Znate li koliko vas zrači mobitel ili kućni Wi-Fi? Znate li kako zračenja iz antena utječu na ljudski DNK? Za sve one koji negativni utjecaj iz elektroničkih uređaja smatraju običnom teorijom zavjere bez ikakve veze s istinom donosimo najnovija znanstvena otkrića koja pokazuju vezu između novootkrivenih svojstava deoksiribonukleinske kiseline i bežičnih tehnologija.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

DNK ima svojstva fraktalnih antena

Prve fraktalne antene su se počele koristiti na famoznom polju pored Gakone na Aljasci na kojem je instaliran HAARP. Nakon desetljeća minimalizacije, fraktalne antene možemo naći u kombinaciji s RFID čipovima u robi široke potrošnje do kućnih antena za hvatanje televizijskog programa te unutar mobilnih telefona koji sadrže tanke fraktalne antene instalirane unutar samog kućišta uređaja.

Masivne fraktalne antene u Gakoni na Aljasci, postrojenje HAARP.

2011., godine znanstveni tim na čelu s dr. Martinom Blankom je otkrio da je ljudska DNK fraktalna antena. Blank je jedan od najvećih svjetskih istražitelja na polju celularnih i molekularnih efekata koje stvaraju EM polja. Njegovo otkriće je objavljeno u International Journal of Radiation Biology pod nazivom: „DNA is a fractal antenna in electormagnetic fields.“

U spomenutoj studiji se pokazalo kako DNK ima dvije strukturalne karakteristike fraktalnih antena: elektroničku kondukciju i samo-simetriju. DNK nalikuje velikoj neprekinutoj spirali s brojnim „odjeljcima“ koji u potpunosti izgledaju kao djelići svake kompleksne fraktalne antene. Iako su se još prije tri desetljeća znanstvenici poput Poppa i Garjarjeva bavili bio-fotonikom i protokom informacija u i iz DNK, smatrajući je biološkim internetom, do sada nitko nije mogao dokazati kako zapravo DNK prima i odašilja „podatke.“ Blankova studija je također otkrila kako naša deoksiribonukleinska kiselina iznimno reagira na elektromagnetska polja, i to u puno većem obimu nego li druga tkiva unutar našeg tijela. Dr. Blank je u svom govoru pod nazivom „The Health Effects of Electromagnetic Fields“ koji je održao krajem 2010., godine u Commonwealth Clubu u Kaliforniji, potvrdio kako je iznimno zabrinut zbog stalnog mikrovalnog zračenja s kojim se bombardira naš genetski materijal.

Studija Sveučilišta Columbia je posebno interesantna jer pokazuje kako su interakcije između DNK i EMF-a (elektromagnetskog polja) te RF-a (Radio frekvencija) negativne. Kada se DNK našla u doticaju s EMF-om i RF-om, prvo su se pojavili visoki nivoi stresnih proteina u heliskima DNK, a nakon toga su znanstvenici promatrali kako se spirale DNK razdvajaju i raspadaju. Drugim riječima ne-ionizrajuće zračenje uništava ljudsku DNK. Blank smatra da se glavni razlog za takvu burnu reakciju može pronaći u kompaktnoj strukturi nukleusa DNK i naravno njezinih svojstava fraktalne antene.

Ljudska DNK je najburnije reagirala na ELF-ove (extreme low frequencies) ili radio valove ekstremno niske frekvencije, iako su efekti slični kao i s drugim oblicima RF i EMF zračenja, u slučaju ELF-ova reakcije su postajale puno kompleksnije.

U zaključku Blankove studije stoji kako DNK reagira na zračenja iz okoliša te da je povećanje različitih vrsta zračenja siguran razlog u povećanju kancerogene epidemiologije, kao i različitih varijacija u kemijskoj revoluciji u pradavnoj geološkoj povijesti.

Jednostavnim jezikom rečeno povećanje broja kancerogenih oboljenja možemo zahvaliti različitim zračenjima iz okoliša koja su oštetila i još uvijek oštećuju našu DNK.

Znanstvena analiza objavljena krajem 2010., godine pod nazivom: „Non-Thermal Effects and Mechanisms of Interaction Between Electromagnetic Fields and Living Matter“ je dodatno pokazala mehanizme i utjecaje EMF-a na živo tikivo i DNK.

Zlo bežične tehnologije

Industrija mobilnih telefona je napravila studiju u 13 zemalja u kojoj se pokazalo kako se za 40% povećava rizik od dobivanja raka mozga u slučaju da korisnici provedu telefonirajući više od 1640 sati. U neovisnom istraživanju iz 2007., godine, koje je obavio tim iz Švedske je otkriveno kako se za 540% povećava rizik od dobivanja raka ako se mobilni telefoni koriste više od 2000 sati.

3D prikaz zračenja iz mobilnog telefona na ljudsku glavu.

Dr. Devra Davis iz Environemntal Health Trusta, autorica djela „Disconnect – The Truth About Cellphone Radiation“ se isključivo bavi izučavanjem opasnosti od zračenja izazvanih mobilnim telefonima. Ona je u početku bila potpuni skeptik glede zazivanja opasnosti od mobilne telefonije no nakon skupljanja toksikoloških i epidemioloških dokaza njeno stajalište se promijenilo i ona danas u svojim brojnim predavanjima prenosi slijedeću poruku:

„Svijet se treba osloboditi od mobilne telefonije, ne samo da je ova tehnologija opasna, ona je smrtonosna. Biološki učinak mobilnih telefona na ljudsko tijelo ne leži u jakosti signala već u njegovoj eratičnoj prirodi koja uništava rezonancu DNK i njenu mogućnost obnavljanja. Ovo je i najjednostavniji razlog zašto mobilna tehnologija stvara kancerogena oboljenja.“

Mobiteli i nastanak raka

2011., godine je objavljeno istraživanje o tome kako mobiteli utječu na stvaranje tumora na parotidnim žlijezdama. Da podsjetimo, parotidna žlijezda ili zaušna žlijezda je najveća od triju parnih žlijezda slinovnica. Većim dijelom leži na čeljusnoj grani, a pokriva stražnji rub mišića mastera, njeno tijelo se nalazi ispred i ispod ušne školjke na obije strane glave. Ova žlijezda je poznata po tome što njena infekcija stvara takozvane zaušnjake (mumps) – akutnu virusnu dječju zaraznu bolest.

Parotidna žlijezda ili zaušna žlijezda je posebno izložena zračenju iz mobitela.

Izraelski znanstvenici su preko 30 godina istraživali povećanje tumora na parotidnoj žlijezdi, između 1970-te i 2006-te godine broj tumora se povećao za 400%. 2008., godine dr. Siegal Sadetcki, glavni istražitelj senata SAD-a, je uspio identificirati glavnog krivca za tumore zaušne žlijezde. U njegovom izvješću stoji kako su mobilni telefoni glavni i najčešći krivci za:

34% povećanja rizika od tumora zaušne žlijezde ako se mobilni telefon koristi na regularnoj bazi u vremenu od pet godina.

58% povećanja rizika od tumora zaušne žlijezde ako se mobilni telefon koristi s više od 5500 poziva za vrijeme ljudskog života.

49% povećanja rizika od tumora zaušne žlijezde ako se mobilni telefon koristi za više od 266,3 sata za vrijeme ljudskog života.

Svjetska Zdravstvena Organizacija je zračenje mobitela svrstala u kancerogeno zračenje

Smatra se kako danas postoji 5,9 milijardi korisnika mobilnih telefona, to je otprilike 87% ljudske populacije. 03.05.2011., godine, WHO i IARC (International Agency for Research on Cancer) ili Internacionalna agencija za istraživanja raka, su priznale kako mobilna telefonija zaista uzrokuje rak, te su zračenje iz mobilnih telefona stavili u 2B rizičnu skupinu za ljude. Klasifikacija se obavlja na takav način da se izučavaju povećanja u broju kancerogenih bolesti koja su nastala pojedinim utjecajima, u ovom slučaju uz pomoć zračenja iz mobitela.

Prikaz termalne radijacije iz mobilnog telefona na ljudski mozak. S lijeva vidite utjecaj na dijete od pet godina, u sredini je utjecaj na mozak djeteta starog 10 godina, a se desne strane je utjecaj na mozak odrasle osobe.

U istraživanju koje je objavljeno 2008., godine je otkriveno kako su trudnice i njihova nerođena djeca posebno osjetljiva na zračenje iz mobitela. Znanstvenici su analizirali 13 tisuća djece i otkrili su kako je zračenje iz bežične tehnologije uzrokovalo brojne probleme za vrijeme trudnoće te da je na koncu povećalo rizik od poremećaja koji izazivaju hiperaktivnost, nedostatak pažnje, probleme s emocijama, stvaranjem i održavanjem veza s ljudima i druge bihevioralne anomalije. Rizik je postajao još veći ako su djeca koristila mobilne telefone prije navršene sedme godine života. Sve trudnice koje su koristile mobilne telefone su imale 54% povećan rizik od različitih fizičkih i psihičkih anomalija u zdravlju i razvoju njihove djece. Statistika iz istraživanja izgleda ovako:

80%  veći rizik da će djeca, zbog majčinog korištenja mobilne tehnologije, imati bihevioralne probleme.

25% veći rizik da će imati emocionalne probleme.

34% veći rizik da će imati probleme u relacijama s vršnjacima.

35% veći rizik da će imati problema s hiperaktivnošću.

49% veći rizik da će imati problem s pažnjom.

Djeca se zrače čak i unutar majčinog trbuha

U nedavnim istraživanjima se potvrdilo kako su djeca, pa čak i ona nerođena u najvećoj opasnosti od zračenja uzrokovanog bežičnom tehnologijom i mobilnim telefonima. Radijacija najlakše ulazi u srednji mozak djece i sprečava pravilnu produkciju moždanih stanica.

Brinu li se roditelji koliko se njihova djeca zrače mobilnim telefonima?

Prema istraživanju prof. Lennarta Hardella iz Švedske, osobe koje su počele koristiti mobitel kao tinejdžeri imaju 400-500% veću mogućnost od razvijanja raka mozga u dobi od 20-te do 30-te godine.

Udaljite se od mobilnih telefona

U znanstvenom istraživanju koje je objavljeno 2009., godine se pokazalo kako nošenje mobitela u džepu hlača uništava kosti karlice, točnije stvara osteoporozu. Muškarci koji su nosili mobitele okačene o opasač ili unutar džepa od hlača su unutar šest godina ove prakse izgubili gustoću kostiju karlice. Istraživači su uz pomoć rendgenskih snimaka otkrili kako je kost uvijek bila oslabljena na strani na kojoj su učesnici nosili mobitele.

U studiji koja je objavljena u web tiskovini PLoS One je otkriveno slijedeće:

„RF-EMR (radio frekvencije i elektromagnetsko zračenje) bez obzira na jakost i frekvenciju mobilnih telefona, uništava mitohondrijsku generaciju kisika unutar ljudskih spermija, na taj se način smanjuje njihova pokretljivost, dok s druge strane uništava DNK i fragmentira je. Ovo istraživanje ima jasnu implikaciju o tome koliko je opasno korištenje mobilnih telefona za muškarce koji imaju namjeru imati djecu. Mobiteli potencijalno utječu na plodnost muškaraca i zdravlje njihovih potomaka.“

Na našim prostorima još uvijek nema istraživanja o učincima mobilne telefonije, RF-a, ELF-ova i EM-a na ljudsko zdravlje, a još manje se razgovara o učincima mobilne telefonije na stanovništvo. Nadamo se da će ovaj tekst omogućiti povećanje svijesti o tome što nam rade najmodernija sredstva komunikacije.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Vezani postovi:

David Icke: Savjet za 2013. – Riješite se mobitela!

Mobilni repetitori, mobiteli, iliti uređaj za kontrolu uma u našem domu

Čak i najmanje promjene u magnetskom polju utječu na ljude

Dokumentarni film “Prisvojiti i Upravljati” je pogled na svijet očima interneta koj govori o tome kako su naši životi pretvoreni u konzumerizam utjecajem privilegirane elite koja se koristi raznim metododama kontrole i manipulacije. No svijet se budi i počinje svjedočiti o novom načinu koj izlazi iz nametnutih gabarita razmišljanja i ulazi u novi način interakcije koja izaziva uzbudljivost onih koji ne služe sadašnjem sistemu… i svojim načinom razbijaju gabarite starog kova svijesti.

Ovaj dokumentarac pokušava približiti događaj korištenjem video, audio i tekstualnih materijala podignutih na internet od nove kolektive, globalne svijesti sa ulogom svakog pojedinca u cjelinu Biosfere.

“Nema ničeg moćnijeg na svijetu od ideje do koje je vrijeme došlo.” – Viktor Hugo
.

Ubijati čovjeka može se na mnoštvo načina. To se i čini. Kada ga se ne želi ubiti fizički (jer je nekome potreban) onda se to čini “ubijanjem čovjeka u čovjeku“, njegovim porobljavanjem, neimanjem  ni jednog dijela ljudske prirode, ponajmanje onoga tipičnog koje čovjeka i čini čovjekom, kao što je na pr. njegova sloboda, spontanost, kreativnost,  osobna jedinstvenost, empatija, ljubav.

Porobljavanje ide korak po korak, kako bi se dogodilo što neprimjetnije, da ne bi izazvalo preveliki otpor, što višesofisticirano i skriveno kako jest – nastoji postati kod ljudi (barem nekih) poželjno. Tako ide najlakše. Jedan od vidova porobljavanja ljudi je i tzv. mikročipiranje ljudi za koje se mislilo (možda još i danas neki misle) da spada u znanstvenu fantastiku. No ono danas postaje legalizirana stvarnost kojom se korak po korak etablira Novi svjetski poredak.

Mikročipiranje domaćih životinja koje je u EU i drugdje u svijetu postalo obavezno, te nekih grupa ljudi (kao vojnika u Zaljevskom ratu i dr.) o čemu se više šuškalo nego javno govorilo, nije bilo ništa drugo nego uvod u davno već planiranu fazu općeg mikročipiranja ljudi. Ne želeći (a nije ovdje ni moguće) izlagati cijelu povijest ovog, ne libim se reći, sotonskog projekta, spomenut ću samo da je već 2004. FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) dozvolila upotrebu mikročipa na ljudima, a na temelju toga je ove godine predsjednik Obama odobrio projekt obaveznog čipiranja ljudi koji koriste zdravstveni sustav da bi se stvorio tzv. nacionalni zdravstveni registar sa ciljem “boljeg praćenja pacijenata imajući na raspolaganju sve vezane informacije o njihovom zdravlju“.

Zakon predviđa obavezno mikročipiranje počevši od 2013. godine. To je i bio neposredni povod ovom napisu, da se čitaoci koji o tome nisu obaviješteni informiraju i zamisle(!).O tome je dosta opširno izvijestio francuski portal Alter-info. Radi se o tzv. biočipu, stručno zvanom RFID (Radio Frequency Identification Device), koji je proizvela firma Verychip (pa ga neki tako i zovu), a koji su kroz dugi period istraživanja uz pomoć visoke i nano tehnologije razvijale velike i snažne kompanije (na pr. Motorola i Mondex…), dok nisu uspjeli napraviti vrlo mali i vrlo moćni čip koji se lako implantira u ljudski organizam. Funkcija mu je slična kao kod bar-koda. Samo je pouzdaniji, fleksibilan, pruža mnogo više mogućnosti i daleko je moćniji. Poznat je takav čip veličine zrna riže, ali već postoje i mnogo, mnogo manji. Najmoderniji mikročipovi izrađeni nano tehnologijom imaju do 250.000 dijelova, a toliko su sitni da se mogu (prema riječima nekih CIA -inih agenata) ubrizgati u krv. U čipove se mogu upisati i kasnije dopisivati tisuće podataka o određenoj osobi, sve ono što je “vlasniku i pravom korisniku čipa” (daleko više nego osobi koja ga nosi!) interesantno i važno, i što kompjuter (skener) u svakom trenutku može očitati i onda postupiti kako je programiran.

Što to konkretno znači? Mikročipiranje se nudi i nudit će se na način da ga ljudi lako i rado prihvate ne misleći što iza toga slijedi, kakve su posljedice i što su oni “od sebe” definitivno predali nekome drugome u ruke. Ovaj se sustav fantastično reklamira. Jedan je komentator njegove ‘pogodnosti’  u Novom svjetskom poretku ovako opisao:

“Za prijenos elektronskog novca dovoljan je zamah jedne ruke u nekoj trgovini pred elektronskim čitačem koji je povezan sa centralnom bazom podataka; veza je uspostavljena i novčana se sredstva izravno odbijaju od vašeg osobnog računa… Kriminal će se znatno suzbiti, jer lopovi ne mogu krasti ili se koristiti čipom koji vam je ugrađen. Nije više potrebno nositi glomazan svežanj ključeva ili se gnjaviti patentnim bravama i njihovim šiframa.. Vaš mikročip emitira frekvenciju vašeg digitalnog identifikacijskog broja. Funkcionira kao pristupna šifra (ili kod) koja otključava vaš automobil, kuću, ured ili što god drugo što želite od ili zaključati!

Kako je to zgodno! Roditelji, za vas nema više izgubljene djece ili bijega! Ili možda trebate nekoga pronaći! Samo pozovite bazu podataka koja nadzire ljude, dajte ime djeteta ili osobe koju trebate: preko telefonskih sustava, preko radio veze ili satelitske kontrole… za tili čas otkrili su šifrirani digitalni-identifikacijski broj frekvencijskog izlaznog signala (koji djeluje poput naprave koja utvrđuje ili određuje položaj) i vi ste pronašli malog Ivana, Suzanu ili bilo koga! Sto i jedna (101) uporaba za vaš ugrađeni osobni mikročip!

Zašto ne prihvatite čip i pridružite se našem društvu Novog svjetskog poretka? Pa mi vas volimo. Nemojte biti protivnik ili otpadnik ovog velikog plana, koji će dovesti do globalnog, nacionalnog, socijalnog i individualnog sklada i dobrobiti…

Znamo da ste indoktrinirani od onih ‘ekstremnih fundamentalističkih religioznih bigota’ i da bez toga ne možete. Tako ćemo vam, prije nego li vam odrubimo glavu, dati niz prilika da promijenite svoja stajališta. Poslat ćemo vas u središta za izravan preodgoj i uz neke masaže valova za mozak – vidjet ćemo možemo li vas uvjeriti da je naš put najbolji. Jer mi vas volimo…”

No osim što vam ne treba osobna karta, ni bankovne kartice, ni ključevi… postoji i druga strana medalje.

Iz centra koji vam daje sve te ‘pogodnosti’ se kontrolira sve vaše kretanje (kao što se kontrolira kretanje čipiranog psa), stanje vašeg organizma, vaše raspoloženje, može vam se to stanje mijenjati kako onima iz Centra odgovara, može vam se na pr. izazvati srčani infarkt  i vi ne možete apsolutno ništa. Zavisno od napretka odgovarajuće tehnologije koja se i dalje razvija postaje moguće praktično sve. Vi ste elektronski kontrolirani i upravljani. Vi niste više slobodno biće. Drugim riječima, na taj se način postiže mentalna, emocionalna kao i fizičko- biološka kontrola svakog nosioca biočipa. Posljednjih nekoliko godina u tijeku je veoma aktivan proces sprovođenja globalne kontrole na planeti.

Ovaj Obamin potez da se biočip koristi kod pacijenata u zdravstvenom sustavu SAD-a, jedan je korak u tom procesu. Bolesnike je najlakše za to dobiti, oni su praktično primorani to prihvatiti – a oni su uz to i veliki dio populacije. (Počinje biti vidljivo: od nekih toliko hvaljena zdravstvena reforma u SAD-u ima očito i neke druge ciljeve!). Mnogi drugi ljudi će to prihvatiti, bez razmišljanja, očarani pogodnostima, jer će se nuditi nevjerojatne prednosti i lakši život (nešto je već spomenuto).

.

.
Neki će biti prisiljeni, jer će samo tako moći funkcionirati na svom radnom mjestu i u društvu. Preostali dio koji će “ostati na ledu” može se i silom natjerati. Obruč se polako steže oko planete i psihološka manipulacija se događa „korak po korak“, tako da “normalnom čovjeku” na prvi pogled izgleda sve normalno i bez zakulisnih zlih namjera.

Aaron Russo filmski producent i politički aktivist (+ 2007.), u jednom intervju-u iznosi sadržaj razgovora što ga je imao sa jednim od Rockefellera (tadašnjim njegovim prijateljem). Taj razgovor dovoljno otkriva. Donosimo skraćeno jedan dio razgovora koji se odnosio na mikročipiranje. “…

Govorio je (Rockefeller) o tome kako se taj rat protiv terorizma nikada ne može dobiti jer je to vječni rat, u toku kojeg možeš stalno gaziti ljudske slobode (terorizam je najčešći izgovor za mikročipiranje; vl. op.). Pitao sam ga: “Kako ćete uvjeriti narod da je rat stvaran?” Odgovorio je: “Uz pomoć medija. Mediji mogu uvjeriti narod da je rat stvaran. Bitno je samo da se stalno govori o tome, stalno ponavlja i ponavlja i ponavlja i ljudi na kraju počnu vjerovati. Stvorili su Federalne Rezerve 1913. putem laži, stvorili su 11. rujna opet putem laži, zbog 11. rujna nastao je “rat protiv terorizma”, a poslije toga napad na Irak, što je sve opet laž… Pitao sam ga, “Zbog čega radite sve to? Koja je svrha svega toga? Imate sav taj novac, više nego što bi mogli poželiti, imate svu moć svijeta.” Rekao sam mu: “Nanosite ljudima bol, to nije dobra stvar.”

Na to on: “Što te briga za ljude? Brini se o sebi i o svojoj porodici.” Upitao sam ga: “Koji je konačan cilj svega toga?” Odgovorio je: “Konačan cilj je da u sve ljude svijeta ugradimo čipove. I da ti čipovi sadržavaju informacije o svom njihovom novcu i o svemu ostalom. I onda, ako neko bude htio protestirati protiv onoga što radimo ili nam se suprotstavi, samo mu isključimo čip.” Nakon tih užasnih informacija, Aaron Russo je odlučio prekinuti odnose sa Rockefellerom zgađen onim sto je čuo. Kasnije je objavio nekoliko intervjua za internacionalne časopise  i TV.

.

.

Svaka misao, reakcija, sve što se čuje i opazi vidom izaziva određen neurološki potencijal, impulse i obrasce u mozgu i njegovim elektromagnetskim poljima, koji se sada mogu dekodirati u misli, slike i glasove. Elektromagnetska stimulacija može stoga promijeniti moždane valove osobe i utjecati na mišićnu aktivnost, izazivajući bolne grčeve mišića koji se doživljavaju kao mučenje. Elektronički nadzorni sustav Agencije za nacionalnu sigurnost može simultano pratiti i obrađivati milijune ljudi. Svatko od nas ima jedinstvenu frekvenciju bioelektrične rezonancije u mozgu, baš kao što imamo jedinstvene otiske prstiju. Uz potpuno kodiranu stimulaciju mozga elektromagnetskim frekvencijama (EMF), pulsirajući elektromagnetski signali mogu se slati u mozak, uzrokujući u mozgu da ciljani subjekt doživljava željene glasove i vizualne efekte. To je oblik elektroničkog ratovanja. Američki astronauti bili su implantirani prije nego što su poslani u svemir, kako bi njihove misli mogle biti praćene i kako bi se sve njihove emocije mogle snimati 24 sata dnevno. Današnja supertehnologija, povezujući naše moždane funkcije preko mikročipova (ili čak i bez njih, po najnovijoj tehnologiji) s kompjutorima preko satelita u SAD ili Izraelu, predstavlja najgoru prijetnju čovječanstvu. Najmoderniji superkompjuteri dovoljno su jaki da mogu nadzirati stanovništvo cijeloga svijeta. Što će se dogoditi kada ljude lažnim polaznim pretpostavkama nagovore da dopuste ubacivanje mikročipova u svoja tijela? Jedan od mamaca bit će osobna karta na mikročipu. U SAD-u čak su potajno predloženi represivni zakoni po kojima bi se kriminaliziralo vađenje identifikacijskog implantata. Jesmo li spremni za robotizaciju čovječanstva i potpunu eliminaciju privatnosti, uključujući i slobodu mišljenja? Koliko nas će htjeti prepustiti cijeli svoj život, uključujući svoje najtajnije misli, Velikom bratu? Ipak, tehnologija za stvaranje totalitarnog Novog svjetskog poretka postoji. Tajni sustavi za neurološku komunikaciju postavljeni su kako bi se spriječilo nezavisno mišljenje i kako bi se kontrolirale društvene i političke aktivnosti u egoistične privatne i vojne interese.

.

.

Dr. Carl Sanders, elektroinženjer, istraživač i savjetnik različitih vladinih organizacija, kao i savjetnik u IBM-u, General Electric, dobitnik predsjedničke i vladine nagrade za izuzetna otkrića kaže:

Na mnogim sastancima nastupao sam kao stručnjak za primjenu mikročipa. Bio sam prisutan na jednom od sastanka na kome se raspravljalo na temu: kako je moguće kontrolirati ljude ukoliko se prvo ne identificiraju? Ljudi kao sto su Henry Kissinger i pripadnici CIA-e posječivali su takve skupove. Raspravljalo se i na temu kako navesti ljude da povjeruju u neophodnosti ovih čipova. Odgovor se nametnuo – navedemo ih da shvate da mogu da izgube djecu ako ne prihvate čipove i slično. Na ovim sastancima o ljudima se govorilo kao da su stoka.

70-tih godina sudjelovao sam na sastancima “Jedan Svijet” na kojima je razgovarano o čipu i to u Briselu i Luksemburgu gdje se čip pojavio kao tema o svjetskim financijama. Jedan od tajnih planova, koji svjetska vlada ima da bi se ostvario novi svjetski poredak, jeste da svako dobije svoj mikročip. Svaki ubačeni mikročip bi sadržavao sve detalje osobe uključujući i osobni broj. Osoba koja je mikročipirana može biti veoma lako locirana i praćena, pomoću kompjutera u službi kontrole svijesti, kojima se rukovodi iz računarskih centara već raspoređenih svuda oko zemaljske kugle. Tehnički se ovo postiže preko mreže mobilne telefonije i preko antena mobilnih telefona, koje sada pokrivaju i najudaljenije i najzapuštenije dijelove svijeta, a proces pokrivanja je svakim danom sve gušći i veći, što je dostiglo alarmantne razmjere. Ono što je najvažnije u ovoj priči jeste da osoba koja je mikročipirana može biti sa velikom lakoćom manipulirana i kontrolirana i to pomoću odašiljanja specifičnih valova na niskim frekvencijama (ELF). Ovi valovi imaju utjecaj na mozak preko mikročipa koji može u potpunosti izmijeniti uobičajene misli i emocionalne šablone i na taj način navesti čovjeka da se ponaša u skladu sa zamislima nekog drugog – onog koji upravlja ovim projektom.”

***

U rujnu 2007. IBM je potpisao ugovor sa američkim “Birom za popis stanovništva”. Vrijednost ugovora iznosi 89,5 milijuna dolara tijekom razdoblja od 9. godina. To je ista kompanija koja je preuzela američki cenzus za 1890-tu, ista kompanija koja je imala ugovore sa njemačkim “Trećim Reichom” radi preuzimanja operacija prebrojavanja stanovništva i slične napredne tehnologije prebrojavanja ljudi i registracije. IBM Njemačka, ne samo da je prebrojavala populaciju, već je i izumila rasne osjetljivosti. Ne samo da su označavali religijske pripadnosti, već i krvne linije koje su sezale u prošlost…

.

.

Tijelo je biološko računalo , stoga oni u njega žele umetnuti mikročip kako bi preuzeli njegove elektrokemijske sustave te mentalno, emocionalno i fizički nadzirali svako ljudsko biće. Jednom kada im se usadi mikročip ljude se može natjerati da misle, ili da ne misle, što god signali diktiraju , a isto se može učiniti i s emocijama.

Mikročipiranim ljudima može se manipulirati da budu agresivni ili submisivni, pretjerano seksualizirani ili seksualno zakočeni, ili pak da osječaju ekstremni strah svaki put kada dodirnu dugme ili pritisnu tipku miša. Nadalje, tu je usputna mogućnost da vas se putem čipa ubije na daljinu ako ikada počnete “talasati” i odbijete biti dobar mali rob. To se može učiniti izravno putem čipa ili čip može prenjeti vašu točnu lokaciju za “čisto” ubojstvo. Američka vojska instalira čipove na ciljano područje odnosno na ciljanog čovjeka i taj signal koristi za navođenje svojih projektila.

Čip je sučelje između dva računalna sustava i omogućava da sustav kojim upravljaju vlasti manipulira onime što nazivamo ljudsko tijelo. Misao proizvodi električne signale i misaone valove stoga se, idemo li u suprotnom smjeru upute (misli) mogu usaditi u ljudsku psihu tako da ih se putem čipa šalje u njihovom vibracijskom/električkom obliku. U takvom stanju ljudi nisu ništa drugo nego roboti koji misle i osjećaju što god njihovi operateri odluče. Mogu izolirati pojedinca putem  jedinstvenog koda u svakom čipu i mogu to učiniti masovno. Čip im daje pristup električnim i kemijskim sustavima tjelesnog računala i, u stvari, jednom kada je čip na mjestu mogu činiti što god žele, osim ako njihove upute ne nadjača svijest.

.
Izvor: http://www.svetifrane.org/Sveto%20ime224.pdf

YouTube

Što se više udaljavate od kolektivnih normi, to više skidate lance kolektivne stvarnosti i Matrixa. Svaki put kad nam kažu da nešto radimo ili vjerujemo, bez obzira koliko to bilo svakidašnje, vrijedi razmisliti: «A da, a tko je tako odlucio?» Odgovor će gotovo uvijek biti: «Nemam pojma.» Zašto našim životom upravljaju ‘norme’ kojima ne možemo čak ni utvrditi izvor?

Moramo zahtijevati da se svaka norma’ konsenzusne stvarnosti dokaže kao instrument poštenja i slobode. Ako one to nisu, zašto bismo ih trebali poštivati? Norma je da naša djeca primaju cjepiva, iako je to zapravo rat protiv njihovog imunološkog sustava. Norma je da djeca moraju dobiti ‘dobro obrazovanje’, iako je to novogovor za dobru indoktrinaciju konsenzusnom stvarnošću. Što su škole danas? “Laboratoriji za pokuse na mladim umovima, centri za uvježbavanje navika i stavova koje korporativno društvo traži. Obvezno obrazovanje služi djeci tek usputno; njegova je stvarna svrha pretvoriti ih u sluge”

Piše: David Icke

Ovo što slijedi izvrsna je simbolična priča o načinu na koji ‘norme’ postaju prihvaćene bez pitanja, pa čak i bez znanja o tome odakle potječu. Netko mi ju je poslao preko moje web-lokacije.

Počnite s kavezom u kojem je pet majmuna.

Unutar kaveza objesite bananu za konopac i pod nju stavite ljestve. Uskoro će neki od majmuna doći do ljestava i početi se penjati prema banani. Čim dodirne ljestve, poprskajte sve druge majmune hladnom vodom. Nakon nekog vremena, pokušat će neki drugi majmun, uz isti rezultat – svi drugi majmuni bit će poprskani hladnom vodom.

Uskoro, kada se neki majmun bude pokušao popeti po ljestvama, drugi majmuni pokušat će ga spriječiti. Sada izbacite hladnu vodu. Izvadite jednog majmuna iz kaveza i zamijenite ga novim. Novi majmun vidjet će bananu i pokušat će se popeti ljestvama. Na njegovo iznenađenje i užas, napast će ga svi drugi majmuni. Nakon još kojeg pokušaja i napada, znat će da će ga, pokuša li se popeti po ljestvama, drugi majmuni napasti. Nakon toga, uklonite još jednog od izvornih pet majmuna i zamijenite ga novim.

Pridošlica će krenuti prema ljestvama i bit će napadnut. Prethodni pridošlica entuzijastično će sudjelovati u kažnjavanju! ^ Isto tako, zamijenite trećeg izvornog majmuna novim, zatim četvrtog, i naposljetku petog. Svaki put kada najnoviji majmun krene prema stepenicama, bit ce napadnut.

Većina majmuna koji ga tuku nema pojma zašto im nije bilo dopušteno da se popnu ljestvama ili zašto sudjeluju u udaranju najnovijeg majmuna. Nakon što zamijenite sve izvorne majmune, nijedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom. Usprkos tome, nijedan majmun nikada se više neće približiti ljestvama kako bi pokušao uzeti bananu. Zašto ne? Jer koliko oni znaju, oduvijek je bio takav običaj!

Razotkrivanje normi

Mi stvaramo naš vlastiti svemir, koji je jedinstven. Što više redefinirate svoju stvarnost u odnosu na konsenzus, to ćete više ‘stršiti’ iz gomile i izdvajati se od ostalih. Razlog zašto Iluminad nastoje gurnuti takve ljude natrag u stado u tome je što su oni prijetnja samoj konsenzusnoj stvarnosti o kojoj Matrix ovisi. Oni pokazuju da postoji više od jedne moguće stvarnosti. Vizionari su opasni ljudi za Iluminate i oni ih se žele osloboditi. Svojeglavci su noćna mora za manipulatore konsenzusne stvarnosti. Svijetu je potrebno izbijanje globalne epidemije virusa STRS-a – sindroma težnje k revidiranju stvarnosti. Potrebni su nam svojeglavi ljudi koji djeluju spontano, slobodnih misli i životnog stila, koji prihvaćaju samo one trenutne ‘norme’ koje poštuju slobodu, a ne ropstvo.

Što se više udaljavate od kolektivnih normi, to više skidate lance kolektivne stvarnosti i Matrixa. Svaki put kad nam kažu da nešto radimo ili vjerujemo, bez obzira koliko to bilo svakidašnje, vrijedi razmisliti: «A da, a tko je tako odlucio?» Odgovor će gotovo uvijek biti: «Nemam pojma.» Zašto našim životom upravljaju ‘norme’ kojima ne možemo čak ni utvrditi izvor? Ali tako je cijelo vrijeme. To nas vodi do sljedećeg: «Zasto bih to trebao raditi ili vjerovati?» Iz kojih bih razloga trebao slijediti tu normu? Odgovor na to uvijek će glasiti nešto poput: «Moras tako postupiti, svi to rade». Ja tako moram raditi? Tko to kaže? Ja sam Beskrajno jedno, ne trebam raditi ili vjerovati ništa što ne želim. I neću. Još bolje, nemojte ni postavljati ta pitanja, znajte odgovore. Iz vlastitog iskustva mogu reći da jednom kada počnete zahtijevati da ‘norme’ zasluže svoje mjesto u vašem životu, shvatite kakve su bezumne budalaštine upravljale vašim mislima i ponašanjem. Kao u priči o carevom novom ruhu. Norma koja vrijedi za sve norme je da se obično ispostavi kako su one obične gluposti. Nekoliko primjera:

Norma: Homoseksualnost je pogrešna ili se barem o njoj ne bi trebalo govoriti. Ona je neprirodna.

Gluposti: Kakav god bio oblik našeg tijela, možemo samo izražavati ljubav prema sebi jer je sve Jedno. «Voljet ću sebe samo ako se drugi dio mene koji volim nalazi u tijelu koje je drugačije od mog.» Uh??? Ludost, ali tako kaže ‘norma’. Čak i ako su jedini cilj homoseksualnog odnosa požuda i seks, pa što onda? Tijelo je hologram, nije stvarno. Uživajte u iluziji, ali budite svjesni da je ona samo to, i iluzija vas ne može kontrolirati. Što može biti ‘prirodno’ ili ‘neprirodno’ u jednoj iluziji? To je pitanje slobode izbora, što uključuje i slobodu da se ne sudjeluje.

Norma: Seks bi se trebao događati samo između muškarca i žene u stabilnom odnosu, i bilo što osim misionarskog položaja «opsceno» je i «degutantno».

Gluposti: Tko je tako odlučio? Tko je nametnuo tu šablonu o tome što je normalno’? Kako se bilo tko usuđuje diktirati drugima u čemu ne smiju uživati, ako svi uključeni pristaju na to? Ne, ne, u svom iluzornom hologramu smijete uživati samo na načine za koje mi odlučimo da su «moralni», inače ćemo vas osuđivati (iako bismo i mi željeli raditi to isto). Imam prijedlog. Ja vama neću govoriti što da radite sa svojim računalom ili svojim novcem, ako vi ne budete meni govorili što da radim sa svojim pimpekom (iako ne radim bogzna što u posljednje vrijeme, što sam rekao i trgovačkom putniku s Viagrom).

Norma: Nikada ne smijete uzimati droge.

Gluposti: Kao i uvijek kod normi, sve je crno-bijelo. Postoje li droge koje bi trebalo izbjegavati? Naravno da postoje. Ali postoje i druge koje kad se uzmu u pravom okruženju i s iskusnim ljudima, mogu vas odvesti u zemlju čuda i pokazati vam iluziju svijeta u kojem mislite da živite. Zanimljivo je da su to obično tvari koje vlasti osuđuju. Trik je u tome da treba pristupiti prirodnoj sposobnosti ulaska u druge stvarnosti bez droga, ali uz razumno uzimanje one mogu biti korak na tom putu. Ako su droge štetne, zašto nas potiču da ih uzimamo kao bombone kad ih prepisuju liječnici u ime iluminatskog farmaceutskog kartela? Te droge (lijekovi) služe planu, dok one koje razotkrivaju iluziju ne služe, i to je to. Ne radi se o tome da su droge dobre ili loše, ispravne ili pogrešne, pitanje je koje droge i u kojim okolnostima.

Norma: Nikada ne smijete prekršiti zakon.

Gluposti: Prije svega, postoji toliko zakona, i svakim ih je danom sve više, da je nemoguće ne kršiti ih cijelo vrijeme. Pridržavate li se uvijek ograničenja brzine i sjetite li se svaki put privezati sigurnosni pojas? Ne? Onda ste prijestupnik. Sram vas bilo, nazvat ću policiju. Što su uopće zakoni? Njih usvajaju izabrani ili neizabrani diktatori, a ljudi na koje se zakoni odnose na njih nemaju nikakvog utjecaja. Ako ljudi zatim inzistiraju da morate poštovati zakon bez obzira na okolnosti, oni prihvaćaju vječno stanje tiranske kontrole. Kad bi se donio zakon da svu našu djecu trebamo predati vladi, bismo li to učinili? Ne, kolektivno bismo mu se suprotstavili. Zašto onda ne radimo isto i s drugim zakonima koji nameću diktaturu? Zaboravili smo moć jedinstva. Kad bi svi koji su optuženi za prekršaj na temelju snimki prometnih kamera odbili platiti globu, sustav bi se urušio.

Ne budemo li se kolektivno usprotivili zakonima skrojenim da uvedu globalnu fašističku državu, svi ćemo živjeti u globalnoj fašističkoj državi. Ne treba biti atomski fizičar da se to shvati,’ zar ne? Samo ta jedna norma – «nikada ne smiješ prekršiti zakon» – dovoljna je da osudi svijet na diktaturu nekolicine, a gdje su još sve ostale.

Moramo zahtijevati da se svaka norma’ konsenzusne stvarnosti dokaže kao instrument poštenja i slobode. Ako one to nisu, zašto bismo ih trebali poštivati? Norma je da naša djeca primaju cjepiva, iako je to zapravo rat protiv njihovog imunološkog sustava. Norma je da djeca moraju dobiti ‘dobro obrazovanje’, iako je to novogovor za dobru indoktrinaciju konsenzusnom stvarnošću. Jedna za drugom, te se norme ruše nakon što nam mrena padne s očiju. Od presudne je važnosti da si stalno postavljamo pitanje: prihvaćam li ja to ovdje svoju stvarnost, ili mi ju netko usađuje izvana zato što svoju jedinstvenost mijenjam za norme i indoktrinaciju?

Wilson Bryan Key lijepo je to objasnio napisavši: «Programiranje od ranog djetinjstva osnovnim pretpostavkama, nesvjesno prihvaćene ideje obično se uzimaju zdravo za gotovo. Kada pretpostavke izbiju na površinu, uvijek ih treba preispitivati. «

Pretpostavke – trenutne reakcije izazvane uvjetovanim vjerovanjem – građevni su blokovi zarobljene stvarnosti. Što uopće znači to normalno’? Tko ga definira, i na temelju čega? Ono što je nekoj osobi normalno, drugoj neće biti normalno. Ono što je za nekoga genijalnost, nekom će drugom biti ludost.’Norme’ su samo vjerovanja koja su se kroz ponavljanje učvrstila do neosporne prihvaćenosti.

I mi bismo im trebali dopustiti da upravljaju našim životima?

Majka je zakon

Misaona policija ima golemu vojsku saveznika pomoću kojih programira i kontrolira svjetsko stanovništvo. Oni se zovu svjetsko stanovništvo. Konsenzusna stvarnost toliko prožima umove masa da su oni namamljeni da budu čuvari svog vlastitog zatvora; ljudi se prilagođavaju izmišljenim konsenzusima zato što se boje posljedica budu li drugačiji. S obzirom na okolnosti koje su sada pred nama, mogli bi si postaviti jedno prilično važno pitanje. Boje li se više posljedica toga da budu drukčiji ili posljedica življenja u globalnoj fašističkoj državi?

Nije pretjerano reći da je to izbor s kojim se suočavamo jer nas konsenzusna stvarnost velikom brzinom vodi prema ovom drugom. Ako ne želimo ići tim putem, moramo se odvojiti od stvarnosti koja nas tamo vodi. To znači izražavanje naše jedinstvenosti i odbijanje priiagođavanja tuđoj verziji onoga što bismo trebali biti. Strah od izražavanja jedinstvenosti naših gledišta i načina života posljedica je straha od toga što misle drugi ljudi: naše majke, očevi, prijatelji, susjedi i kolege s posla. Ako ste u središtu pažnje javnosti, tu je i dodatan strah od masovnog ismijavanja i onoga što će mediji reći o vama. Ali ja sam sve to prošao početkom 1990-ih i još uvijek sam ovdje, jači nego ikad. Ne postoji ništa što ne možemo postići odlučimo li da nas ništa neće zaustaviti. Neki slabouman novinar napisat će da sam lud. Neki slabouman čitatelj povjerovat će u to i smijat će mi se na cesti. Pa što? To je važno samo ako moja stvarnost kaže da je važno, a nije. Tko ih šiša, koga briga? Ja sam ja, ja sam slobodan.

Obitelj, prijatelji, susjedi i kolege s posla često služe i čuvaju zatvor uma, pa moramo prestati odustajati od svoje jedinstvenosti zbog tih ljudi. Razumijem da je teško raditi stvari koje se sukobljavaju s konsenzusnom stvarnošću i normama kako ih shvaćaju roditelji itd. Ne želimo ih gledati kako se uzrujavaju i voljeli bismo da se nama ponose. Ili barem većina ljudi to želi. Ali čekajte malo. Roditelji mogu izabrati da za nas stvore prividno tijelo u kojem ćemo proživljavati ovu iluziju, ali oni nemaju pravo biti doživotni programeri uma i diktatori svojim potomcima. Njihova djeca ista su Jednota kao i oni. Roditelji i djeca iluzorna su stanja iste Jedinstvene svijesti i svi imaju jednako pravo izražavati se. Treba postojati zaštitništvo i osnovno vodstvo u djetinjstvu, ali to nije isto što i nametanje vjerovanja. Mnogi roditelji nemilosrdno nadziru svoju djecu i inzistiraju da se prilagode konsenzusnoj stvarnosti u koju oni sami vjeruju zato što su ih njihovi roditelji tako uvjetovali. Želimo li ići putem do slobode to se mora zaustaviti. Ako roditelji žele vjerovati u konsenzusnu stvarnost, to je u redu i fino, imaju pravo na takav izbor. Ali kada pokušavaju manipuliranjem navesti svoju djecu da rade to isto, nesvjesno postaju agenti Matrixa: «Tvoja majka je tako uzrujana zato što želiš živjeti u komuni. Silno je željela da postaneš bankar/liječnik/pravnik. Ne znam hoće li to ikada preboljeti.«

Stvarno? Pa, recite joj da pokuša. Kako to da se ja nisam uzrujavao zbog toga što ona nije bila striptizeta? Tako sam to želio. Kao i uvijek u ovoj iluziju dvojnosti, ovdje postoje dvije točke osciliranja, onaj koji nameće i onaj kojem se nameće. Obojica su odgovorni za gušenje jedinstvenosti i slobode misli. Svatko tko nastoji nametati svoju stvarnost nekom drugom bilo kojim sredstvima psihološki je fašist i sluga Matrixa, ali to vrijedi i za svakoga tko odustaje od svoje jedinstvenosti pod takvim pritiscima. Prvi korak na putu ka slobodi od kontrole je da drugima ne dopuštate da vam govore što trebate misliti i raditi sa svojim životom. Ako im se naš izbor ne sviđa mogu raditi ono drugo.

Nije važno što vaši roditelji ili vaši prijatelji i kolege kažu o vašim odlukama. Ono što je važno je da vi budete vi, a ne ono što vam netko drugi kaže da budete. Zašto bismo se trebali brinuti zbog reakcija onih koji čak ni ne poštuju naše pravo da budemo ono što jesmo. Mene nije briga što moja djeca rade sa svojim životima, sve dok je to ono što doista žele raditi, i dok poštuju slobodu drugih da tako rade.

To je njihov izbor, ne moj. Kad bismo se fokusirali na to da ne dopuštamo drugima da nam nameću svoju volju i da mi svoju ne namećemo drugima, razlika po naše živote i svijet bila bi fantastična. Tako velik dio ljudskog potencijala zaključan je iza barijere na kojoj piše: «Što bi ljudi rekli kad bih to učinio ili rekao?« Zaboravite to i budite nesputani. Jednostavno to učinite!!! Da, možda ćete vidjeti kako se stari ‘prijatelji’ udaljavaju od vas, a pojavljuje se cijela vojska novih. Pa što? Super.

Gospodar iluzije

Iluzija vas može kontrolirati samo dok mislite da je stvarna. Kada uvidite da je vaša stvarnost pet osjetila iluzija, ona istog trena gubi velik dio svoje moći nad vama. Nožni prst će vas i dalje boljeti kada udarite u nogu od stola, iako su i stol i vaš prst samo hologrami. Intelektualno znati da je to iluzija ne znači znati to na razini dovoljno dubokoj da vas odvoji od nje, i još uvijek je tu konsenzusna stvarnost, kolektivni um, koji širi vjerovanje da je stvaran. Također možete i dalje biti uvučeni u misli i reakcije Matrixa nakon što ste prepoznali iluziju. Čuo sam da to zovu «uzeti 3-D trenutak«. «Kako mi se usuđuješ to reći? … Sad ću ti ja…« Stop!! Duboko udahnite. Tri D trenutak. To je iluzija, sjećate se? Da, sranje, gdje mi je bila pamet? OK, opet sam dobro. Fiju! Naravno, takve se stvari događaju kad se počnete isključivati, ali kontrola koju Matrix ima nad vama počinje slabiti

Otkrio sam da ukolio si stalno ponavljate da je sve to iluzija, svijet snova, počinjete Vidjeti’ tu činjenicu sa sve većom jasnoćom. Još jedna stvar koja mi je zanimljiva je biti svjestan da vidite svojim mozgom, a ne svojim očima. To znači priznavati da se ono što mislite da vidite događa u vizualnom korteksu mozga, a ne u vašim očima. Ne znam što bi drugi mogli doživljavati čineći isto, ali meni se svijet čini puno drukčijim.

U nastavku procesa isključivanja stvari koje su vam prije mnogo značile postajat će manje važne, a vaš pogled na život i same sebe počet će se preobražavati. Postat ćete tolerantniji prema sebi i drugima. Kada vidite da je to iluzija i da smo svi ista Jednota koja stvara naše iskustvo, oko čega se imamo uzrujavati? Jedini slučaj kada me zanima što drugi ljudi rade je ako nameću svoju volju drugima, kao što Iluminati rade nama ostalima. Uz tu iznimku, ono što ljudi rade potpuno je njihova stvar i mene se ne tiče. Vaši stavovi prema svemu mijenjaju se kako se produbljuje vaše razumijevanje iluzije, i vi postajete ta svijest, umjesto da samo intelektualno prihvaćate njeno postojanje. Nemojte misliti na taj način, znajte to.

Nemojte pokušavati to učiniti, učinite to. To su bitno različita stanja postojanja. Kada postanete svjesniji iluzije moći ćete početi uživati u njoj bez svih posljedica koje nas zarobljavaju u slučaju kada mislimo da je stvarna. Možemo se zabavljati i izražavati naše želje sve dok to ne narušava slobodu drugih. Moje je gledište da ću pokušati sve što poželim, a ako mi se ne svidi neću to ponoviti. Ako mi se svidi, radit ću to onoliko često koliko mi odgovara. Iluzija Matrixa koristi strah i krivnju da nas drži u svojoj šaci. Imamo li iskustvo koje nam se ne sviđa, ili nam je žao što smo to učinili, krivnja i trauma mogu nas pratiti čitav život, utječući na svaku našu reakciju. Ali kada znamo da se naša 3-D iskustva događaju u svijetu snova, njihov utjecaj daleko je manje dubok. Utječu li na nas za čitav život iskustva koja proživljavamo noću, u snovima? Možemo se s vremena na vrijeme probuditi uplašeni i u šoku zato što je san izgledao tako stvarno, ali taj osjećaj ubrzo nestaje i možemo se tome čak i smijati. «Bio je to samo san.», kažemo. Da, a i ovo je san, iako lucidan. Jedina je razlika u tome što smo uvjetovani vjerovati da je ovaj san stvaran, a njegove posljedice po nas komplicirane su na milijun načina. Njegovu kontrolu možemo ukloniti tako što ćemo ne samo razumjeti nego i živjeti činjenicu da je ovo samo san koji sami stvaramo.’Smrt’je samo buđenje iz sna, nije ništa čega bismo se trebali bojati.

Vidjeti kroz zrcalo

Kada promatramo naše svakodnevno iskustvo gledamo u zrcalo nas samih. To je zrcalo našeg vjerovanja o tpme što je stvarno. Ne vrijedi nam optuživati bilo koga drugog za ono što nam se ne sviđa u našim životima, odgovornost je na nama. Prihvatiti tu odgovornost i prestati optuživati druge – ih same sebe, što se toga tiče – znači napraviti ogroman korak na putu prema slobodi. Moć koju Iluminati koriste u kontroliranju i manipuliranju nije ništa drugo nego upravo ona moć koju njima i drugima svakodnevno predajemo. Najdestruktivniji izraz toga optuživanje je drugih za naše nevolje. Činiti to znači prihvaćati da drugi imaju moć nad našim životima i stvarnošću koju stvaramo. U stvari, samo mi imamo tu moć ako ju odlučimo koristiti; ali ako vjerujemo da drugi imaju kontrolu nad našom sudbinom, stvarat ćemo takvu stvarnost. Iluminati nisu jedini odgovorni što je svijet ovakav kakav je. Kako bi i mogli biti? Samo je relativno malen broj njih svjestan cilja za koji rade. Nekolicina manipulira, a milijarde dopuštaju da se njima manipulira. Na kome leži prava odgovornost? Nas nije moguće kontrolirati osim ako sami ne dopuštamo da nas se kontrolira i još, što je od ključne važnosti, inzistiramo da i ostali to dopuštaju. Zavadi pa vladaj temeljna je ideja svih diktatura, a ljudski je rod to dopustio na globalnoj razini. Arapi su usmjereni protiv Židova, crnci protiv bijelaca, desnica protiv ljevice, i Matrix mora tako funkcionirati da bi zadržao svoju kontrolu kroz dvojnost i podjelu. Isključivanje iz Matrixa znači odbijanje priznavanja tih iluzornih sukoba. Svi smo mi Jedno. Ja odbijam promatrati Židova kao drugačijeg od Arapa i obrnuto. Obojica su izrazi Jednog, i treba ih promatrati i prema njima se ponašati jednako, tako da nitko nije važniji ili manje važan od nekog drugog. Odbijam promatrati crne ljude na način kako ne bih promatrao bijele, ili promatrati ‘ljevicu’ onako kako ne bih promatrao ‘desnicu’.

Kako bi i moglo biti ikako drugačije, osim ako vjerujemo u iluziju da je podjela stvarna? Učinimo li to, Matrix nas ima u šaci. On potiče iluziju podjele i dvojnosti; prihvatimo li to, zamka je aktivirana. Nema izlaza iz iluzije koja se temelji na podjeli ako prihvaćamo uvjerenje da je podjela stvarna.

Odbacivanje dvomišljenja

Sloboda svakog drugog pojedinca naša je sloboda. Ako jedna osoba ne uživa slobodu koju imaju svi drugi, onda nitko nije slobodan. Opet, kako bi i mogli biti? Malo slobode nije nikakva sloboda. To je jednostavna istina koju robotski radikali ljevice i robotski pravednici s drugog pola, čini se, ne uspijevaju shvatiti. Sloboda govora ne znači samo slobodu da drugi govore ono što je nama prihvatljivo. To je tiranija. Radi se o slobodi izražavanja misli, ma koliko se mi s njima ne slagali. Istinski slobodno društvo (i oni koji vjeruju u slobodu, umjesto da ju koriste kao sredstvo prisile) jednako bi se žestoko zalagalo za slobodu ljudi s kojima se ne slaže kao što bi činilo za one koje podržava. Ali što se događa? Suprotno od toga. Vodstva, naglašavam da se radi o vodstvima, britanskih i kanadskih zelenih stranaka zalagala su se da mi se zabrani da govorim u javnosti. Britanska Zelena stranka zabranila mi je da govorim na njihovoj konferenciji prije nekoliko godina, usprkos tome što sam primio poziv od članova, zato što sam govorio stvari o stvarnosti i prirodi života za koje su smatrali da će dovesti do njihovog ismija vanja. ‘Protunacistička liga organizirala je prosvjede na nekim od mojih nastupa prije više godina iako, ironično, upozoravam na stvaranje Četvrtog Reicha (ili na otvorenu ponovnu uspostavu Trećeg) od početka 1990-ih. Ipak, upitajte bilo koga od tih ljudi što misle o slobodi izražavanja i reći će vam da je to temeljno ljudsko pravo. Kakvog li primjera orvelovskog dvomišljenja, sposobnosti da se prihvate dva kontradiktorna gledišta i vjeruje da su oba istinita. Moguće je objasniti prividne životne paradokse time što isti događaj može izgledati posve različito iz različitih točaka gledišta, i sve može biti istinito iz perspektive različitih promatrača.

Ali to nije isto što i dvomišljenje. Ili vjerujete u slobodu govora ili ne vjerujete. Sloboda govora za jedne, ali gušenje za one koji vam se ne sviđaju nije sloboda govora. Svi koji nastoje spriječiti slobodno izražavanje misli bilo koga drugog agenti su kontrole i trebali bi toga postati svjesni prije nego što njihovo samozavaravanje dovede do nastanka upravo orvelovske fašističke države kojoj se navodno suprotstavljaju. Orwell se zacijelo okreće u grobu od budalaština tih ljudi. Moramo se početi fokusirati na pravo na slobodu izražavanja jer je ono što se događa – i što robotski radikali nastoje silom provesti – isto što se događalo u nacističkoj Njemačkoj. Knjige neprihvatljive Nacističkoj stranci bile su zabranjivane i spaljivane; onima koji su pokušavali govoriti protiv nacista zabranjivali su ili prekidali javna okupljanja; neke su zatvarali i ubijali zbog njihovih gledišta.

To se događa i danas, a robotski radikali često su sredstvo za provedbu toga. Evo nekih neugodnih istina za te zavedene ljude: ako je u redu govoriti o arapskom ili islamskom ekstremizmu i terorizmu, mora biti u redu govoriti i o židovskom ekstremizmu i terorizmu. Ako nije, onda ne živimo u slobodnom i ravnopravnom društvu. Ako je u redu reći da je službena verzija povijesti istinita, mora biti u redu reći i da službena verzija nije istinita. Ako nije, onda ne živimo u slobodnom i ravnopravnom društvu. Ako ono što alternativna povijest tvrdi nije točno, onda će ju pokopati dokazi koje će predočiti službena povijest. U čemu je, dakle, problem?

To nije pitanje slaganja ili neslaganja; radi se o pravu na izražavanje nečijeg mišljenja poput svih ostalih. Kad se ta sloboda ograniči, svaka sloboda osuđena je na propast. Kako je moguće imati slobodnu debatu ili doći do zaključaka utemeljenih na informaciji ako se jedno gledište neprekidno naglašava, a drugo guši? Dubina te nezrelosti teško je shvatljiva. Ali robotski radikali daleko su opsjednutiji razmetanjem vlastitom pravednošću i čistoćom – «Pogledajte me, ja sam antinacist i antirasist, ja sam tako dobar covjek» – nego što ih ikada zanima promicanje ili obrana slobode za sve. Dvomišljenje, dvomišljenje, dvomišljenje. Radi se o pogubnom (za slobodu) udovoljavanju samima sebi.

Čujem kako ljudi pitaju što je s onima koji bi svoju slobodu govora iskoristili za pozivanje na nasilje protiv drugih ili poticanje seksualnih aktivnosti s djecom. Ali, ne bi li vam bilo draže da takvi ljudi budu na otvorenom gdje ih se može vidjeti i identificirati nego da to isto rade u tajnosti? Zašto je prihvatljivo da George Bush, Tony Blair i kompanija neprestano pozivaju na nasilje protiv Iraka, Afganistana i dugog popisa sljedećih ciljeva, a ipak nije u redu da drugi rade isto u vezi s potencijalnim pokoljima puno manjih razmjera? To je dvomišljenje, to su dvostruki standardi. Ako je jedno protuzakonito, trebalo bi biti i drugo, ili bolje suprotno. Ako netko poziva na nasilje protiv drugih ili zlostavljanje djece, želim za to znati, a ne da se odvija nerazotkriveno iza kulisa, gdje se ništa ne može učiniti.

To je ono što se događa kada se guši sloboda izražavanja, gurate to u tajnost gdje se gnoji i često širi bez našeg znanja. Neka bude pred svima, gdje se možemo baviti time i znati s čime imamo posla. Ako vidite da netko zagovara seks s djecom, znate da trebate držati svoju djecu na pristojnoj udaljenosti od njega. Ako se takva gledišta ne mogu izražavati, kako ćete znati da trebate zaštiti svoje klince od njega ili nje? Zakoni za zaštitu sloboda, sloboda da se ne bude ubijen, zlostavljan i izložen nasilju itd., jedna su stvar. Zakoni koji ograničavaju slobodu izražavanja nešto su sasvim drugo. Potreban nam je samo jedan ‘zakon: radi što te volja, ali ne čini to tako da ćeš oduzimati slobodu drugima. Kad malo bolje razmislite, nijedan drugi zakon nije potreban, možemo ga jednostavno nazvati – Zakon o poštovanju.

Kako bismo se očistili od Matrixovog mentaliteta moramo biti svjesni vlastitog dvomišljenja. To je gotovo pa barometar našeg osjećaja odvojenosti, jer što smo svjesniji stvarnosti, manje dvomišljenja pokazujemo. Dvomišljenje je uglavnom produkt predrasuda i krutih vjerovanja, jer su njima obojena naša rasuđivanja o svemu. Kada Amerika napadne neku drugu zemlju u ime oslobođenja, ubijajući pritom tisuće civila i izazivajući potpuno uništenje, prihvaćanje da i «oslobođenje» i «masovno ubijanje« mogu istovremeno biti istina potječe od (a) pristranosti koju većina Amerikanaca ima prema Americi i (b) vjerovanja da je njihova nacija svjetska kolijevka slobode i pravde. Kada sve vidite kao Jedno, nema ni ‘Amerike ni ‘Iraka, nema pristranosti prema jednom ili drugom. Vaše su jedino mjerilo sloboda, poštenje i pravda za sve u bilo kojim okolnostima. Možete vidjeti kako političari pripremaju ljude za prihvaćanje dvomišljenja. Georgeu

Bushu njegovi su tekstopisci dali da kaže: «Vidite, mi volimo – mi volimo slobodu. A to je nešto što oni nisu razumjeli.

Oni mrze; mi volimo. Oni djeluju iz mržnje; mi ne tražimo osvetu, mi tražimo pravdu iz ljubavi.» «Morate reći svojim najmilijima.posebno djeci,da kada čuju kako predsjednik govori o Al-Qa’idi, Iraku i drugim mjestima, ja to radim zato što čeznem za mirom.

«Želim poslati signal našim neprijateljima da su probudili suosjećajnu, plemenitu i moćnu naciju, i da ćemo ih pohvatati.«

To kao daje napisao Orwell. Takve besmislice smišljene su da pripreme ljude za prihvaćanje dvomišljenja: ljubav je ubijanje; masovno ubojstvo nevinih nije osveta, to je pravda i ljubav; beskrajni rat žudnja je za mirom. Spominjanje «su osjećajne, plemenite i moćne nacije» tu je kako bi ljudi bili zadovoljni sobom i osjećali se «moćno» zbog oružja za uništenje kojima će vojnici pobiti tisuće ljudi u njihovo ime. To je stari mentalitet Johna Waynea koji veliki dio američke psihe vodi poput janjeta u klaonicu. Zamka dvomišljenja u tome je što se ljudima daje izbor između vjerovanja da su puni ljubavi, suosjećajni, plemeniti i moćni, i onoga da je njihova vlada kriva za masovna ubojstva i imperijalna osvajanja. Oni žele vjerovati da je ono prvo istina, ali suočeni su s činjenicom da je njihova vojska izvršila invaziju na drugu zemlju i ubija njene civile (iako se razmjeri toga zataškavaju). Kako bi spojili nespojivo, pribjegavaju osobnom i kolektivnom nepoštenju, prihvaćaju dvomišljenje i vjeruju da su oba proturječna uvjerenja točna. Na taj se način širi dvomišljenje, a protuotrov je osloboditi se pristranosti i uvjerenja zapisanih u kamenu. Mi nismo Amerikanci ili Britanci, Izraelci ili Iračani, mi smo Jedno. Te su etikete iluzije, pa zašto bismo bili pristrani u našoj percepciji pravde favoriziranjem jednog izraza Jednog na štetu drugog? Ubijanje djece u Afganistanu, Iraku ili Palestini nije ništa više ili manje važno od ubojstva djeteta u New Yorku ili Tel Avivu. Zajedno smo u tome, i moramo odrasti i shvatiti da smo svi jednaki.

Sjedinjene Amnezijske Države

Sjedinjene Države duhovna su kolijevka dvomišljenja i samozavaravanja. One su orvelovsko društvo koje misli da je najslobodnija zemlja na svijetu i da ima pravo svima ostalima nametati svoju orvelovsku ‘slobodu. Gledano pojedinačno, oni su mahom vrlo dragi ljudi, ali, kao što sam već rekao, postoji razina američke kolektivne psihe koja je vječni John Wayne. Ili, kako je to opisao Tom Foley, bivši glasnogovornik Zastupničkog doma: «Pojedinačno, mi smo prilično skromni, ali kolektivno, stalno nam iznova govore da smo najveći u povijesti svijeta.»2 Bivši direktor CIA-e, admiral Stansfield Turner, rekao je da ako netko kaže da Sjedinjene Države nisu prikladne biti imperijalna sila, teret je na njima da objasne zašto.

Pa, kao što je pokazala ova knjiga, to nije teško. Njegovi razlozi zašto su Sjedinjene Države prikladne za upravljanje carstvom otkrivaju mnogo o američkoj kolektivnoj psihi. Oni su «pobijedili» u Hladnom ratu (kakve to veze ima s ovim?); oni su najdemokratskija zemlja na svijetu (s neizabranim predsjednikom); najbolji su primjer «slobodnog poduzetništva« (pod kontrolom kartela korporacija koji uništavaju slobodno poduzetništvo širom svijeta); i svijet treba vođu, a nitko drugi za to nije sposoban (ne treba).3 Turner je priznao da Amerika ne zna mnogo o svijetu koji namjerava «predvoditi» (kontrolirati), ali «vjerujemo da je naš način ispravan«.’1 Njegove riječi odaju aroganciju i neznanje (koji uvijek dolaze u paru) prisutne kod Amerikanaca koji podržavaju Busha. Jednu gospođu, Beu Kristol iz Washingtona, koju je intervjuirao britanski Daily Telegraph u vezi s američkim imperijalizmom, šokirala je i sama ta sugestija: «Ali riječ ‘imperijalno’ implicira da Amerika od toga ima neke koristi.«5 Da, stvarno je to rekla i nema sumnje da je vjerovala u to što govori. Preuzimanje iračke nafte i ustupanje fantastičnih ugovora američkim kompanijama za obnovu onoga što je uništila invazija SAD-a ne implicira da u tome ima neke koristi za Ameriku? Dvomišljenje. Robert Joss, dekan Stanfordske poslovne škole, rekao je da Amerikanci (iako nipošto ne svi) iskreno osjećaju da «pokusavaju prenijeti dobrotu svima drugima.»6 Tom Foley je ustvrdio da Amerikanci imaju «vrlo rašireno vjerovanje u naše dobre namjere«. To je dovelo do pretpostavke da «svaki oblik objektivne analize Sjedinjenih Država mora rezultirati odobravanjem, ako ne i aplauzom oduševljenja«.

Michael Ignatieff, direktor Carr centra u Kennedyevoj školi upravljanja na Harvardu, dao je ovaj izvrstan sažetak razloga zašto je Amerikancima tako lako manipulirati: «Nista nije tako zastrašujuće kao američka nevinost. To je stravična, ponekad ubilačka nevinost. Naša nesposobnost da preispitujemo vlastite motive zaista je alarmantna.« Za dvomišljenje je od ključne važnosti da se motivi ne dovode u pitanje. Ignatieff je rekao da je Amerika pod kontrolom ideologije, «ali kao kod svih ideologija, ne vjeruje da se radi o ideologiji. Ona jednostavno vjeruje da je to Istina.« Američka ideologija vjeruje da je normalno trošiti stotine milijardi godišnje na oružja za masovno uništenje dok si 43 milijuna Amerikanaca ne može priuštiti zdravstveno osiguranje. Opet dvomišljenje. Ali orvelovska kontrola uma u Americi je toliko jaka i sveprisutna da je moguće razumjeti kako je stvoren taj mentalitet.

Djeci u školi svakodnevno govore da se okrenu prema američkoj zastavi i kažu: ‘Prisežem na vjernost zastavi Sjedinjenih Američkih Država… jednom narodu pod Bogom, nedjeljivom i sa slobodom i pravdom za sve’. «I moja trogodišnja djeca čine to isto«, rekla je Teresa West, ravnateljica osnovne škole Glen Forest iz Falls Churcha, Virginia.10 Wanda Nelson, zamjenica ravnatelja škole Lake Anne iz Restona, rekla je:

«Radimo to u 8.25 svakog jutra. Ako neko dijete zakasni sa svojim roditeljima, a prisega je najavljena preko razglasa, moraju stati na mjestu kao ukopani i ponavljati to tamo gdje se zateknu, djeca i roditelji zajedno.«” Kad su joj rekli da mi čak ni nemamo zastave u britanskim školama, bila je šokirana. «Nemate zastave? Kako, za ime Božje, potičete domoljublje?« Ono što ona, čini se, ne može shvatiti, jest da ne bi smjela postojati potreba za poticanjem domoljublja.

Samo je lažnom, slijepom domoljublju to potrebno. Ono bi se trebalo bez pritiska razvijati iz ponosa zbog plemenitosti i osjećaja za pravdu za koje se država stvarno zalaže, a ne kroz pranje mozga lažima. Jedan britanski par koji se preselio u SAD rekao je za Daily Telegraph da su se nakon samo jednog mjeseca pohađanja američke škole njena djeca počela vraćati kući pjevajući domoljubne pjesme. Amerika je najjače umno kontrolirana zemlja na svijetu (zajedno s Izraelom) i davno je izgubila sposobnost zdravog kolektivnog razmišljanja. Zato ili dvomisli – ili uopće ne misli. Anila Daulatzai, mlada Amerikanka afganistanskog podrijetla, pozvana je da pred razredom govori o Afganistanu: upitala je studente bi li željeli znati više o Afganistanu (koji su Sjedinjene Države u to vrijeme bombardirale) i Pakistanu.

Većina je rekla da nema vremena. Anila nastavlja: «Gotovo 60% razreda činili su bijeli američki mladići koji su željeli raditi u američkoj vladi… Predložila sam da bismo mogli kritičnije proučiti prirodu američke umiješanosti u to područje. Kako su stvorili Talibane radi borbe protiv Sovjetskog Saveza. Kako su pri tome iskoristili Osamu bin Ladena. Kako su pomagali Saddamu, iskoristili ga, a onda se okrenuli protiv njega kao zločinca. Izgovorila sam te stvari na vrlo prirodan način, a znala sam ponešto o tome budući da sam jedno duže vrijeme radila u tamošnjim izbjegličkim kampovima.«

«To nije imalo nikakvog utjecaja. Studenti su počeli dizati ruke i ponavljati: ‘Ne slažem se s time što govorite; ‘Amerika je najbolje mjesto na Zemlji’; ‘Ako vam se ne sviđa ovdje, vratite se odakle ste došli’. Naglasila sam da sam rođena u toj istoj ulici; da sam mislila kako je bit akademske institucije raspravljati o pitanjima na dostojan način te da nismo na paradi povodom Dana nezavisnosti u nekom baru. Ovo je, bojim se, jedna ignorantska i arogantna nacija.

Sve te reakcije kao da su sišle ravno sa stranica 1984. Već godinama govorim da su Sjedinjene Države bile stvorene kao eksperiment kontrole uma, na najvišoj instanci upravljan iz Europe, koji očigledno funkcionira. Gore izneseni stavovi mogući su zato što ljudi sve vide kao ‘dijelove’, poput Amerikanaca’ i ‘Afganistanaca ili ‘Iračana. Samo uz razumijevanje jednote sukobi i nepravda mogu se okončati. Na sreću, postoje deseci milijuna Amerikanaca – i sve ih je više – koji ne padaju na dvomišljenje koje promiče njihova vlada. Promjena dolazi kroz njih.

Hipokritične zakletve

Dobro je biti svjestan vlastitih reakcija na ljude i događaje i neprestano se preispitivati ima li dvomišljenja u našim gledištima, kao i u izjavama političara i manipulatora. To se posebno odnosi na one koji imaju čvrsta politička ili vjerska gledišta zato što su oni plodno tlo za dvomišljenje. Kršćanski dvomislitelji podržavaju rat i traže od Boga da blagoslovi vojnike koji ubijaju, dok istovremeno tvrde da služe Isusu, «Kralju mira». Religija i politika stožeri su dvomišljenja. Tijekom tisuća godina religija je briljantno služila strukturi kontrole nad ljudima. Oni su indoktrinirali stanovništvo sustavima vjerovanja koji su zatvor za um i nikada se ne smiju dovoditi u pitanje. Ta su vjerovanja nametali kroz strah, indoktrinaciju, izolaciju i pokušaje genocida nad nevjernicima. Borili su se jedni protiv drugih za upravljanje ljudskim umom, stvorivši nebrojeno prilika za Iluminate da zavade i vladaju tisućljećima. Velike religije vode podrijetlo upravo iz svjetske regije, Bliskog i Srednjeg istoka, u kojoj je nastao najveći dio iluminatske mreže. Još jedna slučajnost? Nema šanse. Religije su tvorevina dvojnosti i podjele. One promiču dvojnosti dobra i zla, Boga i naroda, i dok govore «Bog je posvuda« ono što stvar Češljanje zrcala no kažu je da ‘Njega’ zanima samo ekskluzivan ugovor utemeljen na vjerovanju u ono što vam ljudi u mantijama kažu da vjerujete. Tvrde da podržavaju «pravo» i protive se «krivom», ali onda, kad im to odgovara, odlučuju da su «pravo» i «krivo » isto. Citiraju Isusa koji je rekao «okrenite drugi obraz«, ali onda podržavaju ratove u kojima se osvaja, ubija i pljačka. Ponavljam još jednom, to su predrasude potrebne za dvomišljenje. To su ratovi protiv muslimanskih zemalja, nevjernika, i tu se sigurno radi o napredovanju kršćanskih vojnika? Rat služi ‘Isusovim’ željama, kaže to dvomišljenje, zato što oslobađa svijet jedne religije koja je konkurencija njihovom vlastitom korporacijskom brandu. K tomu, američki je predsjednik sotonistički… ovaj, oprostite, kršćanski vjernik, on se bori za Isusove ciljeve. Ekstremni islamski fanatici (čiji je broj daleko manji od onoga što tvrdi propaganda), vjeruju da moraju osloboditi svijet od kršćanskih i židovskih nevjernika, i podržavaju nasilje protiv njih u ime služenja ciljevima njihove religije. Ukrug i stalno ukrug. Bivši glasnogovornik Zastupničkog doma Tom Foley govorio je o moći koju religija ima nad američkim umom: «Mi nismo narod koji se moli u svojoj sobi. Mi očekujemo od predsjednika da bude naš glavni propovjednik, da nam neprestano govori kako nas je Bog obasuo posebnim milostima, i da mi, zbog toga, imamo poseban identitet, posebnu misiju u svijetu. To je misija koja se dijelom ostvaruje samim time što smo to što jesmo, ali koja također zahtijeva da ohrabrujemo druge da budu baš poput nas.

To «ohrabrivanje» podrazumijeva i bacanje bombi na ljude. Hej, to će ih učiniti sličnijima nama. Oni su «spašeni!!». Aleluja, slavite Gospodina. Mnogo je Kršćana, Muslimana i Židova koji ne prihvaćaju dvomišljenje zato što ili imaju inteligenciju da ga prozru i/ili izražavaju mirne i suosjećajne verzije svoje vjere.

Međutim, kada svoju Jednotu i beskrajnu mogućnost zamijenite očajnički ograničenim religijskim vjerovanjima (kakva su sva), razmišljate u dvojnosti i ograničenosti, mentalitetu Matrixa, i nema povratka kući dok se njegove žrtve ne oslobode iz tog klerikalnog stiska.

Pazite na riječi

Postoji jednostavno ‘pravilo’ kako prozreti novogovor i dvomišljenje političara i njima sličnih. Sastoji se u sljedećem: što god da kažu, misle suprotno; što god da tvrde, istina je suprotno. «Hoće» znači «neće», a «neće» znači «hoće»; «jesam» znači «nisam», a «nisam» znači «jesam»; «Vjerujem u mir« znači «Vjerujem u rat«; «Nije odlučeno« znači da je; «Odlučeno je» znači da nije; «Sukob nije neizbježan« znači da je; «Ta i ta zemlja predstavlja opasnost za svijet« znači da nije nikakva prijetnja ni za koga; «Nikad nisam imao seksualne odnose s tom ženom« znači… pa, znate što to znači. Iluminati imaju cijeli jedan govorni i simbolički jezik koji se temelji na suprotnom značenju. Pisac Michael Ellner opisao je društvo koje stvara takvo izokretanje:

«Pogledajte nas samo. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost.«

Promatrajte političke i vojne vođe i postat će vam jasno da ih je vrlo jednostavno pročitati. U većini slučajeva nema čak ni potrebe čitati između redova; samo izokrenite prividno značenje izjave. Promatramo li ‘informativne programe i političke izljeve propagande iz te perspektive, ti nekadašnji instrumenti uvjeravanja odmah postaju uškopljeni. Kada koristite tu tehniku može biti frustrirajuće gledati razmjere svakodnevnih laži koje su ljudi poput Busha, Blaira i njihovih kompanjona spremni izreći, ali također može biti zabavno, j e r su zapravo patetični. I što je još važnije, okrenete li njihove izjave one vam govore što planiraju raditi ili ono što njihove riječi zapravo znače. Jack Straw, britanski ministar vanjskih poslova, rekao je da najnoviji superdržavni ustav Europske unije «… ne mijenja značajno odnos između EU i njenih suverenih zemalja članica«. I opet je suprotno istina. George Bush rekao je da je vlada «poduzela nezapamćene mjere kako bi zaštitila našu domovinu i, što je još važnije, nastavit ćemo hvatati neprijatelja kako ne bi bio u stanju napasti «. To znači da su poduzeli nezapamćene mjere da nametnu kontrolu američkim građanima i da će nastaviti napadati i osvajati sve zemlje koje žele, iako te zemlje nikoga nisu napale. Princip suprotnog značenja i bljutave neodređenosti vrijedi za sav novogovor. Obrnite prividno značenje i prepoznat ćete pravo značenje. Sjetite se, također, da priča koju prodaju mainstream mediji o nekoj osobi ili nekom događaju skoro uvijek potječe od vlada i njihovih spw-doktora, te služi tomu da vas navede da prihvatite njihovu verziju priče.

Politička nekorektnost

Druga stvar u vezi s jezikom jednostavno je u tome da ga trebamo braniti kako ne bi iščeznuo u svom sadašnjem obliku. Moramo se boriti da starogovor ne zamijeni neumoljivo širenje magle novogovora od koje se već sastoji današnji politički vokabular.

To znači korištenje jezika i odbijanje pokoravanja agentima gulaga političke korektnosti ili ‘PK’. «Ne možeš koristiti te riječi« = samo me gledaj, dušo. Odbijemo li koristiti apsurdan jezik PK zbirova (ups, to zvuči kao aluzija na policajca iz dječje serije Noddy i njen lik’Dugouška, što bi se moglo shvatiti kao vrijeđanje onih s vertikalno obdarenim slušnim organima). Probat ću ponovo. Odbijemo li koristiti apsurdan jezik PK zbirova, oni ne mogu učiniti ništa, baš kao što bi se sistem srušio kad bi svi odbili plaćati kazne za pogrešno parkiranje. Zatiranje određenosti u jeziku, ključnih određenosti nužnih za artikulaciju slobodnog mišljenja, moguće je samo ukoliko mi pristanemo na to. Ja to neću raditi sve do svoje smrti (ili dok ne iskusim ‘negativno shvaćene posljedice napredovanja dobi’). Hej, upravo mi je palo na pamet. Nije li umrijeti od starosti kozmički dobizam? Zašto bi stari ljudi bili diskriminirani kad je u pitanju smrt? Statistike pokazuju da umire daleko više starijih ljudi nego mladih. Nedopustivo. Bog je dobist! Osudimo Ga (seksistički). Ne, osudimo Ju (seksistički, ali ne tako strašno). Ne, osudimo Ga-Ju (možda). Tako je, On-Ona je dobist. Ma vidiš, tko bi to očekivao. («G. Icke, proveli smo raspravu i smatramo da ovdje još uvijek postoji pristranost u korist muškaraca. Držimo da treba afirmativno djelovati u korist ženskog roda i stoga smo zaključili da je prikladan izraz Ona-On».) U ruci držim veliki klip i pitam se što je prikladan izraz za ono gdje ću ga nabiti.

Još malo eskapologije

Kao što smo vidjeli, naše umove napadaju subliminalima kako bi programirali našu stvarnost. Istraživanja su, međutim, pokazala da čak i ako ne možete uočiti subliminalne poruke, njihova se djelotvornost drastično smanjuje kada ste svjesni da postoje. Vrijedi se podsjećati dok čitate novine ili magazin, gledate televiziju ili čak hodate ulicom, da znate da primate subliminalne i simboličke poruke, ali ih odbijajte. Vizualiziranjem štita ili nekog drugog oblika barijere po vlastitoj želji – koji blokira subliminale – možete svjesno postaviti mentalne barijere u svoju podsvijest. Vizualizacija je jednostavno način fokusiranja uma na ono što želite odbijati, i tada to možete raditi bez potrebe da neprestano mislite o tome. Koristite moć svojeg uma za blokiranje utjecaja subliminala jer učinkovitost subliminala ovisi o tome da su ih ljudi nesvjesni. Dovođenje skrivenog u svjesnu svijest slabi njegovu snagu kao što, još jednom, možemo vidjeti na primjeru riječi’sex’ na slici s biljkama. Svjesnost je ključ.

Subliminalne tehnike način su iskorištavanja ljudskog negiranja. Mi ne vidimo ono što naše negiranje ne želi vidjeti. Zbog tog i drugih razloga dobro je biti iskren u vezi s onim što si negiramo. Svi si nešto negiramo, i dok je to prisutno, izjeda nas utječući na nas mentalno i emocionalno ispod praga svjesnog zapažanja.

Mi smo to što jesmo, i svi smo veličanstveni izrazi istog Beskrajnog Jednog. Što si skrivate o sebi? Što sam ja? Prava sloboda zahtijeva da to otkrijemo, budemo pošteni prema sebi i odbacimo negiranje. Nakon što uklonimo negiranje, često također nestane i želja.

Ja imam fetiš prema bičevanju crijevom za zalijevanje vrta. Eto, izrekao sam, sad se zna, osjećam takvo olakšanje. U biti, to nije istina (zapravo mi je fetiš gumeni bič). Ne, ne, zaveži Icke, prije nego što se izlaješ do kraja. Bit je u tome, da kad bi me i uzbuđivalo crijevo za zalijevanje, pa što onda, dovraga? Bi li to nekoga ozljeđivalo, osim mene i to po slobodnom izboru? Bi li to značilo da sam loša osoba ili bi možda moj rad bio manje vjerodostojan? Ne, ne bi. Čemu onda negiranje? Odgovor: «Strah što će drugi misliti« – osnovni razlog poricanja sebe.

To se ne odnosi isključivo na seksualne teme. Ljudi negiraju da se boje ili da im nedostaje samopouzdanja, pa grade ‘paravanske ličnosti’ koje prividno zrače hrabrošću i sigurnošću u sebe, kako bi sakrili svoje prave osjećaje. Te skrivene nesigurnosti mogu se zatim iskorištavati. Nema ništa loše u osjećaju straha ili nedostatku samopouzdanja. Oni su potencijalna manifestacija Jednog, kada je ono u stanju iluzorne odvojenosti. Suočite se s njima, moguće ih je prevladati. Negirajte ih i dajete im moć nad vama i vašom sposobnosti da prozrete iluziju. Ne možemo biti iskreni prema drugima dok nismo iskreni prema sebi. Naš nedostatak samoiskrenosti ono je štomanipulatori tako iskorištavaju.

Gubitnici ste? A, da? Tko kaže?

Nesigurnost je jedno od najvažnijih oružja manipulatora. Oni nam daju ‘uzore’ na svim područjima života prema kojima bismo trebali težiti i u usporedbi s kojima bismo trebali procjenjivati vlastiti ‘uspjeh’. Moje dame, pogledajte ove bogate i slavne glumice i modele, nisu li jednostavno senzacionalne? Ups, vi ne izgledate kao one, jel’? Kakva šteta. Ali ne očajavajte. Kupujte naše kreme, lakove za kosu i plastičnu kirurgiju. I vi također možete biti prelijepe baš kao Julia. Hej, momci, želite li biti privlačni ženama poput Brada? Pa, samo nam dajte broj kreditne kartice i promijenit ćemo oblik tog groznog nosa ili nafilati vaš penis mašću tako da će žene padati u nesvijest. I vi također možete biti poput Arniea Schvvarzeneggera.

Dajte, pa znate da to želite; tako bi trebali izgledati pravi muškarci. (Kako, s hipertrofiranim mišićima i samo jednim izrazom lica??) Također nas potiču da se identificiramo s određenim skupinama kako bi nas zarobili u mentalitetu krda. Amerikancima se govori da se osjećaju ponosno zbog ‘pobjeda’ njihove vojske, iako su tisućama kilometara daleko od ispaljenih metaka. Nema veze, vojnici su Amerikanci i mi smo Amerikanci, pa smo u istom timu i svi smo ‘pobjednici’. Ako možete izjednačiti individualne ‘uspjehe’ s nacionalnim ‘uspjesima i vojnim ‘uspjesima’, možete uvjeriti milijune ljudi da podrže vaše ubilačke ratove zato što se stanovništvo identificira (potpuno pogrešno) sa snagom i moći zemlje. Možda živimo u sirotinjskoj četvrti na kruhu i vodi, bez zdravstvenog osiguranja, ali dio smo velike i moćne nacije.

Jedna od glavnih metoda pomoću kojih nas drže u iluziji, razini pet osjetila, fokusiranje je naših umova 24 sata dnevno na materijalizam. To ne znači da je ‘duhovno’ biti siromašan i živjeti u rupi; to je jednako blesavo. Sami materijalni objekti nisu zamka. Oni su ionako samo holografske iluzije. Zamka leži u tome da ih promatramo kao cilj, kao simbole uspjeha koji potvrđuju da jesmo ili nismo ‘uspjeli’. Kada su svi naši simboli uspjeha materijalni, to je razina na kojoj ćemo najviše djelovati, a naše multidimenzionalno beskrajno ja ostat će po strani zato što je jedina važna stvar novac i što on za mene može učiniti. Naše društvo potpuno je usredotočeno na pet osjetila, njihovo stimuliranje, njihovo mamljenje, iskorištavanje njihovih izmanipuliranih želja za zvukom, prizorom, okusom, mirisom i dodirom. Poslušaj ovu pjesmu; pogledaj ovu ženu; kušaj ovo vino; pomiriši ovaj parfem; osjeti ovo na svojoj ruci., da, da, u redu, shvaćamo kamo ciljate. Nema ništa loše u vezi s bilo kojim od tih osjetilnih opažaja (ja volim popiti čašu crnog vina i poslušati ploču grupe Queen), ali osjetilna je zamka vjerovanje da je to sve što postoji. Kako bi nas držali u iluziji, svi simboli uspjeha povezani su s pet osjetila, i to je izvor nesigurnosti. Većina ljudi ne pronalazi svoj osjećaj sigurnosti, samopoštovanja i ‘uspjeha’ unutar sebe samih. Trebaju druge da im govore ili potvrđuju da su ‘uspješni’ i da im ‘dobro ide’. Kako bi izazvali takvu reakciju moraju ‘uspjeti’ u kategorijama koje su ljudi oko njih uvjetovani opažati kao uspjeh – moraju imati velik auto, veliku kuću, mnogo novca u banci. To je sva bit ‘američkog sna’ koji već stoljećima drži kolektivni um nacije u ropstvu. Ako ne ‘uspiju’ u tim okvirima (a golema većina ne može, j e r je sustav uređen u korist malobrojnih), društvo ih smatra, a često i sami sebe, neuspješnima. Taj se nedostatak samopoštovanja zatim može dodatno iskorištavati. Na ‘gubitnike’ se upire prstom kao na primjer onoga što se događa ako stalno ne trčiš za ‘snom’. Čitav bolesni sustav u potpunosti ovisi o potrošnji; ljude se potiče i na njih vrši pritisak da svakodnevno sve više troše, te da razinu svoje potrošnje smatraju mjerilom svog ‘uspjeha’. Opsesivna potreba da se’uspije’ tako vodi do toga da ljudi posuđuju sve više i više novca kako bi nabavili drangulije koje pokazuju njihov navodni ‘uspjeh’, dok istovremeno žive u neprestanom strahu da neće moći skupiti novac za rate. Svake godine vrtuljak postaje sve brži i brži i brži i brži i brži, brži, brži, brži, stres, čir, srčani napad, brže, brže, brže…Aaaahhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh!

To je uspjeh? Iluuuuuuuuuuuuuuzija.

Novac i slava ne stvaraju sreću. To ne znači da je samo po sebi loše imati novca i biti poznat. To je samo jedno iskustvo. Ali to nije ključ za vrata na kojima piše ‘sreća, ostvarenost i ispunjenost’. To ni u kom slučaju nije karta za koncert Jednote.

Bez obzira jeste li Brad Pitt ili Ethel iz susjedstva, put kući leži unutra, a ne vani. Kući ćemo otputovati u novoj stvarnosti, a ne u novom Ferrariju. U životu sam upoznao mnogo bogatih i slavnih ljudi i nisam naišao na mnogo onih koji su bili sretni, ostvareni i ispunjeni, posebno kad bi stali, osvrnuli se na svoje živote i zapitali se kakva je korist od svega toga. Često se toliko unesu u trku za materijalnim ‘snom’ da ne uspijevaju vidjeti grančice, a kamoli šumu. Male stvari poput ljubavi, sreće, ispunjenosti, odnosa, toga tko su i što ovdje rade, izgubljene su u zamućenosti svakodnevne aktivnosti hvatanja zeca u šeširu. Prezaposleni su da bi živjeli.

Oni postoje umjesto da žive jer su zaboravili što znači živjeti. Ironija je u tome što ako se povučemo iz osjetilne opsjednutosti posjedovanjem i prisjetimo se tko smo možemo sami sebi dati moć manifestiranja bilo čega što želimo. Osjetilni je svijet iluzija, kreacija naših umova, a to uključuje bogatstvo i siromaštvo, kao i sve između. Ferrari je misaono polje, pa zašto ne bi mogao biti vaš ako je to ono što želite? Može, ali samo ako postanete duboko povezani s procesom holografskog manifestiranja tako da možete svjesno stvarati sve što poželite. Kada shvatimo da su materijalne drangulije iluzije i da nisu simboli ničega osim manifestirane misli, oni nad nama gube kontrolu; možemo uživati u njima, ako je to ono što izabe remo. Kada znamo da iluzija nije stvarna mi kontroliramo iluziju, a ne obrnuto Živimo život umjesto da život živi nas.

U redu, vrijeme je za pauzu. E da, gdje je ono crijevo za polijevanje? Paaaaam spreman sam!!

Ako je nekim slučajem do dana današnjeg unatoč svemu, još nekom nemoguće prihvatiti kako su svi glavni mediji u rukama korporacija, odnosno promicatelja “Novog svjetskog poretka”, kako su svi glavni mediji tek alat za oblikovanje javnog mnijenja-mišljenja, odnosno alat manipulacije masama putem svepristne propagande, onda bi trenutna blokada i cenzura svih glavnih medija a po pitanju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o četiriju po narod suštinski važna pitanja, trebala biti više nego dovoljna potvrda. Mediji nisu izvor informacija već mašinerija za usmjeravanje čovječanstva ka totalitarizmu, uspostavi Novog svjetskog poretka.

Svakom od nas treba biti jasno, da bez cenzuriranih medija nije moguća uspostava totalitarne svjetske vlade i nije moguć nikakav oblik potpunog nadzora nad ljudima i njihovim postupcima. Medijsko oblikovanje svijesti-mišljenja danas je postala najvažnija stavka elita koje pokreću ekonomski zamašnjak svjetske globalizacije, odnosno centralizacije putem umjetno stvorene svjetske financijske krize.

Još je Hannah Arendt uočila da totalitarizam nije moguć ako cijeli komunikacijski proces, na svim razinama, od privatnog do javnog (televizija i tisak, internet i elektronička pošta, fiksna i mobilna telefonija…) nisu u vlasti jedne te iste moći. Primijetila je i činjenicu da  težnja za totalnom kontrolom ne mora nužno biti temeljena na ideologijama, odnosno da nije važno koji se razlozi navode za totalitarizam. Važno je samo prepoznati težnju za uspostavljanjem centralizirane moći i potpune kontrole.

Svrha medija u Hrvatskoj baš kao i u ostatku svijeta, jest širenje-propagiranje ideja, ne onih ideja koje služe za dobrobit naroda, odnosno čovječanstva, već za dobrobit onih koji su vlasnici ili pak stoje iza tih medija, korporacija.

Jer kako objasniti, ili kako je moguće da informacija/vijest koja bi trebala zbog svoje težine i važnosti biti na svim naslovnicama novina, portala, u najavama svih informativnih emisija, a po pitanju spomenutog prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, bude u potpunosti izostavljena, ignorirana?

Kako je moguće da Hrvatsko novinarsko društvo (HND), sindikati, intelektualci, gong, oporba, zastupnici, crkva, … te mnogi drugi koji bi trebali biti u službi naroda, šute o tome? Moguće je samo ako svi oni zajedno, baš kao i mediji pušu u isti rog, služe istim gospodarima, krupnom kapitalu umjesto narodu od kojega i na čijoj grbači žive.

Koliko je vidljivo, mediji kao između ostalog i svi gore spomenuti, služe se istom taktikom. Ignoriranja, cenzuriranja, propagiranja te omalovažavanjem i ismijavanjem onih koji se kreču ka promjenama, ili pak pokušavaju unijeti neke od promjena, potaknuti narod na kritičko razmišljanje i sl. Strašenje naroda je još jedna od karakteristika medija koju smo jasno mogli vidjeti za vrijeme kampanje o pitanju ulaska Hrvatske u EU, naravno u korist EU.

U nekim slučajevima, kao primjerice za vrijeme takozvanih “Pernarovih prosvjeda”, mediji se služe taktikom podržavanja istih, a zatim kada pridobiju povjerenje naroda, počinju sa blaćenjem, omalovažavanjem ili pak prikazivanjem organizatora i samih prosvjednika kao masom bez kormilara, pravih ideja, odnosno ciljeva.

Prema onom što danas možemo vidjeti u medijima a po pitanju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, taktika je očito ignoriranje-cenzuriranje, a u koliko se pokaže da će biti prikupljen dovoljan broj potpisa, slijedi podrška, naravno s ciljem dobivanje povjerenja naroda, a zatim u vrijeme pred izlazak na birališta, počinje propaganda, strašenje naroda katastrofičnim posljedicama po državu, gospodarstvo u koliko izglasa poništenje pretvorbe i privatizacije te ostanak izvan EU. Po pitanju rasprodaje prirodnih bogatstva i GMO-a, najvjerojatnije će se naglašavati kako ne dolazi u obzir rasprodaja, jer to državi nije u interesu, a što se tiče GMO-a, zasigurno će biti navedeno kako su ionako sve županije proglašene “GMO free zonama” pa shodno tome nema potrebe za raspisivanje referenuduma.

Koliko vidimo taktika i načina za manipulaciju naroda putem medija, a sa ciljem podržavanja interesa korporacija/kapitala, odnosno samih vlasnika medija, ima mnogo.

Više je nego očito da mediji glavne struje zloupotrebljavaju svoju moć, te da su pretvoreni u propagandnu mašineriju, vlasništvo kapitala. Pošto posluju u političkom okruženju, činjenice koje se ne slažu s riječima političke elite jednostavno se potiskuju, kao u primjeru prikupljanja potpisa, te oni koji imaju drugačije mišljenje ismijavani su poput luđaka.

VELIKA HRVATSKA TROJKA (Dio iz teksta “Centralizacija medija” časopisa NEXUS)

U Hrvatskoj su tri najveća financijska, gospodarska i medijska centra (“Adris”, “Agrokor” i “EPH”) nalaze u vlasništvu trojice ljudi. Medijski je prostor, bar ono što je poznato, što se tiskanih izdanja tiče, podijeljen između dva izdavača: “Styrije” i “Europa Press Holdinga” (EPH), nacionalna televizija je deklarativno javna i pod ingerencijom Sabora i Vijeća (koji su pak pod kontrolom krupnog kapitala) za radio i televiziju, no po potpunoj komercijalizaciji i vulgarizaciji ne razlikuje se od RTL-a ili Nove TV, preostale dvije velike TV stanice.

Hrvatski Telekom apsolutni je monopolist što se tiče internetskih medija i resursa, a prošle godine austrijski je energetski div i državni konzorcij Bewak otkupio za 20 milijuna eura 75 posto kabelskog tržišta u Hrvatskoj, koje je time također potpuno okrupnjeno.

I kod nas postoji velika količina lokalnih radio i TV postaja i novina koji svi, također, samo prenose vijesti iz velikih agencija, a ostatak tekstova je praktički komunalnog, prigodnog, sportskog, oglasnog i crno-kroničarskog karaktera  s uočljivim, kroničnim nedostatkom autorskog, istraživačkog i angažiranog novinarstva. Ta količina medijskih jedinica stvara spomenutu iluziju slobode izbora (nikada dosta ponavljanja tog izraza) i, tu, naravno, nemamo što pričati o slobodi pisanja, izvještavanja ili govora, pa su stoga smiješne zamisli koje idu za tim da bi mediji trebali biti ti koji će donijeti novu moralnost i duhovnost među ljude kojima su ti isti mediji isprali mozgove.
Trenutno pak stanje u medijima i načini na koji se njima manipulira, u svijetu, kao i u Hrvatskoj, dalo bi se sažeti u jednu jedinu rečenicu: laž je postala istinom koju centralizirani mediji glavne struje, ali i oni koji to nisu, svjesno i nesvjesno, mijese i recikliraju, želeći je učiniti neprisutnom i samorazumljivom – jedinom mogućom.

I za kraj, citirati ću David Ickea:

Bili mi toga svjesni ili ne, a cilj jest da ne budemo svjesni, danas se vodi rat, ratu za naš um, rat u kojem se umjesto metaka ispaljuju situacije, iz medija umjesto pušaka, pod zapovjedništvom bankarskih magnata, korporacija, umjesto generala. Rat koji ne stvara buku, ne izaziva vidljive tjelesne ozljede i naizgled se ne upliće u ničiji svakodnevni život. Zato ga još i zovu “nečujni – tihi rat”.

Pa ipak, nedvojbeno stvara buku, nedvojbeno nanosi tjelesne i mentalne štete, i nedvojbeno utječe na svakodnevni društveni život, tj. nedvojbeno za svjesnog promatrača,onoga koji zna što mora gledati. Pošto javnost, žrtve ne mogu shvatiti, vidjeti oružje, nisu niti svjesni da su napadnuti. Javnost može instinktivno osjećati da nešto nije u redu, ali zbog prirode “nečujnog oružja” oni svoje osjećaje ne mogu izraziti na racionalan način, odnosno riješiti problem inteligencijom. Stoga, ne znaju zatražiti pomoć i ne znaju kako se povezati s drugima radi zaštite od njega.

Kako se “nečujno oružje” primjenjuje postupno, javnost se prilagođava/privikne na njegovu prisutnost te tolerira njegovo zadiranje u svaku poru života.

Cilj oružja je uvjeriti žrtve, kako su misli, ideje, političkih, religijskih, ili nekih drugih autoriteta, njihove misli, odnosno ideje, a to se postiže konstantnim ponavljanjem. Kako se kaže, da bi laž postala istinom, potrebno ju je ponoviti samo dovoljno puta. To je upravo ono što današnji mediji čine, ponavljaju laž sve dok ju ne prihvatimo kao istinom, a samim time, istinu kao laž.

To se postiže isključivanjem umova žrtve; sabotiranjem njihovih mentalnih aktivnosti; pružanjem nisko kvalitetnih programa javnog obrazovanja, ustrojstvu sustava i ekonomije i suzbijajući tehničku kreativnost.

Pobuđivanjem njihovih emocija, poticanjem na njihovo udovoljavanje vlastitim strastima i prepuštanje emocionalnim i fizičkim aktivnostima kroz:

a) neprekidno emocionalno šokiranje i napade (mentalno i emocionalno silovanje) konstantnom baražom seksa, nasilja i ratova u medijima posebno na televiziji i u novinama.

b) pružanje onoga što žele u prekomjernim količinama ”BRZE HRANE ZA MOZAK” i istovremeno uskraćivanjem onoga što im stvarno treba.

c) Prepravljanje povijesti i zakona te izlaganje javnosti devijantnim kreacijama, čime se njihovo razmišljanje skreće s osobnih potreba na potpuno izmišljene vanjske prioritete. Time se onemogućava njihovo zanimanje za nečujna oružja, tehnologije društvene automatizacije i njihovo otkrivanje. Pravilo je da se iz zbunjenosti može izvući korist; što je veća zbunjenost, to je veća korist. Stoga je najbolji pristup stvarati probleme i onda nuditi rješenja.

PREPOZNAJETE TO DRUŠTVO? NARAVNO, ŽIVIMO U NJEMU……

Kao što je rekao pisac Michael Ellner: Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religija uništava duhovnost. Zašto? Zato što je to njihov zadatak.

Mediji ne samo da izvrću istinu, nameću laž, već kod čovjeka stvaraju osjećaj informiranosti, time ga čineći nezainteresiranim za daljnje informiranje, traženje alternativnih izvora informacija. Koliko mediji sudjeluju u kreiranju javnog mijenja, onoga što ljudi smatraju istinom, jasno je vidljivo u svakodnevnom životu, jer, u koliko ste vidjeli na televiziji, pročitali u novinama, mora da je istina, a samim time, ono što nije bilo na televiziji, kao da se nikada nije niti dogodilo, ili u slučaju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, kao da se ne događa.

.

Ono što nas čeka u koliko se kao narod, čovječanstvo ne osvijestimo, probudimo i pogledamo iza vela laži i obmana, jednostavno i precizno je opisao Krešimir Mišak  u uvodu emisije “Na rubu znanosti” ,ugošćujući Jeffrey Gruppa, autora knjige “Korporatizam”.

Korporatizam kako ga vidi Jeffrey Grupp ne ispunjava samo težnju za profitom već zadire u svaku poru života i u svojoj biti predstavlja psihološku kategoriju jer ljudima kroz korporativne medije nameću stav da korporativni sustav predstavlja najnaprednije društvo. Naprimjer: da je normalno raditi deset sati na dan u korporaciji i potom kupovati neprirodnu hranu punu umjetnih aditiva koje su proizvele korporacije u trgovačkim centrima koje pripadaju korporacijama, na večer taj homo sapiens iscrpljen od rada za korporaciju, gleda korporativnu televiziju s političkim vijestima o potezima vlade čiji su članovi sad u vladi a prije i poslije na čelu neke korporacije. Kad takav život drastično naruši zdravlje, čovjek odlazi po medicinsku pomoć da bi dobio skupe neučinkovite i štetne lijekove koje proizvode korporacije ….
.
Dio iz filma “TV mreža”

U redu. Mislim da sam shvatila. Sve moje je tuđe. To jest, ni taj tuđinac nije svoj nego je isto, nečiji… Cijeli život me uhode. Trude se stvoriti od mene u ime nečega, ništa, nulu. Pola života su me uhodili moji roditelji. Budno pratili da ne učinim neku pogrešku koja možda i ne bi bila pogreška ili bi, ali bi me odvela prema nečemu boljemu. Zaboga, pa pola života sam mislila da se zovem “Nedo te Isus da se približiš tome ili učiniš  to..”  Činila sam samo što su oni mislili da je ispravno. Eventualno se tajno poševila s nekim strancem, čisto da dokažem samoj sebi da se kontrola ipak  može zaobići. Svaki zakon ima rupu.

.
Kad sam se napokon izvukla iz ralja učenja “Kako biti savršena kći obitelji bez budućnosti” i ponosno stekla svoju slobodu, tad sam shvatila da postoji još jedan kavez. I još jedan. I još jedan. Baš kao babuške, manji u većem, tako u nedogled.

.
Kavez prijatelja, ako ih želiš imati. Kavez društva, ako želiš biti dio. Nitko ne želi biti dio takvog društva ali možeš birati samoću ili njih. Poslije dolazi kavez moje države, iza kojeg stoji svjetski k(s)avez a iza njih, kavez stotine galaksija.

.
A ja sam bila tako glupa da sam slavila što sam se riješila prvog.

.
Kad sam počela da se borim, rat je počeo.

.
Nisam htjela raditi posao za koji nisam dovoljno plaćena. Niti raditi ono za što nisam stvorena.
Što se desilo. Poraz na prvom ratištu. A cijene idu, poskupljuje hrana, gorivo bla bla (svi znamo tu priču), dijete na putu, muž bez posla. Oh, kako tužna priča. I kad malo pogledamo okolo, vidjet ćemo na milijun takvih priča. Kad se kao atomi skupe u jednu molekulu dobit ćemo naše društvo. Crveno obojano, krvlju nevinih promatrača koji pojma nemaju što se događa.

Neki su načuli, ali sve što imaju je pitanje “Kako dalje?” ali koga pitati osim društvo. Da, dobiješ automatski odgovor “Trenutno nisam u uredu. Odgovor na Vaše pitanje glasi To je za Vaše dobro, mi brinemo za Vašu sigurnost” O više detalja obratite nam se poslije smaka svijeta. Bip. Bip.. Bip…
Nekako sam i njih prevarila, radeći ono što volim za mal novac ali dovoljan da se prehranimo.
Kavez prijatelja lako sam izbjegla. Glumila sam da me nema. Nisu se puno trudili da me pronađu.

Dolazi onaj zanimljiv dio.

Kavez moje države.

Gledamo ih svaki dan u medijima. O njima govore i u Crkvi! Vidimo ih na carinama, u bolnicama, šalterima banaka, policiji, sudovima i ostalim jezovitim mjestima gdje, kad tad moramo doći (Zapamtite, oni čekaju da mi njima dođemo, ne traže nas). Ta mjesta prepoznat ćemo po njihovom hladnom izrazu lica, tražit će Vas nekakav broj ili papir koji će prijeko biti potreban da bi ostvarili 0,01 % svog prava za koje slučajno znate da postojite. (U najčešćim slučajevima alimentaciju ili socijalnu pomoć) To jest, s namjerom znate da prava  postoje kako bi Vi mislili da ste slobodni. Broj im služi za indetifikaciju, jer to ste vi za njih. Broj. Ne čovjek od krvi i mesa koji ima svoje snove, nadanja, obitelj i želju za nečim boljim. Boli njih kurac za Vaše snove. Također ćete ih prepoznati po tome što ćete se zapitati ” Da li su ovi zombiji ikad čuli što je empatija” .
O da, čuli su. Na istim satovima gdje su učili kako je se kloniti.

Pokušate se pronaći u vjeri i Bogu. I shvatite- pa gle ja sam još uvijek u istom kavezu! Crkva, utočište nesretnih, simbol ranjenih i stijena pravde je samo još jedan paravan da bih Vam zasljepili oči govoreći: Ne brinite, ako budete rušili kavez, ići ćete u pakao, umirati u agoniji vatre pred užasnim bićem Sotonom. Aliiii Bog Vas voli!

Amen, braćo i sestre!!

Ali, ne predajete se. Idete i borite se i dalje, kao tigar u cirkusu kojeg pokušavaju dresirati. Pokušali su Vas oslijepiti, naučiti da se klanjate i spremno krenete u rat ali ne protiv njih, nego kad njima budu trebale nečije granice.
Borit ćete se protiv još jednog siromašnog naroda, punog ideala ali slijepog baš kao što ste Vi. Giniti u ratovima, ginuti najbliže za nekoga koga niste nikad sreli. Jer da jeste, pljunuli bi mu u lice. Bar se nadam.

I tako se širimo pod nečijim budnim okom. Eh, Bila sam sigurna da je to Bog.  Sad sam shvatila da je to puno ružniji pasji skot.

Također sam “mudro” shvatila da ipak ovaj svemir nije stvoren samo kako bi Zemlja imala život. Ima ga svugdje. Na još tisuće, milijone, milijarde planeta. Znate, oni slatki mali zeleni iz filmova čini se ipak postoje. Tu i tamo nas otmu, muče i maltretiraju, uzimaju naše tkivo (i tko zna što još), ubacuju programe, implante, igraju se s našim dušama i s našim moždanim vijugama koji sa par postotaka rada nam govori da su to sve “životne koincidencije”.

A sam Bog zna u čijem su oni kavezu ili bolje rečeno u kojem nizu hrandibneog lanca. (Eh da, taj Bog hah, dugo mu se nisam obraćala, ali evo sad kad imam priliku pitam ga: Bože tvoj smisao za humor je loš, ili je jako dobar sarkazam kojeg sam u svojih nepunih 24 godina uspjela jako dobro upoznati)

Malo ih je previše, dont You think? Mislim, tih koincidencija.

Da li se možemo suprotstaviti. Možemo. Kako? Ne pitajte mene, pitajte sebe, jer jedino ćete naći tu odgovor. Ako bježite iz kaveza, to je znak da ste na dobrom putu. Jer sve što ima početak, ima i svoj kraj.

Welcome to my world…

S. S

Kennedyevo predsjednikovanje nije ni približno bilo onakvo kakvog su ga prikazivali tadašnji mediji. Njegovo ubojstvo ´mističan´ je čin koji provocira postavljanje pitanja u svakoga tko kritički razmišljanja. U američkom javnom mnijenju većinska populacija vjeruje službenim verzijama koje su ispričale službene medijske kuće u vlasti istih bogataških elita koje vode državu. Jednom kada je žrtveni jarac ubijen, vlasti nisu htjele podržati niti jednu drugu priču, a zanimanje javnosti je počelo bljediti kako prolaze dani, mjeseci, godine. No, to je već uhodana taktika. Predsjednik je ubijen javnim atentatom, Oswalda ´isforsiranog ubojicu´ ubiju u javnosti par dana kasnije, a oni koji su organizirali njihove smrti odlaze s ovog svijeta neotkriveni i neosuđeni.

Ove verzije događaja se mogu pronaći na raznim mjestima, te u knjigama koje su pisane na temelju razgovora s svjedocima i iskustvima koja su pružila uvid u mnogo dublju istinu. Slučaj Kennedy je samo podastrt ´pod sag´ američke i svjetske javnosti, a svaka špekulacija oko toga radi li se uopće o ´klasičnom atentatu´, predmet su izrugivanja i podsmjeha. Tako to funkcionira u svijetu iskrivljenih vrijednosti.

Ja vjerujem u drugačiji slijed događaja koji je sukladan s onime što tvrde mnogi istraživači koji su nastavili istraživati ubojstvo američkog predsjednika nakon što je javni interes SAD-a zatvorio to poglavlje. Potrebno je samo površinski poznavati stvarnu strukturu svjetske vlasti kako bi se moglo predosjetiti da s službenom verzijom nešto ne štima.

O Kennedyevoj prošlosti, kako je temeljito dokumentirano u mnogim biografijama i dokumentarcima, doznajemo da je propatio djetinjstvo lišeno ljubavi zbog hladnog oca i ledene majke Rose. Nisu mu javili čak ni da ima mlađeg brata, za kojeg doznaje tek pri povratku iz internata. Nije bilo grljenja, privrženosti, a djeci Kennedyevih nije bilo dopušteno da osjećaju bol. Njegov odgoj ima sve najklasičnije metoda kontrole uma koje pripadnici Bratstva i Crno plemićke obitelji primjenjuju na svojoj djeci.

Ukratko, o krvnoj lozi Kennedy znamo da potiče iz klana Kennedy iz drevne Irske, a kasnije i Škotske. Oni su potomci irskog kralja Briana Borua, poznatog i kao Brian Caennedi koji je kasnije postao O´Kennedy. Negdje oko 1600. godine može se identificirati škotski ogranak koji se međusobno ženio s irskom lozom. Tako su škotski Kennedy postali snažna skupina arsitokratskih loza Škotske, a ženili su se pripadnicama škotske kraljevske obitrelji. Najistaknutiji od tih Kennedy bio je Archibald Kennedy, 15. grof  od Cassilisa. Bio je na vrlo viskokim položajima škotskih masona uključujući i mjesto velikog principa. Kennedyevo krilo je u rodu i s Fitzpatrickovima, moćnom irskom obitelji s grbom na kojemu su klasični simboli Bratstva – tri ljiljana, znaj i lav. JFK je bio od najranijeg djetinjstva pripremljen da zauzme visok položaj u korist Bratstva uz podršku svih iluminatskih loza, Rotschillda, Russella, Rockefellera, Taftia te medijskih tajkuna poput Randolpha Hearsta, najmoćnijeg tiskovnog tajkuna u SAD-u te Henrya Lucea, predsjednika Time-Lifea.

No, nakon svoje pobjede nad izborima 1960.godine, koju su dobili protiv Richarda Nixona, JFK i njegov brat Bobby postali su predsjednik i ministar unutarnjih poslova SAD-a i počeli su slijediti politiku i ljude koji nisu niti najmanje slijedili programe svojih iluminatskih gospodara. To je uključivalo povlačenje iz Vijetnamskog rata, uvođenje određenih beskamatnih kredita, obračun s organiziranim kriminalom, i kako se Kennedy izrazio, obećanje da će razbiti CIA-u na ´tisuću dijelova´ – ovim je propisao svoju smrtnu kaznu.

Nije bitno dali ste predsjednik ili ne, ne odgovarate li programu biti će te uklonjeni pod svaku cijenu. Ovo je bio jedan od razloga za atentat, no nikako jedini. Njegovo ubojstvo je strogo planirano žrtveno ubojstvo u skladu s drevnim obrednim zakonima Bratstva. Samim time, ovaj ritual je jasna poruka svim budućim američkim predsjednicima.

Sotonistički ritual i simbolizam

Broj 28. – u kabalističkoj numerologiji je jedan od brojeva pridruženih Solomonu; solomonsko ime dodijeljeno broju 28 je ´Beale´. Bael ili Baal je, prema demonologiji, jedan od vodećih demona. Prvi je principalni duh Goecije koji predstavlja vladara Istoka. Prema okultnim izvorima ima tri glave: ljudsku, mačju i žablju. U Goeciji se navodi kao demon koji posjeduje sposobnost nevidljivosti te može ljude naučiti toj tajni.

Predsjednik Kennedy i njegova žena su krenuli iz Hrama Houstona, a u ponoć ih je dočekao neumorno mnoštvo koje je klicalo muževnom bogu Sunca i njegovoj zanosnoj erotičnoj ženi, ´Kraljici i ljubavi i ljepote´. Ujutro, 22. Studenog, sletjeli su kod ulaza br. 28 na aerodromu Love Field (ljubavno polje) u Dallasu u državi Teksas. Na 28. Stupnju geografske širine u državi teksas nalazi se nekadašnji ogromni Kennedyev ranč. Na 28. Stupnju smješten je i Cape Canaveral odakle su lansirane rakete na mjesec – omogućenih ne samo brojnim predsjednikovim inicijativama već i njegovom smrću, jer postavljanje Slobodnih zidara na Mjesec moglo se dogoditi samo nakon Ubojstva kralja. Kod templara 28. stupanj je stupanj Kralja Sunca. Predsjednik i prva dama stigli su avionom Air Force One, kodnog imena Anđeo.

Kralj Sunca – masoinerija ne vjeruje u ubijanje ljudi na obična način. U ubojstvu Kennedya otišli su nevjerojatno daleko kako bi postigli taj gnjusan čin odgovara drevnom žrtvenom obredu ubijanja kralja radi plodnosti. Kennedy je ubijen odmah nakon podneva, kada je Sunce bilo najviše. U drevnim vremenima govorilo se da Sunce, kad je najviše, obavlja očev posao u hramu (još malo simbolizma korištenog i u mitologiji o isusu).

Trg Dealey predstavlja gomilu ezoterijskog simbolizma i dobio ga je po imenu masona 33. stupnja koji se zvao George Bannerman Dealey, bio je direktor Dallas Morning Newsa. Dealey znači ´linija božice´, ´ley´ na španjoslom također znači ´pravilo´ili´zakon´, pa bi se moglo prevesti kao ´zakon božice´. Dealey Plaza je blizu rijeke Trinity koja je prije uvođenja mjera za zaštitu od poplave redovito poplavljivala to mjesto, stoga Dealey Plaza simbolizira i trozubac njegova nositelja, vodenog boga Neptuna. Do tog Neptunovog mjesta s trozupcem stigli su Kraljica ljubavi i ljepote i njezin suprug, žrtveni jarac u obredu Ubojstva kralja. Ceannaideachu je gelski izraz za Nagrđenu ili Ranjenu glavu. Pazite sad: Kraljica je Jackie, a Cheannaideachu je gelski oblik imena Kennedy. U Škotskoj grb Kennedya i ikonografija prepuni su elemenata narodnih predaja. Biljka na njihovom grbu je hrast, a na ukrasu nad grbom nalazi se delfin. Ima li što podudarnije od toga da je JFK pogođen u glavu nedaleko od hrastova stabla na Dealey Plazi? Mislite li da je to slučajnost?

Hiram Abiff - je mitski lik prema masonskoj legendi i inicijaciji koji je dobio potpuno iste ozljede kao i Kennedy (osim u glavu, JFK je dobio metak u leđa i vrat, kao i Hiram). Stoga je planiranje ubojstva Rimokatolika Johna Kennedya, kralja Sunca, ujedno i obilježavanje obljetnice inkvizicije Rimokatoličke crkve protiv Vitezova Templara i očigledno je dogovoreno desetlječima unaprijed, a žrtveni jarac je izabran i pripreman za mjesto predsjednika. Vjeruje se da je mitski masonski junak Hiram Abiff simbol Jacquesa de Molaya, velikog majstora Vitezova templara u vrijeme kad su 1307. istrebljeni u Francuskoj. De Molay je ubijen spaljivanjem na lle de la Cite, izvornom Parizu, u sjeni katedrale Notre Dame koju su Templari izgradili na nekadašnjem mjestu štovanja božice Diane. Njegovo ubojstvo je naredila inkvizicija Rimske crkve uz podršku kralja Filipa Pravednog. Stoga je Kennedyevo ubojstvo istovremeno i osveta Vitezova Templara Crkvi, državi i narodu. Kennedy je bio jedini Rimokatolički predsjednik SAD-a, iste Rimske crkve koja je ubila Jacquesa de Molaya.

Hiram Abiff

´Tri nevrijedne zanatlije´ – Zlatno je pravilo Slobodnog zidarstva da njihove unajmljene ubojice djeluju u trojkama. U kodnom jeziku masonskih loža njihovi unajmljeni ubojice znani su kao nevrijedni zanatlije. Prema masnonskoj legendi, Hirama Abiffa, arhitekta Solomonovskog hrama i mitskog praoca Slobodnog zidarstva, ubila su trojica nevrijednih zanatlija. Budući da Slobodo zidarstvo gotovo opsjednuto gleda na Zemlju kao na ploču za igranje s figuricama (uzorak mozaika s četvero-uglastim pločicama; odatle i kockasti masonski pod) i pomoćnim poravnanjima neophodnim za omogućavanje igre, ono je prekomjerno zaokupljeno željezničkom prugama i željezničarima do te mjere da izvan kruga odvjetnika i cirkuskih izvođača niti jedno zanimanje nema viši postotak Slobodnih zidara od željezničkih radnika.

Nekoliko minuta nakon što je JFK ubijen uhićena su trojica -skitnica- (nevrijednih zanatlija) na ranžirnom kolodvoru iza Delay Plaze. Nikada nisu objavljeni podatci o njihovom identitetu pa ni o policajcu koji je obavio njihovo uhićenje. Sve što je preostalo od te tri minute snimke je niz fotografija, ritualni dodatak crne mise koja je označavala ceremonijalno žrtvovanje kralja, nepogrešiva aluzija na masonsko ubojstvo, i pojava Jubele, Jubela i Jubeluma, trojice nevrijednih zanatlija koji će biti okrivljeni nizašto. Ova ritualna simbolika nužna je za ostvarenje alkemijske namjere ubijanja Kralja Camelota.

Glavna piramida je prepolovljena na dvije manje Galvonom ulicom koja prolazi kroz sredinu. To su  u stvari tri piramide – trojstvo ili trijada. Dvije energije među djelovanjem stvaraju treću.

Kennedy je ubijen u blizini tzv. travnatog humka desno od piramide, a Lee Harvey Oswald je ubijen  u podzemnom parkiralištu na dnu piramide dok su ga ´čuvali´ policajci. Obližnja javna sudnica koja gleda na trg ukrašena je gargolima (izljevi u obliku grotesknih životinja i demona, značajni simboli Bratstva koje nalazimo na gotovo svim značajnim gotičkim građevinama te crkvama kao njihov potpis). Na vrhu sudnice se nalazi simbol drevnog  Reda zmaja i zmije. Za tajna društva iluminata, trg Dealey je hram Sunca. Kennedya su u hramu sunca na otvorenom ubili inicijati mreže Bratstva, uključujući Vitezove Templare, Malteške vitezove, Red sv-Ivana od Jeruzalema, rozenkrojcere i masone.

Obelisk – Danas se na mjestu ubojstva Kennedya i Oswalda nalazi Obelisk kojeg su masoni podigli nakon ubojstva. U egipatskim legendama Obelisk je simbol Ozirisovog penisa, a na Trgu Delay na vrhu ima plamen iliti upaljenu baklju – potpis Bratstva. Isti Obelisk ima 14 kamenova, što je, prema egipatskom mitu, broj dijelova na koje je Set raskomadao Ozirisa te jedini dio kojeg njegova sestra, supruga Izida, nije uspjela pronaći bio je Ozirisov penis, predstavljen samim obeliskom. Ona je Ozirisov penis zamijenila penisom kojeg je sama napravila, što je postalo simbolom Bratstva. Vječni plamen na Kennedyevom grobu je tamo iz istih razloga. Uz to nalazi se unutar kruga, drevnog simbola Sunca.

Oswald – Oswald znači božanska snaga. Deminutivni oblik te rječi je -os- ili -oz- označava snagu. Božanska snaga svojevrsna je svojevrsna obredu Ubojstva kralja. Također treba ukazati na značaj ubojstva (uništenja) Ozswalda od strane (Jacka) Rubya – policajca, uzevši u obzir simboliku ´cipelica boje rubina´ iz čarobnjaka iz Oza, čemu se netko može podsmjehivati kao elementima bajke, ali koje ipak simboliziraju neizmjernu moć ´svjetlosti boje rubina´, poznate inače pod nazivom laser.

Opsjenarstvo sinkronicitetima brojeva

Proučavajući navedene zakone dolazimo do zapanjujućih podudarnosti glede ubojstava Kennedya i Lincona kojeg je također ubilo Bratstvo;

• Lincon je izabran u kongres 1846.g. a Kennedy je izabran u kongres 1946.g.
• Lincon je za predsjednika izabran 1860. a Kennedy 1960.
• Linconov ubojica  John Wilkes Booth rođen je 1839.godine, a Kennedyev ubojica (ili žrtvena marioneta koja je odglumila program) Lee Harvey Oswald rođen je 1939.g.
• Linconov nasljednik Andrew Johnson rođen je 1808. a Kennedyev nasljednik Lyndon Johnson rođen je 1908.
• Linconov tajnik se zvao Kennedy, a Kennedyev tajnik se zvao Lincon.
• Oba predsjednika su ubijena u petak, u prisutnosti svojih supruga, te obojica ustrijeljeni u glavu. Trebam li spominjati apsurde glede samog čina atentata za vrijeme kojeg je Kennedy bio smješten u automobil bez krova usred dana otvoren za hitac?

Brojevi i imena su vibracijske sekvence i njihov zapanjujući sinkroniciteti posljedica su zakona vibracijskog privlačenja. Sa svim ovim zakonima su inicijati masonstva i visokog Bratstva upoznati do najsitnijih pojedinosti. Zapanjujuće poznavanje brojeva i imena, koje je ostalim ljudima uskraćeno, daje im nevjerojatnu prednost i mogućnost komuniciranja putem niza simbola i to neposredno u vašoj okolini.

Kroz cijelu povijest Bratstva prakticiraju štovanja raznih bogova i božica, te njihova opsjednutost, koja se lako objašnjava s psihološke strane, postaje sam dio njihovog identiteta i načina djelovanja. Stare su priče o svjedočanstvima za postojanje raznih okultnih rituala s kojima su usko povezani predstavnici političkih elita, bankara i biznismena koji vode svjetsku politiku i ekonomiju. Isto tako, ovi ljudi mogu učiniti što žele i to na način na koji oni to žele da ljudi shvate. Kennedy je postao trn u oku, a njihova opsjenarska praska ih je potakla da spoje ugodno s korisnim; Ritualno ubojstvo Kralja Sunca i ujedno likvidiranje ´neposlušnog´predsjednika. Time je Kennedy i posljednji predsjednik kojega je uistinu birao narod putem izbora.

Izvori i preporuke:

• Danel Estulin – Institut Tavistock (knjiga) – http://www.superknjizara.hr
• David Icke – Najveća tajna (knjiga) (pdf) – http://www.sendspace.com/file/8146dt
• James Shelby Downard – Sorcery, Sex, Assassination, and the Science of Symbolism – http://en.wikipedia.org/wiki/James_Shelby_Downard
• Kennedy & CIA (videi) – http://www.youtube.com/

duh-vremena

Tvrdite da su orasi ljekoviti? Onda ih registrirajte kao lijek (ako vam mi to dopustimo)!

Novi papa je prvi papa jezuit u povijesti. I k tome još i iz Argentine. Oni koji malo poznaju povijest znaju da je Argentina bila najveće utočište nacista izvan Europe tijekom Drugog svjetskog rata, kao i poslije njega, a sve pod pokroviteljstvom Rimske crkve.

Jezuiti se smatraju „vojskom Rimske crkve“, a njihov osnivač je okultista Ignjacio Lojola, pisac čuvenih „Duhovnih vježbi“ čijim sprovođenjem se pada u trans i kako kažu upućeni „osoba biva opsjednuta demonima“, pa je u tom stanju spremna da počini najveće zločine, što je naročito bio slučaj tijekom srednjovjekovne inkvizicije i kroz (ne)djela rimskih svećenika u NDH tijekom Drugog svjetskog rata.

Podsjetimo da je je vođa jezuita čovjek koji nosi titulu „jezuitski general“ – osoba koja je poznata pod nazivom „crni papa“.

Da li je bivši papa bio prisiljen da se povuče zbog svoje mlakosti? Da li su ga jezuitski jastrebovi smijenili da bi doveli na papski tron svog čovjeka koji će se „konačno obračunati sa svim svjetskim hereticima“ u novom plamenu inkvizicije? Ostaje da se vidi.

Mnogi od najutjecajnijih ljudi svijeta tvrde da rimokatolički red jezuita kontrolira sve svjetske tokove. Kako i na koji način? Pogledajmo izjave ovih ljudi:

John Adams (1735-1826; drugi predsjednik SAD-a):

„Moja povijest jezuita nije opširno napisana, ali iza nje stoje neosporni autoriteti. Ona je veoma specifična, ali i užasna. Obnova (Jezuitskog reda 1814. godine, od strane pape Pija VII) zaista predstavlja korak ka mračnjaštvu, okrutnostima, despotizmu, (i) smrti… Ne volim izgled jezuita. Ako postoji neko tko zaslužuje vječno prokletstvo na zemlji i nakon nje, onda je to ovo Društvo (Ignjacija) Lojole.“

Markiz Lafajet (1757-1834; francuski državnik i general. Služio u Američkoj kontinentalnoj vojsci pod komandom generala Georga Washingtona, tijekom Američkog rata za nezavisnost):

„Moje mišljenje je da ako neko ugrozi slobodu ove zemlje – Sjedinjenih Američkih Država – da će to biti učinjeno intrigama jezuitskih svećenika Rimokatoličke crkve, zato što su oni najvještiji i najopasniji neprijatelji svih civilnih i religijskih sloboda. Oni su izazvali VEĆINU ratova u Europi“.

 Abraham Lincoln (1809-1865; 16. predsjednik SAD-a):

„Ovaj rat (tj. Američki građanski rat 1861-1865) nikada ne bi ni počeo da nije bilo velikog utjecaja jezuita“.

Samuel Morse (1791-1872; američki izumitelj telegrafa i autor knjige „Strana zavjera protiv sloboda SAD-a“:

„Jezuiti… su tajno društvo – poput masonskog reda – s tim da su oni još gori i još opasniji.“

Edmond Paris (autor knjige „Tajna povijest jezuita“):

„Javnost je skoro potpuno nesvjesna uloge Vatikana i njegovih jezuita u započinjanju dva svjetska rata. Takvu situaciju djelomično možemo objasniti gigantskom financijskom moći Vatikana, kojom su stekli prevlast u mnogim aspektima, a naročito od vremena posljednjeg rata“.

R. V. Tompson (bivši državni sekretar Američke mornarice):

„(Jezuiti) su smrtni neprijatelji građanske i religijske slobode“.

Napoleon Bonaparta (1769-1821; francuski car):

„Jezuiti su VOJNA organizacija, a ne crkveni red. Njihov vođa je general vojske, a ne običan starješina nekog manastira. Cilj ove organizacije jest da stekne moć – u pravom smislu te riječi – apsolutnu moć, univerzalnu moć, moć kontrole nad cijelim svijetom, kojim će vladati jedan čovjek (tj. Crni papa, Glavni general jezuita). Taj ‘jezuitizam’ je najgori od svih despotizama, i istovremeno, najveća prijevara od svih prijevara…“

Fjodor Dostojevski (1821-1881; čuveni ruski pisac):

„Jezuiti… su jednostavno vojska koja pomaže Rimu da stekne vlast nad cijelim svijetom, kojim bi u budućnosti vladao sam rimski papa kao car… To je njihov krajnji cilj… To je jednostavno samo žudnja za moći, za prljavim zemaljskim bogatstvima, i dominacijom; svi bi ljudi trebalo da postanu njihovi robovi (tj. robovi jezuita), oni se samo za to bore. Oni čak možda i ne vjeruju u Boga.“

Robert Jefferson Brekenridž (1800-1871; političar i svećenik):

„Društvo Isusovaca (tj. Jezuitski red) je neprijatelj čovječanstva. Svi ljudi svijeta bi trebalo da se ujedine u borbi protiv njih… Jer ili će oni biti u potpunosti uništeni, ili će doći do potpune iskvarenosti i degradacije čovječanstva.“

James Parton (Američki povjesničar):

„Ako pratite masonsku hijerarhiju, kroz sve njene redove, sve dok se ne dođe do vrhovnog grand-mastera i najvećeg masona svijeta, otkriti ćete da je ta strašna individua, zapravo, ista ličnost kao i vođa Društva Isusovaca (tj. general Jezuitskog reda).“

F. Tuper Sosi (Autor knjige „Vladari zla“):

„…Rimsku inkviziciju… predvodili su jezuiti još od 1572. godine.“

Papa Kliment XIV (papa koji je „zauvijek“ ukinuo Jezuitski red 1773. godine):

„Avaj, znao sam da će me oni (jezuiti) otrovati, ali nisam očekivao da će to učiniti na tako spor i okrutan način.“ (1774)

M. F. Kuzak (bivša kaluđerica, autor knjige „Crni papa“:

„U krugovima Rimske crkve pouzdano se zna da se izraz ‘Crni papa’ oduvijek koristio za jezuitskog generala, pošto on nosi crnu odjeću, za razliku od pape, koji nosi belu. Oni rimokatolici koji ne simpatiziraju jezuite, a njihov broj nije mali, smatraju da taj Crni papa kontrolira ‘Bijelog papu’… čak i usprkos tome što je ovaj prvi (Crni papa) u obavezi da bar iskaže poslušnost ovom drugom.“ (1896)

„…Jezuitski red je jedini red Rimske crkve… koji djeluje pod zastavom (‘Bijelog’) pape, i jedini koji je protjerivan iz raznih zemalja zbog miješanja u politiku. Stoga je logično očekivati da je glavni cilj Društva (Isusovaca, tj. Reda jezuita) upravo stjecanje političke moći.“ (1896)

Jeremija Dž. Krauli (irski bivši svećenik Rimokatoličke crkve; autor knjige „Romanizam: Prijetnja narodu“:

„(Jezuitski) general je glavni čovjek ove mračne i nijeme armije, koja misli, čini, radi i sluša, kao pasivni instrument njegovih zamisli. Cijeli njihov život je posvećen samo jednom cilju – napretku (Jezuitskog) Reda za koji su vezani.“ (1912)

Fridrih fon Hardenberg (njemački filozof):

„Nikada u svjetskoj povijesti nije postojalo takvo Društvo (tj. Jezuitski red). Čak ni drevni rimski Senat nije imao tako jasan plan za vladanje nad svijetom.“ (1800)

Brigadni general Tomas M. Haris:

„Organizacijska hijerarhija (Rimske crkve) predstavlja potpuni militarni despotizam, kojim prividno vlada papa, a u stvari Crni papa (jezuitski general) je stvarni vođa. Crni papa je dakle vođa Jezuitskog reda. Zovu ga generalom. On ne samo da predvodi taj red, već kontrolira i opću politiku (Rimske) crkve. On stoji na prijestolju, nalazi se na vrhu hijerarhije. Čitava ta mašinerija je pod strogim pravilima vojne discipline, i sve što ona misli, čini, planira i izvršava, dolazi sa vrha. Tu nema pojedinačnih mišljenja ili akcija, svi su podređeni tom vrhu. Najvažnija dužnost svakog svećenika je podrazumijevana i bespogovorna poslušnost nadređenima…“

Adolf Hitler (1889-1945; vođa nacista i kancelar Njemačke 1933-1945):

„Najviše sam naučio od jezuita, isto kao i Lenjin, koliko mi je poznato. Svijet nikada nije spoznao nešto tako veličanstveno poput hijerarhijske strukture (Rimo-) Katoličke crkve. Postoje i stvari koje sam jednostavno preuzeo od Jezuitskog reda i unio ih u svoju (nacističku) partiju.“

…(Hajnrih) Himlera (vođu nacističkog SS reda) vidim kao našeg Ignjacija Lojolu (osnivača Jezuitskog reda).“

Lord Palmerston:

„Prisustvo jezuita u nekoj zemlji, bilo da je ista katolička ili protestantska, povećava rizik od nastanka društvenih nemira“.

Za više informacija o radu jezuita i njihovom utjecaju u svijetu preporučujemo knjige:

Ispovijest bivšeg jezuite – Dr Alberto Rivera
Tajna povijest jezuita – Edmond Paris

Jovan Vukić

Izvor: Vestinet.rs

.

http://www.youtube.com/watch?v=UF-kcJwpeog

http://www.youtube.com/watch?v=wm5wsE4uhn0

http://www.youtube.com/watch?v=5iapuopUYsg

http://www.youtube.com/watch?v=1YV9KdAEAT0

http://www.youtube.com/watch?v=J-vNXAx1ipc

http://www.youtube.com/watch?v=O_ZEgs4jB6I

Suvremeno doba neoliberalizma i globalizacije raste ispred naših očiju. Kamo ono vodi, odgovor na to pitanje možda se može naći u konceptima poput tehnokracija, transhumanizam, postindustrijsko društvo, postdemokratsko društvo…

Iz tih naizgled apstraktnih koncepata, moguće je da proizlaze manje vidljive i naizgled nepovezane posljedice poput GMO-a, kemijskih tragova, Morgellonsa, geoinženjeringa, centralizacije financijskih i političkih moći u svijetu. Iz čega bi slijedilo da negdje u korijenu nisu toliko povezane. Jedan pogled na svijet tehnokracije i transhumanizma nudi poznati svjetski istraživač i aktivist te autor filmova, Max Igan.

.

U knjizi Propaganda 1928. otac odnosa s javnošću Edward Bernays je rekao sljedeće: Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja masa važan je element u demokratskom društvu. Nadalje: Oni koji manipuliraju tim nevidljivim mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je istinska vladajuća moć naše zemlje. Nama vladaju, oblikuju naše umove, formiraju naše ukuse, sugeriraju nam ideje većinom ljudi za koje nikad nismo čuli.

Nadalje: U skoro svakom djelovanju našeg svakodnevnog života nama dominira relativno mala grupa osoba koje razumiju mentalne procese i društvene uzorke masa. Propaganda je izvršna ruka nevidljive vlade.

Danas nam vijesti govore ne samo što se dogodilo već i kako bismo se morali osjećati s time u vezi. One oblikuju našu kulturu i ponašanje dok mi sjedimo unutar našeg osobnog prostora, promatrajući svijet oko nas kroz piksele medija. Gdje počinje, a gdje prestaje propaganda, u kojoj mjeri i na koje načine se oblikuje ljudsku perpcepciju i stavove?

Urednik i voditelj: Krešimir Mišak
.

O institutu Tavistock sam planirao pisati još davnih dana, zbog njegove važnosti i enormnog utjecaja na svijet i ljude koji toga uopće nisu svjesni. No, trebalo je vremena da se prevede knjiga Daniela Estulina ´Institut Tavistock´ pod nakladom Teledisk, referentna literatura i samom Davidu Icke-u, koja se bavi isključivo ovim institutom u engleskoj pokrajini Sussex. To je svjetski centar za masovno pranje mozga i aktivnosti socijalnog inženjeringa, od pomalo nezgrapnih početaka u Wellington Houseu izrasla je sofisticirana organizacija koja će odrediti sudbinu cijelog planeta i usput promijeniti paradigmu suvremenog društva.

Za ne povjerovati, velika većina informacija koje će ovdje biti izrečene, uopće ne spadaju u nikakve teorije zavjera, već su i same transparentne na službenim Tavistock stranicama kao i na drugim izvorima na internetu. Sve možete i sami istražiti. No, postoje istraživači koji su razotkrili da institut koji se bavi socijalnim inženjeringom ovog tipa i iza kojega stoje isti financijeri koji su vlasnici najvećih svjetskih banaka i kompanija, ima puno dublju svrhu od onoga što mnogi ljudi površinski zapažaju (ako uopće zapažaju išta). U ovom postu ću govoriti o Institutu Tavistock i organizacijama koje usko surađuju s ovim trustom mozgova, te ujedno služe kao njegovi ogranci. Kako je prostor u postu ograničen, za dodatne informacije preporučam knjigu spomenutog autora, literaturu prepunu informacija dobivenih na temelju dugogodišnjih analizi djelovanja i poslova ovog instituta.

U kratkim crtama, Tavistock istražuje međuljudske odnose uz primjenu socijalne psihijatrije kojeg je osnovao Kraljevski institut za međunarodne odnose (isti koji je osnovao NATO). Nadzire ga i njime upravlja  patokratska marva koja se nalazi u Bildenberg grupi.  Tavistock je zadužen za kreiranje javnog mišljenja. Dok mislite da ste dobro informirani,  i dok mislite da su mišljenja vaša vlastita, zapravo su stvorena u ovakvim znanstvenim institucijama uz splet trustova mozgova tako da nitko ne bi imao slobodu vlastitog mišljenja.

Tavistock – institut za proučavanje međuljudskih odnosa, ispostava za psihološko ratovanje britanske kraljevske obitelji, smještena je u predgrađu Londona. To je najvažnija svjetska ustanova za manipulaciju stanovništva. Prema službenom historijatu Klinike Tavistok: Tijekom 1920-ih pod vodstvom njenog osnivača dr. Hugha Crichton-Millera Klinika je imala  značajan doprinos razumijevanju traumatskih efekata – šoka od bombardiranja. Tijekom 1930  institut je razvio simbolički odnos s Frankfurtskim institutom za društvena istraživanja. Njihova suradnja potaknula je da analiziraju kulturu određenog stanovništva s neofrojdovskog stajališta. Nacizam je bio tek jedan od njegovih pacijenata na psihijatrijskom kauču.

Ukratko rečeno, Hitler je bio prototip jungovskog čovjeka koje je svoj razum predao svojoj podsvijesti, i koji je spremno prihvaćao božansko ludilo, što je savjetovao i sam Jung. Junga se jako dojmio hitlerov meteorski uspon te je primijetio da je taj diktator zacijelo crpio neku izvanrednu energiju iz podsvjesnog. Na primjer, u ožujku 1934. Jung je pisao o silovitoj pojavi nacionalsocijalizma koji čitav svijet zapanjeno promatra.

Tijekom razdoblja od pola stoljeća vlada SAD-a, uz tajnu pomoć trustova mozgova i zaklada povezanih s Tavistockom, odvojila je desetke milijardi dolara za financiranje rada tih skupina. Svaki aspekt mentalnog i psihološkog života ljudi na ovom planetu obrađen je, zabilježen i pohranjen u računalne sustave. Iznad skupina socijalnih znanstvenika, psihologa, psihijatara, antropologa, trustova mozgova i zaklada koji međusobno tijesno surađuju stoluje elita moćnih pripadnika oligarhije, sastavljena uglavnom od starog venecijanskog crnog plemstva.

Možda ćete zapitati zašto bi to itko činio? Koja je svrha tih modifikacija ponašanja? Čine to zato što mogu, a svrha je ova: unijeti prisilne promijene u naš način života, bez našeg pristanka ili ikakvog pojma o onome što nam se događa. Krajnji je cilj potpuno zatiranje čovjekovog unutarnjeg osjećaja identiteta, čupanje i izbacivanje same čovjekova duše i umetanje, na ispražnjeno mjesto, jedne umjetne, sintetičke pseudoduše. Da bi promijenili čovjekovo ponašanje, vukući ga od industrijskog proizvoda do spiritualizma, i doveli nas samovoljno u svijet postindustrijske ere nultog rasta i nultog poretka, moraju najprije nametnuti promijene čovjekove slike o samome sebi, njegove temeljne predodžbe o vlastitom identitetu. Dakle, moraju potražiti sliku čovjeka prikladnu za novo doba, sintetiziranu, a potom usađenu u čovjekov mozak.

Kontrarevolucija – izazov za početak eksperimenata

Kako bi dobili uvid u samo početke psiholoških manipulacija, potrebno je shvatiti činjenicu da su tehnike za takvu manipulaciju društva stare gotovo kao i samo čovječanstvo. Da bi sačuvali i učvrstili svoju moć, feudalci su se uvijek služili mučenjem i kažnjavanjem kao metodama za odvraćanje od promijene, od želje za pobunom. Unatoč tome što mnogi misle da danas živimo u mnogo civiliziranijem društvu, te metode i dan danas postoje, samo su postale mnogo sofisticiranije i skrivenije od ljudi samih.

Protu-pobunjeničko djelovanje ne može se zasnivati samo na strahotama, ono zahtjeva svjesnu i sustavnu primjenu od strane vladajućeg staleža ili njegovih zavedenih poslušnika. Upravo se to postiglo preobrazbom psihologije i psihijatrije tijekom 1930tih.

Prva masovna primjena psihologije kao svjesnog oružja dogodila se u nacističkoj Njemačkoj, posebice kroz eugeniku koja je igrala na kartu najnazadnijih arijevskih iluzija koje su gajile šire mase i koje su njima samima bile nametnute. Iako su uzrok i razvoj nacističkog mesarenja u cijelosti ljudi pripisali svjetskom gospodarskom kolapsu, njegov specifični oblik – eugeniku osmislili su omiljeni nacistički teoretičari i tehničari – psihijatri. Ova preobrazba znanosti o umu odista je oblikovana ratom – mentalnim genocidom koji je provodila buržoazija protiv radničke klase.

Tako je Istraživanje uma ubrzo uznapredovalo pod fašistima u Njemačkoj i italiji koji su sprovodili pokuse nad tisućama logoraša što je izrodilo programom MK-ULTRA (MK predstavlja kontrolu uma, eng.´mind control´). Kasnije su u tom projektu sudjelovali najmanje 85 znanstvenika, 80 američkih ustanova, uključujući zatvore, farmaceutske kompanije i bolnice te 44 medicinska fakulteta i sveučilišta. Da bi proizveli svoje ´ljudske robote´, ovi znanstvenici su u svojim opitima koristili oko 700različitih droga. Droge su od davnina korištene za kontrolu uma i drogama se, osim toga, može slomiti um i volja i time omogućiti ono što se naziva ´opsjednutost demonima´. CIA i britanske obavještajne mreže oduvijek  financiraju istraživanje droga kako bi pronašli najdjelotvornije načine za svladavanje svijesti i volje.

Poslije rata te su tehnike vraćene u društvo, gdje su primjenjivane na konkretne ljude. Tavistock je zatim shvatio da je obitelj najmoćnije psihoaktivno sredstvo. Jedna od njegovih tvorevina, terapeutske skupine, pružale su priliku da se iskoristi moć obitelji.

Dr.John Rawlings Rees, veliki meštar kontrarevolucionarnog psihološkog ratovanja, pozivao je na razvoj psihijatrijskih ´udarnih jedinica´ kako bi se razvile metode političke kontrole zasnovane na tjeranju većine stanovništva ka psihozi kroz postupke programiranja promijene ponašanja. Sve to u razdoblju oko 1945. Godine. Predlagao je kako bi se u poratnom ekonomskom svjetskom poretku postigla pokornost masa. Knjige koje je on pisao bile su osnovno štivo za tamošnje perače mozgova.

Tavistock i misticizam

Religijske i mistične priče o Tavistocku vrlo su bitne za istraživanje poratnih interesa američke vlade jer objašnjavaju na koji način psihologija i parapsihologija mogu služiti obavještajnim agencijama. Dovoljno je podsjetiti se ubojstva Kennedy-a oko kojega se okupila ljepljiva magla puna okultista, lutajućih biskupa, američkih obavještajnih službi i nacističkih znanstvenika. Svi su oni bili na stisak ruke ili dva daleko od navodnog JFK-jevog ubojice Leeja Harveya Oswalda. Svi su oni razgovarali s duhovima, prakticirali ritualnu magiju, držali se za ruke oko stola tijekom seansi ili su žrtvovali piliće u nekom stanu u New Orleansu. A, u nekim slučajevima bili su i pripadnici američke vladajuće elite, najbogatijih i najbolje povezanih obitelji u toj zemlji.

CIA je bila prva organizacija koja se latila ispitivanja ljudskog uma. Operacija Plava ptica, Artičoka i MK-ULTRA bile su reakcije na slične prakse Sovjetskog Saveza i Kine što popularno zovemo – pranjem mozga. CIA-ine ljude je plašila ali i uzbuđivala mogućnost postojanja neke tajne metode pomućivanja ljudskog uma. Kako bi što brže naučili, psihijatrija, znanstvenicima, zdravstvenim djelatnicima dali su zadatak da ustanove kako funkcionira um, ponajprije pamćenje. U tom procesu nailazili su na okultne prakse, manifestacije paranormalnih sposobnosti i tehnike kontrole uma jogija, šamana i vračeva. U kombinaciji s radom Lewina, trista i Reesa u Tavistocku, ti lijekovi, duhovne tehnike i laboratorijski testovi otvorili su Pandorinu kutiju nasilja i patnje. U tome je Tavistock i ne znajući slijedio stope čarobnjaka, vračeva, gurua i vođa raznih kultova diljem svijeta.

Aliester Crowley
CIA i sotonistički kultovi; mitologija kasnog dvadesetog stoljeća iznenađujuće je usklađena bez obzira što se maske mijenjaju od slučaja do slučaja. Od žrtve do navodne žrtve. CIA dakako, doista postoji; njihovi programi kontrole uma, od Plave ptice i Artičoke pa do MK-ULTRA, javnosti su poznati. Poznata je i njihova upletenost u politička ubojstva i svrgavanje raznih stranih vlada. Postoje i okultna tajna društva (sotonistički kultovi), koja su također poznata javnosti; njihovi pokušaji kontaktiranja duhova putem ezoterijskih rituala također su dobro dokumentirani i dobro poznati.

Trebamo spojiti samo dva i dva kako bi shvatili čemu toliko povezanost obavještajnih službi s okultnim i magijskim. Obavještajci i pripadnici kulta imaju štošta toga zajedničkoga. Tajnost je način života ne samo špijuna nego i čarobnjaka; obojica koriste kodove i kodirana imena; obojica se pretvaraju da imaju pristup misterijima nedostižnima široj javnosti; obojica tvrde da mogu utjecati na događaje na daljinu, svojim posebnim sposobnostima i moćima. Obojica su specijalizirana za manipulaciju stvarnosti; obojica su svjesni da stvari nisu onakve kakve izgledaju i obojica su bezobzirni, izopačeni, često amoralni, u ostvarivanju svojih ciljeva. Takva kontrola percepcije stvarnosti i stvaranje dogovorne stvarnosti moćno je političko sredstvo, kao što je bilo u drevnim vremenima kada su poslovični čarobnjaci i vračevi naizgled mogli izazivati pomrčine Sunca. Oni su zapravo znali vrijeme nastupanja sljedeće pomrčine te su u skladu s time i postupali. Za kontrolu i manipulaciju stvarnosti masa koristi se tzv. psihološko ratovanje. A samo je jedan korak od kontrole nečije percepcije stvarnosti do navođenja te osobe da sukladno tome i djeluje. Ovo je ujedno jedan od razloga zašto se vladari oduvijek zanimaju za crnu magiju, kultove i zašto su opsjednuti ezoterijom. Isto vrijedi i za tajne organizacije poput CIA-e koje rade za iste i postoje zbog njih. To je upravo onaj segment nadljudskog kojih ih podsjeća na to da vladaju višim sferama svijesti i postojanja, da su više od prosječnog izjelice (čovjeka).

CIA i Tavistock otvarali su Pandorinu kutiju demonskih sila: ´crnu kutiju svijesti´. To su tehnike koje zadiru duboko u ljudsku svijest, koja nije ni približno plitka i jednostavna. Tehnike s kojima su to postizali su uključivale korištenje raznih droga, raznih oblika hipnoze pa još i ekstremne mjere poput onih koje je razvio dr. Ewen Cameron u Montrealu, postupaka poznatih pod nazivom psihička vožnja koja obuhvaća epizode drastičnog isključivanja osjetila u pokušaju potpunog brisanja svijesti i ubacivanja nove svijesti preko stare (poput snimanja novih materijala na kasetu, preko postojećih). Način rada i način razmišljanja ovih trustova mozgova je potpuno smiješan prosječnoj spavalici (prosječnom čovjeku) i to je upravo tako jer su oni to htjeli. Vaša inercija je ostvarenje njihovog cilja. To je način da oni nesmetano rade na svojim projektima ispitivanja ljudskog uma stvarajući Frankestaine koji lutaju ulicama gradova. Možemo se samo pitati kakvi sve okidači postoje u našem okruženju – na televiziji, u novinama, pa čak i na internetu – koji sugeriraju načine ponašanja koji su opasni sami po sebi pa i po nas.

Istražujući um i razvijajući tehnike za otključavanje njegovih tajni, agencije poput MK-ULTRA nesvjesno su kročile na područja koja su tisućama godina bila domena religije i misticizma. Kada je CIA u program ubacila droge i bizarne tehnike isključivanja osjetila imali su sve elemente ozbiljnog okultnog iskustva. Bavili su se posve različitim kultovima, kao što su elezuitski kult u grčkoj, tantra u indiji, taoizam u kini, židovska Kabala, pa čak i relativno nova pojava ceremonijalne magije koju su u 20. predstavljali Zlatna zora, OTO (Ordo Templi Orientis iliti Red Orijentalnih templara) na čelu s pojedincima poput Aliestera Crowleya, koji je sveprisutni lik u mnogim knjigama i svjedočanstvima prisutnosti magije i okultnoga u politici, znanosti i istraživanju svemira (NASA-ine misije) pa nadalje. Sve te ezoterijske prakse prikazuju vlastita podneblja i vremenski kontekst. Upravo magijska praksa o kojoj govorimo sada, koje prakticiraju ovi trustovi mozgova i pomno probrana elita ´perača mozgova´, pripada suvremenom, zapadnjačkom misticizmu. To predstavlja misticizam zapadnjačke kulture u kojoj i mi sami živimo.

Operacija spajalica (pepperclip)

Oduvijek je postojala razina u američkoj politici koja je sama sebe poistovjećivala sa nacistima i divili im se. Postoje kutovi gledanja na zločine Holokausta kao na rezultat nesmotrenosti, nekakvom gnjavažom u svezi odnosa s javnošću, koju je zasjenjivao glamur Trećeg Reicha. Možda je to nevjerojatno, ali na nadnacionalnoj razini, na kojoj obitavaju ovi elitisti, ovo je perspektiva s koje se promatra i promišlja o fenomenu nacizma i Hitlerove ideologije, koja je i sama bazirana na teškom misticizmu i okultnome. Današnji svjetski vladari (pripadnici bogataških elita, bankari, političari) svakako dijele ovaj stav. Imajući to na umu, vrlo lako shvatiti stvari koje su se zbivale krajem Drugog svjetskog rata. Stvari koje se bez zadrške mogu smatrati ratnim zločinima, u kojima nitko nije kažnjen, niti će biti.

´Donositelji odluka´ u Washingtonu znali su unaprijed da će sljedeći veći sukob biti vođen između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Stoga im je od presudne važnosti bilo da vrhunski njemački znanstvenici, koji su radili na super-tajnim projektima V-1 i V-2, kao i na tehnologiji nuklearnog oružja, budu dovedeni do američkih obala, izvan dosega Rusa i, što je možda najvažnije, da budu prisiljeni raditi u korist Sjedinjenih Država.

U tu svrhu pokrenuto je nekoliko ratnodopskih obavještajnih operacija. Najpoznatija je bila Operacija spajalica (papperclip). Većina ljudi koji su čuli za Spajalicu misli da je to bio program dovođenja nacista u SAD kako bi pomogli u razvoju svemirskog programa. Međutim, kod Spajalice, i kasnijeg novačenja nacista, bilo je posrijedi nešto mnogo dublje od puke znanosti o raketnom pogonu. Unovačeno je i nacističko medicinsko osoblje, kao i stručnjaci za psihološko ratovanje, u slučaju Gehlenove organizacije, špijuni, ubojice i saboteri.

Priča o spajalici je duga i vrlo složena: uključuje abecednu juhu obavještajnih agencija i programa, od CROWCASS-a (Središnjeg registra osumnjičenika za ratne zločine i ugrožavanje sigurnosti) do CSC-a, SIS-a, OSS-a, CIA-e, JIOA-e i mnogih drugih. U priču su upleteni desetci država, njihove obavještajne agencije, vojske, političke stranke, Rimokatolička crkva i kaznenopravni sustav. Kada je Operacija spajalica dovršena čitava divizija ukrajinskog Waffen SS-a, tisuću nacističkih znanstvenika (mnogi od njih osuđeni ratni zločinci koji su sudjelovali u najgorim ratnim strahotama) uspjeli su pronaći siguran dom u Sjedinjenim Državama, Južnoj Americi i Bliskom istoku.

Kakva god bila moralnost (ili nemoralnost) ovih unovačenih nacističkih monstruma, ti su eksperimenti imali još jednu dimenziju koja je od strane istraživača prošla praktički neopaženo zbog gotovo potpune nedostupnosti dokumentacije i nepostojanja živih svjedoka. Dokazi koji pak postoje mogu se pronaći u odjeljcima s zaplijenjenim njemačkim dokumentima u Državnom arhivu, te ih se može usporediti s kasnijim svjedočanstvima koja se pojavljuju i memoarima, biografijama te opisima ratnih godina i posljedicama rata.

Prvi dokaz da je unutar Trećeg Reicha postojao program kontrole uma su memoari Himmlerovog astrologa Wuffla koji govori o želji nacista da unutar Trećeg Reicha da kreiraju program kojim bi se oponašalo mentalno stanje japanskih vojnika, ljudskih bića koja su voljna bespogovorno riskirati svoj život za domovinu, te mentalno stanje komunističkim kineskih jurišnika u ljudskom valu koji su spontano ulijetali u sigurnu smrt. Tako su znanstvenici iz Spajalice bili uključeni u vojne i CIA-ine programe kontrole uma, a jedan od njih je i Friedrich Hoffmann, nacistički kemičar koji je savjetovao CIA-u o stvarima povezanim s upotrebom psihoaktivnih tvari kod ispiranja mozga.

Nijemci su među prvima koji su istraživali primjenu psihološkog ratovanja, da bi se na kraju psihološko ratovanje istraživalo na načine potpuno sukladne terorističkim taktikama – ubojstva, sabotaže, mučenja i ispitivanja – a to je domena Tavistocka – instituta za proučavanje međuljudskih odnosa. Sada, kada se ponovno vraćamo na Tavistock, bitno je reći da su ovi trustovi mozgova shvaćali da su načini psihološkog ratovanja sve raznovrsniji, a tajne službe su istovremeno postajale sve kreativnije i zahtjevnije, razvijajući sve ozakonjenije nove tehnike. Sve te tehnike imaju jednu zajedničku stvar: manipuliranje percepcijom i ponovno stvaranje zbilje. Sada kada je Pandorina kutija otvorena,  više se nije mogla zatvoriti. Iskušenje je bilo preveliko. Onima koji su se htjeli igrati Boga na raspolaganju im je bilo apsolutno sve, s elementima istovremenog svijeta mogli su se igrati na način da dođe do magičnih preobrazbi. Kad su se pripadnici OSS-a , CIa-e, vojne obavještajne službe uz nadzor Tavistocka, razvili iz salonskih učenjaka (kakvi su većina njih bili prije ratnih godina) u vojnike koji se bore na svim frontama hladnog rata, oni su postali, u vrlo stvarnom smislu, čarobnjaci/opsjenari. Sami CIA-ini projekti kontrole uma predstavljali su napad na svijest i stvarnost kakav u povijesti nije bio viđen od doba kraljeva-filozofa i njihovih dvorskih alkemičara.

Danas, uz sve spomenute aktivnosti Tavistocka, ovaj trust mozgova se ponajviše bavi i filmskom i glazbenom industrijom. Strogo nadzire i određuje što će se, kome i kada prikazivati. Isprazna i bezlična industrija pop glazbe je samo jedna od Tavistokovih produkata, ali i produkata MK-ULTRE, organizaciji kojoj ću posvetiti zaseban post. S televizijom i znanjem kako zavesti gledatelje, na temelju proučavanja nacističkih metoda pranja mozga, osmišljeno je postmodernističko stajalište da masa konzumenata popularne kulture najbolje probavlja jednostavne, a nimalo filozofske glazbene i filmske sadržaje. Uistinu, to je pravi način uklanjanja svake mogućnosti za kritičko razmišljanje.

Vezani postovi:

• Žrtveni ritual: ubojstvo J.F. Kennedy-a
  
• Tajna misija NASA-e
  
• Psihopatija i patokracija – prava priroda zla
  

Izvori i preporuke:

Institut Tavistock – Daniel estulin (knjiga) – link

• Projekt CIA – MK ULTRA kontrola uma – http://www.novi-svjetski-poredak.com/2011/12
• Tajanstveni robovi – atentatori programa MK ULTRA (video+titlovi) – http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=pHz2bNVotiM#!

duh-vremena

Jeste li primjetili da hrvatski političari uvijek govore o istim temama? One su vezane za ‘okršaje’ iz druge političke stranke, broj nezaposlenih, ulazak u EU, nove saveze, visine mirovina, nova ulaganja, itd. Godinama se ponavljaju gotovo iste rečenice pa su oni, koji prate političku scenu, već mogli na pamet naučiti određene izraze, fraze pa čak i mjesta u rečenici na kojima će dotični govornik udahnuti da bi mogao nastaviti pričati.

dnevno.hr

Službeno, Prehrambeni Kodeks (Codex Alimentarius) uveden je radi brige o sanitarnoj sigurnosti prehrambenih proizvoda. No, budući da je u sukobu s alternativnom medicinom ili s dodacima prehrani, otkrivaju se sasvim druge ambicije.

Prehrambeni Kodeks je zbirka međunarodnih normi, smjernica i preporuka o prehrani. Tekstove je prikupila i razradila Komisija za Prehrambeni kodeks, tijelo formirano 1962. godine u okviru dviju institucija UN-a: Organizacija za prehranu i poljoprivredu (engl. FAO), i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).

Kodeks svoj nastanak djelomično duguje napretku kemijske industrije, i svojim vezama s njom, a njihova je međusobna povezanost, bez obzira radi li se o farmaceutskoj ili fitosanitarnoj grani, iz dana u dan sve očitija.

Zdravlje bi trebalo biti u središtu interesa, i svakako bi ga trebao i zastupati Prehrambeni kodeks, samo što ispada da se kvaliteta onoga što jedemo ne kontrolira pa su deseci raznih fitosanitarnih proizvoda i dodataka prehrani zapravo već odavno trebali biti zabranjeni. Jedan od njih je i dobro poznati “Aspartam”, no, jedna od službi Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), tzv., Mješoviti stručni odbor za dodatke prehrani (JECFA), zadužen za odlučivanje jesu li određeni dodaci prehrani opasni ili nisu, je procijenio kako se “Aspartam” može konzumirati na osnovi tjelesne težine svakoga dana kroz cijeli život bez većeg utjecaja po zdravlje. Dakle stručnjaci FAO-a su ili neznalice ili su korumpirani.

Europska direkcija za sigurnost prehrambenih proizvoda procjenjuje da maksimalna dnevna količina aspartama u hrani ne smije prijeći 40 mg/kg. Istodobno prema Prehrambenom kodeksu dozvoljen je maksimalni dnevni unos od, pazite sad ovo:

• 1000 mg/kg u dijetetskim pripravcima, džemovima, želeima, marmeladama, žitnim pahuljicama, desertima, sladoledima, smrznutom povrću, sušenim proizvodima, gustim i bistrim juhama;
• 1200 mg/kg u pireu od povrća, raznim voćnim namazima.
• 2000 mg/kg u raznim začinskim preljevima i umacima, ušećerenom voću, sušenom i smrznutom voću;
• 3000 mg/kg u namazima na bazi kakaa, u octu, slatkišima, nugatima i namazima na bazi badema;
• 4000 mg/kg u kruhu i drugim pekarskim proizvodima;
• 55000 mg/kg u dodacima prehrani;
• 6000 mg/kg u mlijeku u prahu i drugim praškastim nadomjescima za pripremu toplih napitaka;
• i 10 000 mg/kg u žvakaćim gumama

Prehrambena i agrokemijska industrija zalaže se da se mi hranimo upravo onako kako je ona odlučila, i nikako drugačije. Zbog toga se, je li, treba pobrinuti da proizvodi koji nisu došli iz velikih multinacionalnih tvornica agrobiznisa nestanu s naših jelovnika. Ovdje u igru ulazi Prehrambeni kodeks, i tome služe norme koje on donosi: pod krinkom osiguranja kvalitete naše hrane, on zapravo osigurava da nekoliko multinacionalnih grupacija preuzme potpunu kontrolu nad onim što imamo mogućnost i pravo konzumirati.

Radi se o kontroli opskrbe svijeta hranom, o njenoj sljedivosti od proizvođača do potrošača (od polja do stola), kako to kaže P. A. Taylor. I nastavlja: “Kontrolirajući pristup zdravoj prehrani i prirodnim lijekovima, gospodarski interesi koji se skrivaju iza Prehrambenog kodeksa žele kontrolirati naše živote.” Prema Tayloru, tom kontrolom, i takvim ograničavanjem našeg pristupa zdravoj hrani i zdravim dodacima prehrani, Kodeks zapravo štiti interese nekolicine multinacionalnih farmaceutskih kompanija. Za tu industriju, sve što razvija dobro zdravlje nauštrb bolesti predstavlja izravnu prijetnju prodaji kemijskih i sintetičkih lijekova.

Pravila, koja nameće Codex razrađena su sa ciljem da osiguraju zaradu ogromnih korporacija, koje proizvode hranu, i za tvrtke, koje se bave genetskim inženjeringom. Ova pravila predstavljaju ogromnu opasnost za zdravlje svake osobe na ovom planetu.

To, što oni predlažu je apsurdno. Prirodni dodaci prehrani, alternativni lijekovi, vitamini i minerali će postati nezakoniti, dok će se otrovne kemikalije koristiti kao dodatci prehrani i aditivi. Većina hrane će biti podvrgnuta zračenju, a na genetski modificirane proizvode neće se smjeti staviti oznaka GMO.

Paul A. Taylor i neki drugi ovo nazivaju “trgovanjem bolešću”, jednom vrstom biznisa. Optimalno zdravlje i dobra prehrana oduvijek su prijetnja farmaceutskoj industriji koja zapravo ‘trguje bolešću’, jer joj smanjuje tržište sintetičkih prehrambenih proizvoda. Prehrana oslobođena ostataka pesticida, umjetnih aditiva i drugih onečišćivača po definiciji ovisi o smanjenju, ako ne i o potpunoj eliminaciji kemijskih proizvoda iz hrane. Takva evolucija nikako ne može biti u interesu farmaceutskih i kemijskih kompanija koje ih prizvode.
.

.

Globalizacija nas odvodi natrag u feudalno doba, kada su moć i bogatstvo bili u rukama malobrojne bogate elite, ili još dalje u vrijeme rimske imperije.

Oduvijek je ljudska rasa bila nemoćna da plodno tlo prihvati kao blagoslov. Naši su ga preci, isto kao i mi danas, prihvaćali kao rođenjem stečeno pravo. Naša generacija je to pravo prodala da bi riješila trenutnu glad za jeftinom hranom. No danas još mnogi od nas ne razumiju da je cijena ustvari bila ekstremno visoka.

hrsvijet.net

Imajući na umu samo posljednju biotehnološku revoluciju (genetičko inženjerstvo), opisano je bahato ponašanje najbogatijeg dijela ljudskoga društva. U radu su posebno naglašene dvije bitne činjenice:

1)   Oplemenjivanje bilja uz pomoć genetičkog inženjerstva nema znanstvene temelje:

a) sva važnija gospodarska svojstva poljoprivrednog bilja kontrolirana su s više gena – poligeno nasljeđivanje.

b) Druga značajna svojstva kontrolirana su serijom multiplih alela. Kad su u pitanju samo ova dva navedena slučaja, genetičko inženjerstvo danas nema alate da rukuje genima na zadovoljavajući način.

c) Nakon sekvencioniranja humanog genoma, postalo je jasno da prema “Centralnoj dogmi molekularne biologije” nemamo ni dovoljno gena za kontrolu produkcije svih bjelančevina ljudskog tijela, pa shodno tome niti biljke.

2) Sjeme je prva karika u hranidbenom lancu. Tko nadzire tržište sjemenom, nadzire hranidbeni lanac i društvo. To je važno znati kako bi se razumjelo socijalno ponašanje multinacionalnih korporacija. Krijući se iza autoriteta znanosti, samo nekoliko multinacionalnih korporacija, željelo bi kontrolom proizvodnje sjemena i hranidbenog lanca, zadobiti kontrolu nad cijelim svijetom. Takvo ponašanje manjine uzrokovati će velike socijalne i bioetičke probleme u društvu.

Globalizacija nas odvodi natrag u feudalno doba, kada su moć i bogatstvo bili u rukama malobrojne bogate elite, ili još dalje u vrijeme rimske imperije. No sada, umjesto imperatora i rimskih legija, imamo Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) s pratećim agencijama – Međunarodnim monetarnim fondom (IMF), Svjetskom bankom (WB) i tehnološki izvanredno opremljenim US/NATO udarnim snagama. Nekada suverene nacije, svode se sada na konzumenta ‘kruha i igara’, te poslušnog sljedbenika imperijalnih naloga.”

Dr. Marijan Jošt

Izvor: hrsvijet.net

.

Mislili ste kako ćete pod stare dane moći posaditi vlastit rajčice, malo zelene salate i pokoji domaći krastavac? Neće ići – barem ne ako pitate birokrate iz Europske unije. Oni su, naime, donijeli odluku o kultivaciji svog voća i povrća, a posljedice te odluke na sebi će ponajprije osjetiti mali poljoprivrednici, pa čak i vlasnici privatnih posjeda. Više informacija o svemu možete doznati na portalu Nutricionizam.com čiji tekst ovdje prenosimo u cijelosti.

Izvor: www.nutricionizam.com

Prenosi: fizzit.net

Regulativa za marketing reproduktivnog biljnog materijala naći će se pred članovima Europske komisije 6. svibnja 2013. godine. EK želi u buduće nametnuti poljoprivrednicima i vrtlarima upotrebu standardiziranog sjemenja. Stare i rijetke sorte imaju malu vjerojatnost da će biti odobrene, a njihova kultivacija biti će kažnjiva zakonom – čak i kada se bilje sadi na privatnom zemljištu.

Europska komisija radi reviziju Europske trgovine sjemenjem u vidu nove regulative. Odluka Europskog suda iz 2012. godine dozvoljava da poljoprivrednici mogu prodavati samo autorizirano sjemenje. Do sada, stare i rijetke vrste koje su se uzgajale u malim količinama bile su izuzete iz od ovih pravila. No, nova će regulacija onemogućiti malim poljoprivrednicima ili privatnim osobama da u budućnosti distribuiraju vlastito sjeme.

Austrijske ekološke organizacije tvrde da će tako mnoge vrste konvencionalnog povrća i žitarica nestati iz kultivacije. Registracija svih sorti postaje obavezna i dovodi do kompletne unifikacije. Mali će poljoprivrednici biti prisiljeni zadovoljiti nepregledne birokratske i financijske prepreke ne bi li registrirali svoje varijetete sjemenja. Ekolozi se boje žestoke službene kontrole koja će rezultirati velikim kaznama za one koji uzgajaju ne-registrirane varijetete biljaka.

Potrošači će imati sve manje slobode izbora, manje raznolikosti hrane, manje boja i okusa, i manje nutritivne vrijednosti voća i povrća na svojim tanjurima. Svim potrošačima bi trebalo biti dostupno svo biljno sjeme, a posebno ono koje je prilagođeno lokalnom uzgoju. Lokalno voće i povrće tretira se s manje pesticida i gnojiva, zahtijeva manje vode i tako smanjuje zagađenje okoliša. Tko će imati koristi ako nestanu rijetke i lokalne sorte bilja? Tko će imati koristi od normizacije sjemena? Samo one grupe koje već posjeduju glavninu tržišta sjemenom. Cilj velikih multinacionalnih kompanija je kontrola nad cjelokupnom proizvodnjom hrane.

EK će predati nacrt regulative Europskom Parlamentu 06. svibnja 2013. godine, a Parlamentarci će podići svoje ruke. Europski građani, kojima se i mi uskoro pridružujemo, najvjerojatnije ne znaju puno o ovoj fundamentalnoj odluci koja će biti izglasana u Parlamentu. Da li ste čuli nešto o regulaciji trgovine biljnim sjemenjem na dnevnicima velikih televizijskih kuća? Vjerojatno ne.

Nacrt regulacije reflektira potrebe industrije, a ne pojedinaca. Regulacija zahtjeva registraciju biljnih VARIJETETA i certifikaciju pojedinih lotova proizvodnje propagacijskog materijala – sjemenja. Da bi se registrirao u službenom katalogu, varijetet treba biti određen (Distinct), visokog stupnja jednolikosti (Uniform) i stabilan (Stable). Engl. skraćenica ovih karakteristika je DUS. U nekim slučajevima, većinom za agrikulturne biljke, treba zadovoljavati kriterije „vrijednosti za kultivaciju i upotrebu“ (Value for Cultivation and Use – VCU). Ove se karakteristike testiraju kroz uzorkovanje na polju, laboratorijske analize i usporedbom već postojećim registriranim varijetetima.

Što će Majka Priroda reći na točno određene, jednolične i stabilne biljne varijetete? Niti jedna kultivirana, a niti „divlja“ biljka neće pobjeći prirodnim zakonima Evolucije, a tako niti ovo umjetno i birokratsko katalogiziranje. Živi organizmi nikada neće biti točno određeni i jednolični, a neće biti niti stabilni jer se prilagođavaju uvjetima u kojima žive i jer se tako razvijaju. Zašto se u prodaji smiju naći samo određeni, jednolični i stabilni organizmi, i zašto bismo tim činom ugrozili postojeći spektar biološke raznolikosti?

Testovi određenosti, jednolikosti i stabilnosti (DUS) su namijenjeni razvrstavanju biljaka kako bi se na temelju tih karakteristika dobio certifikat o biljnom varijetetu ili privatno ekskluzivno pravo na biljni varijetet. Moderni biljni varijeteti su genetički veoma slični zbog zajedničke genealogije, i tada postaje lako ostvarivo privatno pravo vlasništva. Bilo bi jako teško dokazati tko je vlasnik varijeteta kada bi varijetet bio vrlo homogena (različit).

Testovi određenosti, jednolikosti i stabilnosti (DUS) se provode u intenzivnom poljodjelstvu i u uvjetima gdje se mogu usporediti s industrijskim sjemenjem dobivenog intenzivnim uzgojem. Stoga je proces registracije diskriminacija prema manjim poljoprivrednicima, a pogoduje samo velikim sustavima.

Povijesno gledano, sistem certifikacije uveden je dvadesetih godina prošlog stoljeća s ciljem poboljšanja transparentnosti i kvalitete biljnog sjemenja na tržištu. Registracija je u početku bila proizvoljna, ali je preuređena u legalnu obvezu sredinom prošlog stoljeća u ratnim uvjetima kako bi se forsirala agrikulturna produktivnost. Cjelokupan je proces usko povezan s fašističkom ideologijom odvajanja „čistog i vrijednog“ od „inferiornog“ materijala, npr. u njemačkom Trećem Reich-u. Obavezna zakonska registracija se kasnije proširila u svrhu poticanja modernizacije i industrijalizacije agrikulture istodobno štiteći interese agro-industrije.

Tijekom zadnjih par desetljeća postali smo svjedoci masovnog gubitka genetičke raznovrsnosti, industrijalizacija poljoprivrede stvorila je ogromne ekološke probleme, dok je agro-kemijska industrija nastavila dominirati nad tržištem sjemenja – stoga regulativa za marketing reproduktivnog biljnog materijala nastavlja isti destruktivni pristup prema izvorima hrane. Sustav obavezne registracije i certifikacije će biti još više totalitaristički, restriktivniji i reguliran do najsitnijih detalja – kakav nije bilo u prošlosti. I naravno, malo je mehanizama zaštite ostalo u rukama država članica EU koje sada neće moći osigurati suverenitet hrane na vlastitom teritoriju. Vrtlari, mali poljoprivrednici, seljaci, farmeri – svi oni koji žele sačuvati biljno sjeme sa svojih posjeda i koji će ga razmjenjivati bavit će se protuzakonitim radnjama!

Izvor: www.nutricionizam.com

Prenosi: fizzit.net

Vezani postovi

Tvrdite da su orasi ljekoviti? Onda ih registrirajte kao lijek (ako vam mi to dopustimo)!

Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) zabranila je kompaniji Diamond Foods prodaju njenih oraha u SAD, navodno zato što im je pripisivala ljekovita svojstva.

Zapravo, na etiketi oraha je pisalo da su orasi bogati omega 3 masnim kiselinama.

Takva tvrdnja, veli FDA, može se odnositi samo na lijekove, pa Diamond Foods mora ishoditi registraciju svojih oraha kao lijeka, što je skupa i neizvjesna procedura.

Bez toga, ti se orasi ne smiju prodavati.

Pritom je FDA zanemarila rezultate 35 znanstvenih istraživanja, koji pokazuju povoljne učinke oraha na krvožilno zdravlje i srčanu funkciju, iako su im ta istraživanja dostupna u američkoj nacionalnoj knjižnici.

U moru kompliciranih društvenih normi i zakona, koji su nas zabrinjavali u zadnjih par godina, najviše se ističe Codex Alimentarius (zakon o hrani) koji, na globalnom nivou, dobiva sve zloslutnije odlike. Iako ljudi širom svijeta smatraju da je proizvodnja hrane za vlastite potrebe dio osnovnih ljudskih prava zajedno sa skupljanjem kišnice, prava na čist zrak i zdravu biosferu, sve češće možemo vidjeti kako se ta prava krše i limitiraju.

PROBLEM – MEDIJI – RJEŠENJE iliti E. coli i Codex Alimentarius

Ubojice čovječanstva – Codex Alimentarius

Globalni fašizam i kodeks hrane

Fluor su koristili nacisti da bi sterilizirali zatvorenike u logorima i da bi ih pretvorili u poslušno roblje to jest da bi ubili njihovu slobodnu volju. Fluor je KLJUČNI sastojak Prozaca „lijeka“ koji se masovno koristi za liječenje depresije i Sarina koji je nervni plin – to je otrov kojeg su odlučili koristiti psihopati na vlasti protiv svih nas.

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

Fluor je interesantan element jer je njegova primjena jako rasprostranjena u mnogim procesima proizvodnje aluminija, a u nuklearnoj industriji se stvaraju određeni toksični nusproizvodi koji sadrže ovaj element.

Kao što je na primjer, natrijev fluorid, koji se prema Merckovom indeksu primarno koristio kao otrov za miševe i žohare. No ono što jako uznemirava je činjenica da je taj isti natrijev fluorid aktivni sastojak pasta za pranje zuba i aditiv vodi za piće. No na žalost mi imamo još mnoge stvari koje možemo dodati ovoj tužnoj priči.

Da li ste znali da je natrijev fluorid također osnovni sastojak PROZACa (FLUoksetena-hidroklorida)?

I nervnog plina Sarina (Isopropil-Metil-Fosforil-FLUORIDA)? Da narode, Sarin je plin kojim su teroristi napali japansku stanicu podzemnog vlaka!

Da ponovim: ovo je istina koju trebaju znati ljudi Amerike (mi bismo dodali svi ljudi na svijetu, opaska urednika) i činjenica koju bi trebali razumjeti da je natrijev fluorid ništa manje (ili više) već toksičan nusproizvod nuklearne i aluminijske industrije.

I bez obzira što je primaran sastojak otrova za miševe i žohare, on je također glavni sastojak anestetika, hipnotika i psihijatrijskih lijekova te također vojnih NERVNIH OTROVA! Zašto je onda tako nešto dozvoljeno da bude u našim pastama za zube i pitkoj vodi?

Povijesno gledano, je ova supstanca bila vrlo skupa sve do 56-60 godina prošlog vijeka kada je kompanija Alcoa i cijela aluminijska industrija sa ogromnim rezervama toksičnog otpada NEKAKO uspjela prodati FDA (FOOD and DRUG Administration- Američko ministarstvo za hranu i lijekove) i američkoj vladi kao luđačku ali krajnje unosnu ideju za kupovinu otrova od 20 000% zasićenosti i da ga ubace u naše opskrbe pitkom vodom kao i u paste za zube i vodice za ispiranje usta. Da, dobro ste čuli 20 000% zasićenosti.

Što znači ubacivanje natrijeva fluorida u našu pitku vodu?

Onda ga otprilike u vodi imao negdje oko 1ppm (jedan dio otrova na milijun dijelova vode ili part per million) ali pošto mi pijemo samo pola posto od te iste vode, ta opasna mješavina jednostavno ide u zemlju kroz kanalizacijske odvode, što znači, ne samo da je kemijska industrija, bukvalno, dobila besplatno odlagalište opasnog otpada, već im za to i PLAČAJU ogromne sume novca.

Neovisni znanstvenici su zabilježili u zadnjih 50 godina da natrijev fluorid smanjuje duljinu životnog vijeka ljudi, da stvara različite vrste rakova i mentalne bolesti, i najvažnije od svega da stvara ljude poslušnima, podređenima sve zajedno u jednom malom „zgodnom“ pakovanju. Nalazi se sve više i više dokaza da je aluminij u mozgu glavni uzrok Alzheimerove bolesti i dokazi pokazuju prema natrijevom fluoridu koji ima jaku odliku da se veže s opasnim aluminijem. Zapamtite, on je nusproizvod aluminijske industrije, te isto tako ima odliku da „zezne“ moždanu krvnu barijeru jer imitira ione hidrogena i tako jednostavno ulazi u mozak.

Pošteni znanstvenici koju su pokušali upaliti alarm zbog natrijevog fluorida sukobili su se s multimilijunskom dolarskom mašinerijom i propagandom te su konstantno dospijevali na crne liste i također je ocrnjivan njihov rad i potkopavana vjerodostojnost tako da je javnost uskoro izgubila interes dok u medijima ovaj problem nikada nije dobio s pravom zaslužen prostor.

Sve što trebate uraditi je da pratite novac da biste dospjeli do „kontrolne skupine“ i prominentnih američkih obitelji koje su bile učesnici skandala iz 1952. Kada je uspješnom propagandnom kampanjom uvedena fluoridacija kroz Ministarstvo zdravlja i različite dentalne organizacije (kao da mi dan danas nemamo zubare i različite dentalne organizacije koje reklamiraju paste za zube s fluorom). Ta jako pametna kampanja je bila vrlo emotivna i uvjerljiva te je, umjesto znanstvenih podataka, pucala na emocije i brigu o zdravlju stanovništva, tako da je natrij fluorid postao opće prihvaćen i korišten sastojak u mnogim proizvodima i preparatima.

Dan danas ljudi reagiraju isto na fluor. Možda ste i vi jedan od njih koji će emocionalnom potporom isključiti znanstvene činjenice i prihvatiti fluor kao nešto što pripada TRADICIJI i to na potpuno lažnim i pogrešnim izjavama umjesto kroz prava znanstvena istraživanja i činjenice. Jedna od u potpunosti EMOCIONALNO prihvaćenih tvrdnji je da natrij fluorid štiti i čini zube zdravima za bilo koju starosnu grupaciju ljudi. Ali iskreno, jeste li vi ikada uopće čuli o ozbiljno napravljenom znanstvenom radu koji to tvrdi? Umjesto znanstvenih radova mi možemo čuti kako 9 od 10 zubara preporuča fluoridirane zubne paste i tako dalje…

Imate li dijabetes ili bolest bubrega? Za sada znamo da postoji oko 11 milijuna Amerikanaca koji boluju od dijabetesa. Ako je istina da dijabetičari piju više vode od drugih ljudi, onda su ovi ljudi u mnogo većoj opasnosti od fluoridacije kroz vodu nego li ostatak populacije, jer u tijelo ubacuju mnogo smrtonosniju dozu. Oboljenje bubrega po definiciji, označava smanjenu funkciju bubrega, što prvenstveno znači da fluorid ili bilo koji drugi toksični element ne može biti eliminiran iz tijela.

Ima li vama smisla da ovi ljudi uopće piju fluoridiranu vodu? Imamo zabilježene slučajeve (Annapolis,Maryland, 1979.) kada su bolesni pacijenti na dijalizi umrli na aparatima za dijalizu jer su konzumirali malu količinu natrij fluorida jer su pili vodu iz gradskog vodovoda. (Hrvatska je imala užasan slučaj prije nekoliko godina kada su ljudi na dijalizi umrli. Zvanično se govorilo o neispravnim potpuno novim filterima i kasnije je sve ušutkano novcem, no pitanje je što se točno zbilo jer se radilo o multidolarskoj medicinskoj kompaniji koja je iste filtere proizvodila). Hoće li se ikada stvoriti adekvatno upozorenje koje će se davati ljudima koji imaju problema s bubrezima ili će se pravi uzroci smrti sakriti u ime očuvanja unutarnjeg mira države?

Prvi su fluor u vodu počeli stavljati nacisti u židovskim getoima i u zloglasnim koncentracijskim logorima. Gestapo je, u stvari, imao jako malo volje da se brine o dječjim zubima, već im je briga bila masovna medikacija ljudi da bi ih STERILIZIRALI i da bi ljude u koncentracijskim logorima prisilili da budu poslušni, mirni i da se ponašaju ko „stoka“ pred klanje.

(Pogledajte reference: „The Crime and Punishment by  I.G. Farben“, knjigu koju je napisao Joseph Borkin.) Ovo je malo šokantno zar ne narode!! Ali ne sekirajte se postat će još „bolje.“

Slijedeće pismo je zaprimljeno u Lee Fondaciju za Nacionalno Istraživanje u Milwaukeeju 02.10.1954. Njega je poslao kemičar istraživač Charles Perkins koji je u pismo napisao slijedeće:

„Dobio sam vaše pismo 29.09. u kojoj ste mi tražili dodatnu dokumentaciju za navode iz moje knjige „Istina o fluoridaciji vode“ (engleski: The Truth about Water Fluoridation) i o informacijama da je fluoridacija donijeta iz Rusije u Englesku u tridesetim godinama 20. vijeka.

Krajem 30-ih godina Hitlerovi nacisti su imali viziju da će svijet biti kontroliran kroz nacističku filozofiju i pangermanizam. Njemački kemičari su radili na genijalnom dalekosežnom planu masovne kontrole koji je odobren od strane glavnog stožera njemačke vojske. Plan se sastojao u tome da se u bilo kojoj regiji populacija kontrolira kroz masovnu medikaciju kroz vodovodnu opskrbu. Ovom metodom oni su mogli kontrolirati populaciju cijelih područja, mogli su reducirati brojnost populacije određenog područja stvaranjem sterilnosti kod žena, i tako dalje. U ovoj shemi masovne kontrole, natrij fluorid je zauzimao glavno mjesto.

„Ponavljajuće doze beskrajno malih količina fluorida će s vremenom smanjiti individualnu snagu i otpor prema dominaciji, tako što će polako trovati i narkotizirati određene regije mozga koje će čovjeka stvoriti pokornim volji onih koji njime žele vladati. (Uvjerljiva i jeftina lagana lobotomija? – Ott).

„Pravi razlog iza ove fluoridacije vode nije bila briga za dječje zube. Da je to istina, onda bi se to moglo uraditi na mnogo jeftiniji i bolji način. Pravi razlog iza ove fluoridacije vode je da bi se reducirao otpor ljudi na masovnu dominaciju i kontrolu te na izostanak reakcije od gubitka sloboda.“

„Kada su Hitlerovi nacisti odlučili zauzeti Poljsku, i ruski i njemački glavi stožer je odlučio tamo praviti eksperimente na stanovništvu te provjeriti svoje vojne, znanstvene i druge sheme masovne kontrole kroz medikaciju vode koja je preuzeta od komunista koji su tako željeli svijet pretvoriti u komunistički.“

„Ovu sam shemu dobio od njemačkog kemičara koji je bio upravitelj u I.G. Farben kemijskoj kompaniji koja je također bila važna u nacističkom pokretu tog vremena. Ovo govorim s istinitošću i obavezama znanstvenika koji je proveo 20 godina proučavajući kemiju, biokemiju, psihologiju i patologiju fluora – bilo koja osoba koja pije umjetno fluoridiranu vodu u periodu od jedne godine nakon toga više nikada neće biti ista osoba, mentalno ili fizički.“

Potpisao CHARLES E. PERKINS, kemičar, 02.10.1954.

Slijedeće pismo je napisano od strane briljantnog i objektivno poštenog znanstvenika pod nazivom doktor E.H. Bronner, koji je nećak velikog Alberta Einsteina. On je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio zatočen u koncentracijskom logoru te je slijedeće pismo objavljeno u Catholic Mirroru u Springfieldu u siječnju 1952.:

„Čini se da su građani Massachusettsa slijedeći u planu za trovanje vode.

Postoji mračna grupa ljudi koji su bezbožni intelektualni paraziti koji danas rade u našoj zemlji da bi postali jači, veći i uspješniji što ih čini opasnijima sa svakom godinom koja prolazi jer žele upropastiti republiku i prema njihovom vlastitom planu – vladati svojom vlastitom tiranijom.

Ovaj tragičan uspjeh je već zagarantiran njihovom opsadom moralnog tkiva američkog načina života koji je postao najjače uporište njihove vlastite pobjede nad nama.

Fluoridacija naših vodovoda može tako postati njihovo najvažnije oružje za našu potpunu i sigurnu mentalnu i fizičku deteriorizaciju. Kao znanstvenik kemičar, u zadnjih sam 22 godine napravio 3 različite američke kemijske tvornice, imam 6 licenciranih vlastitih patenata od 53 koja čekaju licencu. Uzimajući u obzir moje praktično znanje o zdravlju prehrane i ono koje imam na polju kemije ja moram upozoriti na slijedeće: fluoridacija pitke vode je kemijsko ludilo, sigurno nacionalno samoubojstvo. NEMOJTE TO URADITI!!!!

Čak i sasvim malim količinama, natrij fluorid je smrtonosan otrov protiv kojega nema efektivnog protuotrova. Svaki eksperimentalni znanstvenik zna da je on najefektniji ubojica miševa. Natrij fluorid je u potpunosti drugačiji od organskog kalcij florofosfata koji je potreban našim kostima i zubima i našem tijelu da bismo bili zdravi. Ovaj se organski spoj dobiva konzumacijom pravilne prehrane i u kuhinjskoj soli. On se ne topi u vodi ali lako se asimilira u ljudskom tijelu. Neorganski natrij fluorid, koji se koristi za fluoridaciju vodoopskrbe, je trenutačni otrov za naše tijelo i on je u potpunosti topljiv u vodi. Tijelo odbija njegovu asimilaciju.

Pažljivim dobronamjernim laboratorijskim istraživanjem je utvrđeno da umjesto da natrij fluorid štiti našem zdravlju zuba, fluoridacija pitke vode uništava zube prije samog odrastanja djece i nakon toga kada odrastemo ovaj otrov (skupa s drugim patološkim stanjima) u stvari šteti zubima i zdravlju ljudi te u globalu uništava cijeli tjelesni i psihički sustav. Kako onda to mogu nazivati „zdravstvenim planom“? Što se iza toga krije?

Činjenica da će bilo koji liječnik biti nagovoren da se smrtonosni otrov doda u pitku vodu je nevjerojatna. To ima veze sa kriminalnim ludilom!

Nije ni čudo da su Adolf Hitler i Staljin u potpunosti imali povjerenja i o tome se složili u periodu od 1939-1941. Citiram iz Lenjinove „Oporuke“ i Hitlerove „Mein Kampf“:

„Amerika će biti demoralizirana, podijeljena i uništit će se iznutra.“

Jesu li naše civilne agencije i obrambene organizacije svjesne ovih opasnosti fluoridacije vode? Zabilježena je i u drugim zemljama. Natrij fluorid je najjeftiniji i najefektniji otrov za miševe, jako dobro je poznat kemičarima kao bezbojan, bezmirisan i bezukusan; ne postoji protulijek, nema lijeka protiv njega, nema nade: On je trenutačno sredstvo za terminaciju i ekstinkciju miševa.

Fluoridacija vode može postati polagani suicid nacije ili brza nacionalna likvidacija. Ovo je kriminalna ludost – izdaja!!

Potpisao Doktor E.H. Bronner, kemičar istraživač, Los Angeles

Očigledno da javni protest dr. Bronnera i drugih nije zaustavio fluoridaciju pitke vode već ju je samo odgodio na jednu godinu – ali uskoro nakon toga Ministarstvo za hranu i lijekove (FDA) je dozvolila uporabu ovog smrtonosnog otrova i njegovo stavljanje u paste za zube, dok su se zubarima sustavno ispirali mozgovi da bi svojim pacijentima preporučivali „zdrave“ tretmane fluorom.

Danas mnoga područja SAD-a imaju u vodi minimum 1ppm (jedan dio na milijun dijelova vode) natrij fluorida u pitkoj vodi. Taj natrij fluorid se sustavno dodaje pitkoj vodi već desetljećima. Uzmite u obzir i činjenicu da kompanije koje prave sokove i soda pića također koriste fluoridiranu vodu za svoje proizvode.

Znanstvenici koji su radili na “raketnim planovima SAD-a” za osvajanje svemira su uglavnom bili Hitlerovi znanstvenici spašeni “Operacijom Paperclip.”

Sa svim što smo pokazali u gornjem tekstu dovodi se u pitanje tko upravlja Amerikom i svijetom? Autor ovog članka je stvorio poveznicu s operacijom „Paperclip“ kada su američka vojska i vlada dozvolile naseljavanje i iskorištavanje najvećih nacističkih umova poslije rata i tako ih naturalizirali i stvorili svojim znanstvenicima. Pitanje koje bismo mi mogli postaviti glasi: je li Amerika postala tako kontrolirana od strane „nacističkih“ znanstvenika, koji su pomogli da se stvore agencije koje jako nalikuju na „Gestapo“ pod imenom FBI, CIA, NSA i slične?

Autor teksta je zaključio, ako i nakon svega rečenog još uvijek idete prati zube sa svojom fluoridiranom pastom i pijete gazirana pića, onda je vaše ponašanje ravno onome što zaslužujete da dobijete iz tih pića.

No krajnja poruka ovog teksta glasi:

Majke, ako vaši maleni imaju problema s koncentracijom u školi ili kod kuće, ili ako su im dijagnosticirani „poremećaji pažnje i koncentracije“ možda bi bilo u redu da najvjerojatniji uzrok takvog poremećaja vašeg djeteta izbacite iz svojih kuća. Oslobodite se pasta za zube s fluorom i osigurajte im nefluoroidiranu vodu za piće.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

.

Političke stranke i političari su problem, a ne rješenje!

Koliko još mora proći vremena da ljudi to shvate? Na što sve čovjek pristaje i do koje mjere dozvoljava (svjesno) da ga se tretira kao roba… Zašto svjesno? Zato jer više ne vrijedi izgovor: ´jadni zavađeni ljudi, izigrani i izmanipulirani´… jer, svatko svjesno pristaje biti komforan i bira ono što će ga zadesiti. Oni ljudi koji ˝nisu sposobni˝ organizirati se sami i odlučivati o svojim životima tada trebaju političare i političke stranke koji će donositi odluke za njih i zatim odlaze glasati na izbore. Upravo 1% jest projekcija ostalih 99%. Političari su slika i prilika onoga što smo mi tražili.

duh-vremena

To što je na izbore za EU parlament izašlo samo 20% birača uopće ne znači da se svijest mijenja i da ljudi konačno bojkotiraju ovaj politički sustav. Dapače, to znači da smo i dalje debelo u statusu quo i svi ti ljudi koji nisu izašli su ništa doli inertni. Gdje su oni bili kada se raspisivala peticija za EU referendum? Gdje su bili kada su se održavali prosvjedi povodom referenduma, pa i prosvjedi protiv vlade?

Bilo je interesantno čuti predstavnika jednog od sindikalnih udruženja, na prosvjedu za 1.maj kada je reko: ´…pa mijenjat ćemo vlast kao stare čarape ako treba!´…. i svjetina je počela klicati, pljeskati i trubiti. Samo malo… nakon što su političari svojim (ne)djelima, kroz zadnjih 20 godina, potvrdili da uopće nemaju svrhu donositi rješenja i upravljati državom ili njezinim sektorima, ovaj čovjek kaže ´…pa mijenjat ćemo vlast kao stare čarape ako treba!´…. i to u smislu njegov prijetnje u ime naroda?!? Dakle, ´izlazit ćemo na izbore svakih par mjeseci ako treba´ – moto je od kojega bi se trebale tresti gaće onima na vlasti?

Parlamentarna demokracija?

Dragi sindikati, džabe vam sva zviždanja i prosvjedi ako se ne odmaknete od normi koje vam je usadila sama država i isti oni protiv kojih sada prosvjedujete. Dragi sindikati, dok god budete prijetili s´..mijenjanjem političara na vlasti poput starih čarapa.´ nemojte nikada očekivati istinske promjene. Dok vjerujete i podržavate parlamentarnu demokraciju kao način odlučivanja, snosite odgovornost za sve što zadesi vas i mlade ljude koji ne vjeruju u istu demokraciju. Narod je kriv jer se mahnito drži takvog sistema i ako ikada dođe do masovnog genocida, opsadnog stanja i egzekucije države nad građanima, to će biti jer su ljudi to sami tražili, bespogovorno pristajući na parlamentarnu demokraciju kao oblik odlučivanja gdje nesposobni i inertni odlučuju koji će političar (iliti status) odlučivati o njihovim životima. Ti isti političari sjede u lakrdiji od parlamenta, primaju visoke plaće i sprovode zakone i pravila kapitalista koji ih financiraju u pozadini za svoje interese, a ne interes istog naroda koji je glasovao. Statusna ovisnost je ono što čini parlamentarnu demokraciju. Jer ljudi, sudeći po tome kako određeni politički lizoguzac izgleda, kako se nosi, koliko ima (kupljenih) diploma, daju glasove istome. Dakle, to čine na temelju njegovog statusa ´političara´ koji je uistinu samo status. Jednako kao i predsjednik države koji služi samo kao maskota, da se cereka na televiziji, glumi smiješnu, škiljavu budaletinu koja treba popuniti minutažu diletantskih informativnih emisija na HRT-u, RTL-u i Novoj TV svojim bezličnim trabunjanjima i komentarima nekih zbivanja u državi. Ali, on je predsjednik i zbog tog statusa uživa bogatstvo, vožnju u limuzinama, skupa ljetovanja, daleko od ljudi u kontejnerima i sirotih sindikata (koji su ga sami birali). Koliko samo ovdje ima kontradikcije i apsurda!!

Političke stranke su organizacije stvorene kako bi očuvale partikularne interese svojih članova – političara koji ih vode, a ne kako bi radili za interes naroda. Svi dosadašnji parlamentarni izbori dokazuju da je sve ovdje rečeno istina. Ima li nekoga da se ne slaže? Uskoro slijede lokalni izbori i na trgovima u većini gradova se nalaze štandovi nekih kvazi novih kandidata, jer oni koji su dobrostojeći i maju dobru reputaciju u ovoj državi, imaju i dovoljno novca da si plate promidžbu putem televizije i jumbo plakata, što je prosječnom hrvatskom puku dovoljno, pa ne moraju stajati na suncu cijeli dan. No, ovi jadnici na svojim štandovima pokušavaju prikupiti glasove. Neki to pokušavaju lukavo, pa regrutiraju mlade desničare i ´borce za pravdu i kobasicu´ da okolo navlače ljude za rukav da dođu potpisati i podržati određenog kandidata. Neki se pak ˝žrtvuju˝ pa dođu moljakati ljude osobno, poput ultra desničara Roka Šimića. Pod izlikom da su nezavisni, prodaju priču da su drugačiji, no sve je to isto i svako se služi istim principima. Postoje i neki kandidati koji se koriste simbolima prekrižene zastave Europske Unije i prekrižene piramide s sve-videćim okom i potom trabunjaju da će promijeniti državu, odraditi čistke i provesti pravdu. Čistke i pravda po kojem kriteriju? S obzirom da pored svojih kičastih, anti-EU i anti-iluminati, simbola imaju hrvatsku zastavu iz vremena NDH mogu misliti kakve će to čistke (op.prev.etnička čišćenja) biti.

Ne budu li ljudi suviše oprezni, desničari će se nakotiti prije nego trepnete. No, u čemu je njihova najveća opasnost? Njihova opasnost pak nije ni u svim tim ksenofobičnim ispadima, već u samom (kvazi)˝domoljublju˝ i ˝patriotizmu˝. Zašto?

Država je nasilje!

Osim desničara, veliki postotak ljudi u ovoj zemlji i dalje u svojoj borbi za svakodnevicu, vjeruju u nepravednost koja se vrši nad njihovom domovinom, te zastavu i dalje tretiraju kao svetinju. Na prosvjedu se uzvikuju parole o zaštiti domovine, svira himna, itd. Oni ne shvaćaju da je ista ta država uzrok svih njihovih problema. Desničari to shvaćaju još manje. Dapače, njima je stvarno poimanje države kirurški odstranjeno.

Ljudi, po ne znam koji puta, shvatite da; država je instrument koji služi za obranu privatnog vlasništva i privilegije bogatih i vladajućih. Dakle, ´zaštita privatnog vlasništva´je osnovni cilj, a tek nakon toga dolazi «zaštita osoba» jer je većina institucija i državnih zakona upućena zaštiti vlasništva. Ona je doslovno u privatnom vlasništvu bogate klase a ne naroda. Iste bogataške klase koje upravljaju državama stoljećima, daju lažno uvjerenje ljudima da sami biraju svoje predsjednike i vladu putem izbora. Njezin ideološki predznak (socijalna, socijalistička, demokratska, pravna) ne čini nikakvu razliku za radnika. Svaki puta kada su se radnici borili za svoja prava došli su u sukobe s državom koja je s policijom, zakonima, zatvorima i sudovima uvijek nastojala održavat postojeće stanje. Što vam to govori o državi?

Država opstaje održavajući monopol nasilja nad određenim teritorijalnim područjem, nasiljem koje ima profesionalnu, institucionalnu prirodu, putem hijerarhije (koja je također u njezinoj prirodi), putem birokratskih aparata, te centralizacijom moći. Sve je to u rukama nekolicine. No, nasilje sprovodi i nad civilima kada je potrebno zaštiti interese bogatih političkih elita kao što smo tome mogli posvjedočiti u Rijeci.

01. ožujka 2013. prosvjednici u Rijeci su bili izloženi policijskom napadu nakon sudjelovanja na Occupy prosvjedu u Rijeci. Bez ikakvog opravdanja, nakon što su se prosvjednici počeli razilaziti, policajci su nekolicinu napali u mračnoj „Kružnoj“ uličici, prvi u civilu (obučeni u „huligane“) ne pokazujući značke niti navodeći ikakav razlog privođenja, za kojima su stigli i policajci u službenim odorama, te su nasilno priveli prosvjednike (dvoje u lisicama). Ukupno je privedeno 11 osoba koje su zadržane na cca šestosatnom ispitivanju popraćenom psihičkim maltretiranjima. U ovom slučaju policija je prekršila vlastite zakone, jer za legitimaciju – mora postojati opravdani razlog, što privedenim prosvjednicima nije navedeno tokom samog nasilnog privođenja, nego tek nakon ispitivanja – satima nakon uhićenja, kada ujedno bivaju i „službeno uhićeni“. Također, nitko od policajaca u odorama nije odgovarao na učestale upite od strane prosvjednika – za brojem značke.

Stoga, desničarska ˝filozofija˝ ne drži vodu jer je to samo dolijevanje vode na vatru. Patriotizam i ˝domoljublje˝ također mnogi zlorabljuju u stjecanje vlastitih interesa i profita, pogotovo oni koji su na vlasti ili se žele dokopati iste, dok su zapravo njihova uvjerenja nad nacionalna. Koncept nacije i države su umjetno stvoreni termini kako bi se narod zavadio i podijelio – prema starom receptu. Ako vjerujete u državu, tada su vas odavno kupili. Ako vjerujete u državu, podržavate nasilje.

Uz državu postoji i nezaobilazni problem koji je glavni uzrok društvenih, gospodarskih, industrijskih nedaća, nezaposlenosti, zaduženosti, korupcije, ukidanje ljudskih prava, a to je kapitalizam. Kapitalizam je ekonomski sustav zasnovan na nužnosti najamnog rada za plaću, te na svetosti privatnog vlasništva te centralizaciji. Njegov unutarnji mehanizam se bazira na procesu da se kojim se novac (kapital) investira kako bi proizveo još više novca. U tom procesu vlasnici kapitala u svojim investicijama prateće troškove prebacuju na radnike (rezanjem plaća i njihovih radničkih prava), potrošače (putem loših proizvoda) te zagađivanjem okoliša. Stoga, ukoliko želimo pravednije društvo, kapitalizam mora pod svaku cijenu pasti.

Nažalost, mnogi žive u uvjerenju da se s podržavanjem komunizma suprotstavlja kapitalizmu jer su u povijesti komunisti bili postali najveći neprijatelji kapitalističkih gospodara i bili svugdje proganjani… Međutim, tzv. komunisti u državama u kojima su došli na vlast nisu nikada ostvarili pravedne odnose u društvu, nisu ostvarili komunističku ideju o jednakosti, već su stvorili fašističke, diktatorske države u kojima je vladavina kapitala zadržana, samo što izrabljivači više nisu bili nekadašnji privatni kapitalisti već novi „državni kapitalisti“.

Pravo na rad/otuđeni rad?

U plemenskoj društvenoj organizaciji ljudi su u svojim pravima bili jednaki i nitko nije imao veće ili manje pravo na hranu ili dom. Poglavice, šamani i vračevi služili su svojim sunarodnjacima. Kada su pojedinci došli na ideju ostvarivanja vlasti putem prisvajanja viška proizvoda za to im je trebala podrška šamana ili vrača koji će narodu objaviti da je ovaj poglavica «pomazanik bogova» kojem je vlast dana od strane bogova. Tako nastaju vladajuće klase koje su oslonac jedna drugoj (plemstvo i svećenstvo). Tada je moguće natjerati ljude da rade što god vi želite, da grade piramide, palače, i ostale «grandiozne» građevine koje predstavljaju «napredak» ljudskog društva od primitivne jednakosti ka razvijenoj podijeljenosti – eksploataciji / otuđenom radu.

Rad koji su robovi vršili za svog gospodara u robovlasništvu, kmetovi za svog vlastelina u feudalizmu, ili radnici za svog poslodavca u kapitalizmu u načelu se ne razlikuje – to je otuđeni rad, prisilan rad u korist nekoga drugoga. Ljudi inzistiraju na svom pravu na rad, što je i razumljivo jer u ovom robovlasničkom sistemu to jest jedini način da se preživi, jer se mora raditi kako bi se plaćalo skupe režije, porez i hrana (koja bi trebala biti besplatna). Uistinu, malo je različitosti u događajima danas, od onih koji su se zbili u prošlosti, kada su robovi preklinjali svoje robovlasnike da im plate za svoj rad, skrate radno vrijeme, daju besplatni topli obrok, naknade za prijevoz i nakon toga će oni pristati i dalje biti robovi. To su stvari koje su robovi zatražili 1.svibnja prije 100 i nešto godina. Isto se čini i danas, preklinju se robovlasnici da daju posao i plaće, kako bi se kupio automobil ili digao kredit za stan. Stvari se nisu previše mijenjale, osim što sve izgleda ˝prihvatljivije˝ i ˝moralnije˝.

Nezapolsenost i srozavanje životnog standarda je danas najučinkovitije oružje države protiv naroda. Njime upravljaju iste političke elite (koje tvore državu), koje pak narod bira putem parlamentarne demokracije (to je potpuno zatvoreni krug). Političarima nije interes zaposliti ljude, povisiti standard, vratiti profit u javni sektor, obnoviti gospodarstvo ili se pak pozabaviti zaštitom prirodnih resursa, jer oni ne rade za vaš interes, već za interese stranih kapitalista. Niti jedna politička stranka ili ˝nezavisni˝ političar kojega odaberete neće biti drugačiji po tom pitanju. Radna mjesta koja su izgubljena su ´višak´ u svijetu koji dolazi, u kojemu radna snaga i ljudski pogon više nisu potrebni. U centraliziranoj politici je ušteda nad ljudskom radnom snagom prioritet i novac se ulaže u nešto puno isplativije kao što je to vojska, oružje, trgovina GMO hranom, te ulaganjima u privatne sektore i privatne banke. Financijske krize i uvođenje mjera štednje kao odgovora na nju započeli su rastakanjima socijalnih i radničkih prava od strane politike koju sprovodi država. Nikoga nije briga za to što vi nemate posao i ako vjerujete bilo kojem političaru, kada kaže da mu je jako stalo do vas, zapitajte se.

Alternativa – rješenje?

Dakle, izlaskom na glasačka mjesta i davanjem glasa bilo kojoj političkoj stranci zapravo ojačavamo tu manjinu (1%), a ne naš vlastiti standard! Organiziranje prosvjeda u kojima se potiče rušenje vlade ili ostavke aktualne vlade kako bi ju zamijenila druga, uopće nije rješenje niti je ikako moguće promijeniti trenutačnu situaciju. Svi prosvjedi i svaka akcija usmjerena u tom smjeru je puhanje u prazno. Inzistiranje na više radnih mjesta i na povrat kapitala u javni sektor također nije rješenje jer državne institucije ne postoje zbog naroda, već zbog političkih, bogataških elita koje gledaju vlastiti interes. Vrijeme je da shvatite da smo sami sa sobom i mi, 99%, moramo pronaći najfunkcionalniji rješenje i samoorganizirati se! Alternativa za parlamentarnu demokraciju jest direktna demokracija.

Direktna demokracija je oblik otvorene i istinski demokratske institucije (mlađa sestra anarhizmu) u kojoj je potpuno nemoguće očuvati privatne interese i imati hijerarhiju. Ostvaruje se putem radničkih vijeća i plenumima na radnim mjestima, odnosno održavanjem otvorenih skupština u mjestima življenja.  Direktna demokracija, odnosno mogućnost da ljudi sami donose izravne odluke umjesto da se pasivno prepuštaju samovolji “demokratski” izabranih političara pod utjecajem kapitala, je pravo rješenje za pravedniji i bolji sustav koji traže ljudi širom svijeta. Postoje li ljudi koji se protive tome da donošenje važnih odluka i upravljanje resursima (institucijama, bankama, korporacijama, tvornicama) treba biti u rukama cijeloga društva, a ne uske političko-ekonomske elite koja će se njima koristiti radi svog privatnog profita?

U trenutku kada država i ekonomija profunkcioniraju po principu direktne demokracije uz uvažavanje temeljnih načela solidarnosti, materijalne ravnopravnosti i pravednosti, ovaj pokret će se lagano raspuštati, jer je on samo prekretnica i tranzicija prema boljem, za život ugodnijem, demokratičnijem, solidarnijem, ekonomski razvijenijem i održivijem te pravednijem društvu na kojemu se temelje sve ˝utopijske˝ideje.

Što vi možete učiniti?

• Bojkotirajte sve političke izbore (križanjem listića)
• Educirajte se uz pomoć mnogobrojne literature koje govori o lošim učincima kapitalizma i države koja ne služi narodu
• Informirajte ljude oko sebe
• Samoorganizirajte se u udruge i kolektive u mjestima u kojima živite
• Zalažite se za uvođenje kraćeg radnog vremena, društvenu kolektivizaciju banaka, privatizirane imovine, poljoprivredne zemlje, za ulaganje u proizvodnju i industriju, radničko preuzimanje sredstava za proizvodnju, organiziranje direktnodemokratskih lokalnih skupština, te besplatno javno obrazovanje i zdravstvo.
• Izbjegavajte odlazak u nabavku namirnica iza 17h te vikendom, jer inače podržavate nepotrebno radno vrijeme i otuđeni rad.

izvori i preporuke:

• Ne glasujmo, organizirajmo se! – http://www.masa-hr.org/
• Radnička klasa ne glasa! – http://www.masa-hr.org/radnicka-klasa-ne-glasa
• Dan robova (blog) – http://smisao-zivota.blog.hr/
• Policijska represija u Rijeci – http://www.masa-hr.org

• Pierre-Joseph Proudhon – što je vlasništvo? (knjiga) -http://www.superknjizara.hr
• Mihail Bakunjin – država i sloboda (knjiga) – http://www.superknjizara.hr/index.php?
• Natalija Pirumova – Bakanjin (knjiga) – http://www.superknjizara.hr/
• Bob Black – ukidanje rada (dwnld link) – http://www.4shared.com/document/6O
• Marshall Sahlins – prvobitno društvo blagostanja (dwnlod link) – http://www.4shared.com/document/0hy

duh-vremena