenta [fluorid] uzrok tome, a ne T-faktor [uran]”.

Nakon žalbi stanovnika New Jerseya, da bi se preduhitrile tužbe prema programu atomske bombe, za provođenje eksperimenata određivanja toksičkih učinaka fluorida angažirano je sveučilište Rochester. Novac za istraživanje zdravstvenih učinaka “posebnih materijala” kao što su uran, pluton, berilij i fluorid tekao je u milijunima od projekta Manhattani organizacije koja ga je naslijedila,Komisijezaatomskuenergiju. Brak vojne tajnosti i medicinske znanosti izrodio je deformirano dijete. Sveučilište Rochester je studije fluorida stavilo pod oznaku tajnosti, s kodnim imenom ProgramF, a trajale su sve do ranih 1950-tih. Provođeni su u tajnom postrojenju Projekta za atomsku energiju i u bolnici Strong Memorial, istoj onoj u kojoj su provođeni najzloglasniji eksperimenti Hladnog rata, kad su pacijentima bez njihova znanja davane toksične doze radioaktivnog plutonija. Hoće li ti dečki ikada prestati zaprepašćivati svojim potpunim odsustvom ikakve humanosti ili suosjećanja?

Projekt F – piti ili ne piti

Program F se, naravno, nije bavio dječjim zubima. Jedan od njegovih ciljeva bio je pribaviti znanstvenu municiju koju bi se moglo koristiti na sudu, pa ni ne čudi da mu je direktor bio isti onaj dr. Harold C. Hodge koji je vodio istragu za projekt Manhattan prilikom trovanja ljudi incidentom u New Jerseyu. Zato možemo mirno spavati, jer se većina dokaza o sigurnosti fluorida temelji upravo na radu znanstvenika izPrograma F sa sveučilišta  Rochester. Ono je postalo vodeći akademski centar za provjeru sigurnosti fluorida i njegove efikasnosti kod smanjivanja propadanja zubi, a ključna figura istraživanja, dr Harold C. Hodge, postao je glavni nacionalni zagovornik za fluoridizaciju pitke vode.

Program F‘ nije bio samo zainteresiran za pariranje mogućim tužbama, već je za program razvoja atomske bombe trebao proučavati učinak fluorida na ljude. Ima li boljeg načina za to od – dodavanje fluorida u javne zalihe vode?! Upravo su znanstvenici vezani uz razvoj bombe odigrali  istaknutu, mada ne jako poznatu, ulogu u prvom nacionalnom planiranom ekperimentu fluoridizacije vode koje se zbilo u gradu Newburgh (država New York). To je bila najopširnija studija zdravstvenih učinaka fluoridizacije, i baš ona kojom se pribavila većina ‘dokaza’ da su male doze fluorida navodno dobre za dječje kosti i zube.

Da plan fluoridizacije vode ima i drugačiju pozadinu od obrane od tužbi govori podatak da je planiranje eksperimenta započelo još 1943. imenovanjem posebnog Odjela za zdravlje države New York (koji se zapravo bavio trovanjem, ali takvi su svi iluminatski nazivi organizacija) , koji je trebao proučiti je li preporučljivo dodavanje fluorida u pitku vodu Newburgha. Kako za koga! Za korporatiste jest, za ljude nije, pa odgovor možete pretpostaviti odmah, a možete pretpostaviti i to koliko se doista išta ‘proučavalo, jer je predsjednik odbora bio – dr. Harold C. Hodge, u to vrijeme šef studija o toksičnosti fluorida za projekt Manhattan. Odbor je, očekivano, preporučio da se Newburgh fluoridizira, odredio tipove medicinskih studija i stručno vodstvo eksperimenta. Ključno pitanje je bilo stvara li fluorid kakve kumulativne efekte, dobre ili loše, na tkiva i organe, ako se tijekom duže vremena uzimaju male koncetracije. Tako je još u svibnju 1945. voda Newburgha fluoridizirana, a tijekom slijedećih deset godina njegove stanovnike je proučavao Odjel za javno zdravlje  države New York.

Danas u američkom Nacionalnom arhivu nedostaju mnogi dokumenti o toj temi, recimo, transkript jedne od glavnih tajnih znanstvenih konferencija Drugog svjetskog rata, o ”metabolizmu fluorida” i vjerojatno još imaju oznaku tajnosti. Među sudionicima te siječanjske konferencije iz 1944. bile su ključne osobe koje su promovirale sigurnost fluorida i fluoridizacije vode nakon rata: sveprisutni  dr. Hodge s projektaManhattan,  David B. Ast iz Newburghškog demonstracijskog projekta te zubar Trendley Dean iz američke Službe za javno zdravlje, popularno zvan “ocem fluorodizacije”. Objektivnost zagarantirana.

H.T. Dean – Otac Fluoridacije

Rezultat te konferencije bila je studija zubnog i fizičkog zdravlja radnika u tvonici koja je proizvodila fluorid za program proizvodnje A-bombe objavljena u kolovozu 1948. u Časopisu američke zubarske udruge, koju je poduzeo tim zubara – iz projekta Manhattan. Komisija za atomsku energiju cenzurirala ju je i iskrivila do tragikomedija – zbog „nacionalne sigurnosti“. Usporedba izvorne i objavljene verzije studije pokazuje da: tajna verzija izvještava da je većina ljudi ostala bez zubiju, dok objavljena verzija izvještava samo da su ljudi imali manje šupljina u zubima; tajna verzija kaže da su ljudi morali nositi gumene čizme jer su im se zbog  isparenja fluorida raspali čavli u cipelama, a objavljena verzija to ne spominje; tajna verzija kaže da fluorid može slično djelovati na zube ljudi te da pridonosi bezubosti dok objavljena verzija ispušta tu tvrdnju i zaključuje da su “ljudi bilo neobično zdravi i u medicinskom i u zubnom pogledu”.

Nakon usporedbe tajne i objavljene verzije cenzurirane studije (koju su nabavili medicinski pisac i istraživači Joel Griffiths i Chris Bryson, diplomirani novinar i nezavisni reporter i autor), toksikologinja Phyllis Mullenix se (osim što je rekla da ju je sram biti znanstvenik) zapitala jesu li i druge hladnoratovske  studije o sigurnosti fluorida napravljene na ovaj način.

Otrovanje fluoridom bio je jedna od najvećih pravnih briga s kojima se suočavao američki industrijski sektor tijekom Hladnog rata. Tajna grupa korporativnih odvjetnika, poznatih kao Odbor fluorinskih odvjetnika, čiji su članovi uključivali US Steel, ALCOA, Kaiser Aluminum,  Reynolds Metals, naručila je istraživanje u laboratoriju Kettering na sveučilištu  Cincinnati da nabave municiju” za one korporacije koje su se borile protiv vala građanskih tužbi zbog trovanja fluoridom. Taj Odbor i njegovi medicinski poslanici bili su u osobnom i čestom kontaktu s glavnim šefovima federalnog Nacionalnog institute za dentalna istraživanja i bili su uključeni u zakapanje četrdeset godina stare studije Kettering, koja je pokazivala da je fluorid trovao pluća i limfne žlijezde na laboratorijskim životinjama.

Što se pak ProgramaF tiče, on je provodio svoje vlastite tajne studije, koncentrirajući se na količine fluorida koji se zadržavao u krvi i tkivima stanovnika Newburgha i to tako da je tajno prikupljao i analizirao uzorke krvi i tkiva građana Newburgh, u suradnji s osobljem Odjela za zdravlje države New York. Jedini objavljeni zaključak koji je proizašao iz tih eksperimenata bio je da je fluorid siguran u malim dozama. Konačni izvještaj newburghškog demonstracijskog eksperimenta, objavljen 1956. u Časopisu američke zubarske udruge zaključio je da su “male koncentracije fluoride sigurne za američke građane. Biološki dokaz, temeljen na radu  provedenom na Projektu atomske energije Sveučilišta Rochester” dostavio je –  dr Hodge.

Očigledno je da je izbor časopisa imao veze s strategijom velikog meštra i utemeljitelja ‘odnosa s javnošću’, Edwarda Bernaysa.

PROPAGANDA O FLUORIDU

Edward Bernays je unajmljen da pomogne tvrtki AluminumCompanyofAmerica i fluoridacionistima izSlužbe za javno zdravlje (nikad kraja orvelovskim nazivima) da uvjere američku javnost kako je fluoridizacija vode sigurna i dobra za ljudsko zdravlje. Za to je, u skladu sa svojom doktrinom ‘autoriteta treće strane’, koristio Nacionalni institut za istraživanje zubi, u vrlo uspješnoj medijskoj kampanji čije posljedice se osjećaju i danas dok Amerikanci piju vodu punu fluorida.

Bernays se u držao svoje teze da”možete ljude navesti da prihvate praktički bilo koju ideju ako su njoj naklonjeni doktori. Javnost će je prihvatiti jer je doktor autoritet za većinu ljudi, neovisno o tome koliko zna ili ne zna.“ Doktori koji su kasnije preporučivali fluoridizaciju nisu znali da su istraživanja koje bi diskreditirala sigurnost fluorida bila ili potisnuta ili uopće nisu napravljena. Fluorid je izjednačen sa znanstvenim napretkom i javnosti predstavljen kao tvar koja poboljšava zdravlje i koja se počela koristiti za poboljšanje zdravlje djece, dok su oni koji su mu se protivili bili odbačeni kao čudaci, nadriliječnici ili luđaci.

Aspartam – ušao na “mala vrata”

Uostalom, Bernaysov obrazac očito se pokazao toliko uspješnim da se recept i dalje koristi to jest i danas se preporuke zubarskih udruženja koriste za uvlačenje otrova u ljudsku prehranu na mala vrata – recimo opasnog otrova aspartama, koji se kao zaslađivač (umjesto šećera) stavlja u žvakaće gume, opet s isprikom borbe protiv karijesa. Uostalom, mora da ste i sami puno puta vidjeli reklame recimo za kaugume, uz pričicu o tome kako žvakanje tih kauguma nakon obroka vraća ph-vrijednost zubima ili nešto tome slično. Aspartam se ne spominje, ali svaka takva reklama završava rečenicom: “Preporučila svjetska zubarska udruga” ili nešto tome slično. Eto kako je taj brak počeo –  stavljanjem fluorida u vodu, što je omogućio Bernays svojim manipulacijama, tj. ‘odnosima s javnošću’.

SUVREMENA ISTRAŽIVANJA FLUORIDA

1975. je. dr. John Yiamouyiannis objavio preliminarne rezultate znanstvenog istraživanja koji su pokazali da ljudi koji žive u područjima fluoridizacije pitke vode imaju veću stopu smrtnosti od raka od onih koji žive u područjima gdje se fluoridizacija vode ne odvija. Američki Nacionalni Institut za rak pokušao je odbaciti taj rad, ali se doktoru Yiamouyiannisu iste godine pridružio i dr. Dean Burk, glavni kemičar istog instituta do 1974. Zajednički su obavili dodatne studije, a njihovi rezultati su kasnije uključeni u kongresni izvještaj kongresmena Delaneya, autora tzv. Delaneyevog amandmana, kojima se zabranjivalo dodavanje kancerogenih supstanci u ljudsku hranu. Malo kasno, dečki! A opet – za istinu nikad nije kasno.

1991.je regionalni Toksikološki centar u mjestu Akron, u državi Ohio, prijavio smrtni slučaj kao posljedicu gutanja 16mg fluorida. Samo 2 grama fluorida dovoljna su da ubiju odraslog čovjeka, a jedna zubna pasta sa fluorom sadrži 1mg/gram fluorida.

P. Mullenix – Fluoridi smanjuju IQ

Tijekom 1990-tih istraživanje već spomenuta Phillis Mullenix, toksikologinje s Harvarda, pokazalo je da fluorid u vodi može dovesti do smanjenja IQ-a i od štakora stvoriti simptome hiperaktivnosti pomanjkanja pažnje (ADHD) te da je fluorid jak otrov za središnji živčani sustav i može nepovoljno djelovati na funkcioniranje ljudskog mozga čak i u malim dozama. (Novi epidemiološki dokazi iz Kine to potvrđuju, jer pokazuju vezu između izlaganja malim dozama fluorida i smanjenja IQ-a kod djece). Rezultati toksikologinje Mullenix objavljeni su 1995. u uglednom znanstvenom peer-review-časopisu. Samo par dana prije nego što je njeno istraživanje prihvaćeno za objavljivanje, Mullenix je otpuštena s mjesta šefice toksikologije zubnog centra Forsyth u Bostonu, a njenu prijavu za sredstva za nastavak istraživanja utjecaja fluorida na središnji živčani sustav je američki Nacionalni institut za zdravlje odbacio, s obrazloženjem da “fluorid nema efekata na središnji živčani sustav“.

Tijekom svoje istrage, Mullenix je s iznenađenjem ustanovila da u SAD-u nije provedena niti jedna studija učinaka fluorida na ljudski mozak. Pitam se zašto. Vjerojatni odgovor jest da su ti učinci bili ključni razlog uvođenja fluoridizacije vode, a dovoljno korisnih podataka na tom planu već je pribavljeno od nacističkih i sovjetskih kolega, zašto nepotrebno uznemiravati znanstvenu javnost?

FLUORID DANAS

Fluorid je toliko značajan dio multimilijarderske industrije i farmaceutskog prihoda da se bilo kakvo povlačenje podrške onih koji podržavaju upotrebu fluorida čini financijski nemoguće, pravno nezamislivo i potencialno devastirajuće za karijere i reputacije tih ljudi. Osim toga, za razliku od kemikalija čiji učinak ima “potpis”, sistemsko trovanje fluoridom stvara čitav raspon zdravstvenih problema , pa je učinke teže dijagnosticirati. Danas je dvije trećine američke pitke vode fluoridizorano, a u pitku vodu se stavljaju tisuće tona fluorida, mada se mnoge gradske uprave tome još uvijek odupiru, ne vjerujući uvjeravanjima vlade o sigurnosti fluorida.

S pravom. Jer usprkos sve većim dokazima da je opasan za javno zdravlje, američke federalne i državne agenicje za javno zdravlje te velike zubarske i medicinske organizacije, poputAmeričke zubarske udruge, i dalje zagovaraju fluorid, a fluoridizacija vode se nastavlja i unatoč znanstvenicima izAgencije za zaštitu okoliša (EPA), čiji je sindikat glasno i jasno ustao protiv fluoridizacije. Dr. William Hirzy iz Agencije rekao je da je ”fluorid (koji se dodaje gradskoj vodi) opasan otpadni proizvod za kojega postoje čvrsti dokazi o nepovoljnim učincima na zdravlje i, nasuprot javnom mišljenju, praktički nijedan dokaz za značajne dobrobiti.”. Iako je do pedeset puta otrovniji od sumpornog dioksia, prema Zakonu o američkom čistom zraku ne smatra ga se zagađivačem zraka. Tisuće tona industrijskog fluorida u cijelj sjevernoj Americi se stavlja u pitku vodu.

U kolovozu  2003. EPA je zatražila da Nacionalno istraživačko vijeće,  istraživačka rukaNacionalne akademije znanosti, ponovno procijeni sigurnosne standarde fluorida u vodi pregledavajući suvremenu znanstvenu literaturu, jer je zadnji takav pregled iz 1993. imao značajne propuste u istraživanju. Mada niti Uprava za hranu i lijekove, niti Nacionalni institut za za istraživanje zubi, niti Američka akademija predijatrijskog zubarstva nema niti jedan dokaz o sigurnosti fluorida ili njegovoj efikasnosti, a Međunarodna akademija oralne medicine i toksikologije je klasificirala  fluorid, zbog njegove visoke toksičnosti, kao neodobreni dentalni lijek, američka vlada trenutačno nastavlja provođenje daljnih planova fluoridizacije diljem zemlje, uključujući Zakon o vodi izglasan u studenom  2003. koji je onemogućio da se tvrtke koje se bave vodom podvrgnu civilnim ili kriminalističkim saslušanjima zbog dodavanja fluorida u javnu opskrbu vodom.

Kad se sve navedeno zbroji i oduzme, u kontekstu korporacijskog porobljavanja svijeta od strane samoproglašene Elite, može se zaključiti da se fluor prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi, zbog svog djelovanja na kemijske procese u mozgu, a i u svjetlu činjenice da štetno djeluje na epifizu kod koje uzrokuje kalcifikaciju. Epifiza je ta koja se često spominje kao potencijalna veza čovjeka sa duhovnim aspektom tj. s višim nivoima postojanja. Bez nje, čovjek može vidjeti samo materijalne aspekte kako samog sebe, tako i svega ostalog, te se tako i ponaša u skladu s tim. Fluor bi prema tom tumačenju bio jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo.

ZNANSTVENE ČINJENICE O FLUORIDU

1. Fluoridi ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama,mišićima, koži, hrskavičavom tkivu, plućima, bubrezima i traheji.

2. Fluoridi stimuliraju stvaranje granula i potrošnju kisika u bijelim krvnim stanicama,ali sprečavaju taj proces kada je bijela krvna stanica izložena djelovanju neke strane supstance u krvi.

3. Fluoridi smanjuju energetske rezerve i sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju strane materije procesom fagocitoze. Čak i i mikro-molarne količine fluorida, ispod 1ppm (1-og dijela na milijun dijelova) mogu ozbiljno suzbiti sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju patogene mikro-organizme.

4. Fluoridi zbunjuju imuni odbrambeni sistem i potiču ga da napada tkiva svog vlastitog tijela i povećavaju brzinu rasta tumora kod ljudi koji su podložni raku.

5. Fluor sprečava stvaranje antitjela u krvi.

6. Fluoridi ometaju rad štitne (tiroidne) žljezde.

7. Fluoridi ispoljavaju štetno djelovanje na razna tkiva u tijelu čovjeka.

8. Fluoridi pospješuju razvoj raka kostiju.

9. Fluoridi izazivaju preuranjeno starenje kod ljudi.

10. Gutanje fluora uz pomoć sredstava za ispiranje usta i sprječavanje karijesa kod djece je veoma opasno za njihov biološki razvoj, životni vijek i opće zdravstveno stanje.

(Za popis znanstvenih radova iz kojih su proizašle ovi zaključci posjetite stranicuhttp://www.galaksija.com/fluor.htm).

Izvor: radioliberum.com