Istina izlazi na vidjelo! Nedavno smo pisali o tvrdnjama znanstvenika kako GM pšenica, koja još nije ni došla na tržište, uzrokuje zatajenje jetre, te kako nisu temeljito provedena istraživanja na životinjama koja bi mogla pokazati sve posljedice konzumacije takve hrane, a kamo li kakve bi posljedice bile za ljude.

Nedavno objavljena studija u uglednom znanstvenom žurnalu Food and Chemical Toxicology objavila je rezultate istraživanja koje su provodili istraživači Odbora za istraživanje i neovisne informacije o genetskom inženjeringu (CRIIGEN). Istraživanje je trajalo dvije godine tijekom kojih su štakori hranjeni ili s genetski modificiranim kukuruzom, kultiviranim sa ili bez herbicida Roundup, te sa samim navedenim herbicidom u razinama koje se dopušteno nalaze u vodi za piće ili na usjevima u SAD-u.

Kako navodi GreenMedInfo, autori studije napominju da trenutno ne postoji regulatorno tijelo koje bi zahtijevalo obaveznu dugoročnu studiju učinaka kod hranjenja na životinja za jestivi GMO i formulirane pesticide. Od strane samih biotehnoloških kompanija takvo istraživanje je trajalo samo 90 dana, što ni izdaleka nije dovoljno da bi se ova hrana mogla proglasiti sigurnom za konzumaciju.

U rezultatima, znanstvenici su naveli:

Kod ženski, sve tretirane skupine imale su smrtnost dva do tri puta veću, i bržu nego u kontrolnoj skupini. Kod mužjaka, ove razlike su zamjećene u tri skupine. Svi rezultati su hormonalni  i ovisni o spolu, a patološki profili su bili usporedivi. Ženke su gotovo uvijek razvile velike mliječne tumore, i to češće od kontrolne skupine. Hipofiza je drugi najveći organ s oštećenjima; spolna hormonalna ravnoteža je izmijenjena tretmanima GMO kukuruza i Roundupom. Kod  tretiranih mužjaka, zatajenje jetre  i nekroza su bile 2,5-5,5 puta veće. Ova patologija je potvrđena optički i transmisijskim elektronskim mikroskopom. Označene i teške bubrežne nefropatije su također bile uglavnom 1,3-2,3 veće. Mužjaci su razvili četiri puta više velike opipljive tumore nego kontrolna skupina koji su se pojavili i do 600 dana ranije. Biokemijski podaci potvrdili su vrlo značajne kronične bubrežne nedostatke, za sve tretmane i oba spola, 76% od izmijenjenih parametara su povezani s bubrezima. Ovi rezultati mogu se objasniti ne linearnim endokrinim – ometajućim djelovanjem Roundupa, ali i pojačanom ekspresijom transgena kod GMO-a i njegovih metaboličkih posljedica.

Rezultati ove nove studije su u dvostrukoj vezi. Ne samo da ukazuje da genetski modificiran usjev (NK603 kukuruz, koji je odobren u SAD-u za ljudsku prehranu) uzrokuje rast tumora i ubrzanu smrtnost, nego da i herbicid Roundup kojim su biljke tretirane, uzrokuje štetu ljudskom organizmu. GMO biljke zapravo ugrađuju glifosat izravno u sebe, s ostacima herbicida, njihovi metaboliti opstaju, uzrokujući dvojnu izloženost transgenima te sinergističko pojačanje toksičnosti. Napominjemo da  studija koristi razine glifosata ispod službeno postavljenih sigurnosnih ograničenja, koja ipak induciraju teške hormonalne promjene dojke, te poremećaje jetre i bubrega .

Učestalo vas informiramo o štetnostima GMO-a, i sramotno je da je uporaba takvih proizvoda uopće dozvoljena, no kad znamo da su mnoge studije lažno prezentirane i plaćene od strane samih biokemijskih kompanija, sve nam je jasno.

Do sada su već objavljeni i rezultati komparativne analize krvi i sustava organa štakora hranjenih GM kukuruzom gdje je utvrđeno je da ovaj kukuruz dovedi do povećanja ukupne tjelesne težine od 3,7% istovremeno povećavajući težinu jetre do čak 11%!

Ni to nije nimalo potaklo sumnju tvoraca da ispitaju čime nas to truju, kao ni činjenica da je Monsantov Bt biopesticid detektiran kod trudnica, njihovih fetusa i kod žena koje nisu trudne kao ni to da GMO uzgoj truje vodu za piće i zrak koji udišemo širom svijeta.

Glifosat, aktivni sastojak u Monsantovom patentiranom Roundup herbicidu, teče slobodno u podzemnim vodama na područjima gdje se primjenjuje,  a  čak 60 do 100 posto svih uzoraka testiranog zraka i kiše potvrđuju prisutnost tog otrova.

Jedini objavljeni eksperiment o ljudskoj ishrani GMO proizvodima  je otkrio da se genetski materijal unesen u GM soju prenosi u bakterije koje žive u našim crijevima i tamo nastavlja funkcionirati.

Trovački div Monstanto se ne da omesti, iako je na klimavim nogama, jer mnoge studije nedvojbeno ukazuju na štetnost GM kukuruza i herbicida Roundup, neke zemlje su zabranile njihovo korištenje, neke uništavaju svoje usjeve.

Jesmo li dočekali kraj Monsantovog carstva i kakve su sve posljedice konzumacije GMO hrane obogaćene herbicidima?

Monsanto  je svojedobno tvrdio da je Roundup „siguran kao kuhinjska sol”.  Sada se ispostavilo da se ta „sol“,  Glifosat,  aktivni sastojak Roundupa, akumulira u ljudskom tijelu kao genotoksični i endokrini narušavatelj zdravlja, a oboje je obilježje mnogih karcinogena. Monsanto je naravno zanijekao vezu između svoij proizvoda i raka uplaćujući novac za studije istraživačkih tvrtki, poput tvrtke Exponent, koje bi negirale takve poveznice.

Ova studija koja nedvojbeno povezuje pojavu raka s Monsantovim proizvodima i GM kukuruzom je odjeknula širom svijeta, no i ona je samo jedna u nizu, također, provedena je na štakorima, a ne ljudima, i možemo se samo nadati da će se vlade svijeta osvijestiti te da će se bolje informirati i zatražiti detaljne analize GM hrane i proizvoda prije nego li su u ljudskoj upotrebi, a ne nakon uporabe, te da će ih u konačnici potpuno zabraniti.

Autor: Irena Dujmušić

Os uma

Objava Dokazano: Monsatnov genetski modificiran kukuruz i herbicid Roundup uzrokuju rak! pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Pogledajte sliku ispod i zapitajte se: Ako poljoprivrednici trebaju biti ovako obučeni kada kontroliraju rod usjeva GM kukuruza, kada on, od ovog trenutka na slici, postoje siguran za ljudsku upotrebu u našem tanjuru?

Moms Across America, dobile su nedavno izvještaj usporednih analiza GM i običnog kukuruza, sa rezultatima koji su… pa, prilično upozoravajući. Naime, količina formaldehida i glifosata u GM kukuruzu je visoko toksična i jako opasna za ljudsko zdravlje, a GM kukuruz je bukvalno očišćen od svojih vrijednih nutritivnih sadržaja, što u ozbiljnoj mjeri mijenja cijelu sliku ove žitarice u tradicionalnom prepoznavanju njenih svojstava.

Studiju provedenu tijekom 2012. godine, pod imenom The Corn Comparison Report, dostavila je organizacija Profit Pro, a objavila grupacija Moms Across America, grupa posvećena podizanju svijesti o opasnostima GMO-a.

Usporedna analiza kukuruza detaljno prikazuje nutritivne nedostatke GM kukuruza u usporedbi sa običnim, organskim kukuruzom. Izvještaj otkriva visok nivo glifosata u GM kukuruzu, kao i točne količine vitalnih nutrijenata koji su bukvalno isisani iz genetski modificiranog kukuruza.

GMO kukuruz: jedno veliko nutritivno NIŠTA

Na uspoređenom uzorku GMO i tradicionalnog kukuruza u težinama od oko 27 kg (oko 60 lb), utvrđeno je da:

Pravi kukuruz ima čak 7 puta više mangana od genetski modificiranog.

Pravi kukuruz ima čak 437 puta više kalcija od genetski modificiranog.

Pravi kukuruz ima čak 56 puta više magnezija od genetski modificiranog.

Pravi kukuruz ima čak 16 puta više kalija od genetski modificiranog.

Objava GMO kukuruz je jedno veliko otrovno nutritivno ništa! pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Našim društvom upravljaju bezumni ljudi sa bezumnim ciljevima. Mislim da nama vladaju luđaci i mene bi mogli zatvoriti kao ludog samo zato što sam to rekao. To je najluđe u svemu tome.
John Lennon (1940.-1980.)

Rat protiv terorizma, ekonomske katastrofe, rasni ratovi, modificirana hrana, prisilna cijepljenja, oduzimanja djece, izbacivanje cijelih obitelji na ulicu, uništavanje prirode, glad, veličanje gluposti putem medija koji bi trebali razotkrivati glupost… Kada se osvrnemo oko sebe, kada pogledamo svijet danas, moramo se zapitati kako smo se ovdje našli, kako je do ovoga došlo, kako smo mogli dozvoliti da se ljudska rasa u ovakvo nešto pretvori.

Nakon godina i godina istraživanja te preispitivanja društva i planetarne stvarnosti u kojoj živimo, u jedno sam siguran: naš svijet vode luđaci.

Samo želim biti jasan, nikoga ne osuđujem, samo govorim ono što bi do sada svima trebalo biti jasno.

Svega šačica ljudi kroz politiku, medije, bankarski sustav i korporacije preuzela je kontrolu nad energijom, opskrbom hrane, vojskom, obrazovanjem, zdrastvenim sustavom, religijama, gotovo svakim aspektom naših života.

Da nešto nije uredu sa našim svijetom sve više i više ljudi je svakodnevno svjesno.

Sve je manje onih koji mogu ignorirati činjenicu da se naša hrana sustavno tretira otrovima. Da smo sve bolesniji i bolesniji, da su političari tek marionete u rukama korporativnih interesa. Da se ratom ne dolazi do mira.

Do osvještavanja dolazi zahvaljujući dostupnosti informacija, informacija koje nas potiču na razmišljanje, na preispitivanje.

Što više razumijemo kako igra funkcionira, to više znamo kako je promijeniti.

Zamislite da igrate igru i otkrijete da netko vara, da su pravila tako posložena da nikad ne možete pobijediti.

Što učiniti? Možete ustati i otići. Prestati sudjelovati u igri.

U nekom smislu upravo to moramo učiniti.
Bez našeg sudjelovanja igra ne postoji.
Promjena počinje sa znanjem i svjesnošću.

John Lennon je sinonim za mir i politički aktivizam. Uvijek je bio pomalo pobunjenik, čak i rano u životu, čime je pomogao milijunima da drukčije misle o svom svijetu. Njegova pjesma “Give Peace a Chance” je himna za borbu protiv rata i još uvijek se čuje tijekom mirovnih marševa širom svijeta.

Najpoznatiji po svom vremenu s Beatlesima, John je uvijek imao snažne stavove o politici.

‘Zamisli da svi ljudi žive u miru. Možeš reći da sam sanjar, ali nisam jedini. Nadam se da ćete nam se jednoga dana pridružiti i svijet će biti kao jedan. ”

“Ne treba vam nitko da vam kaže tko ste ili što si. Ti si ono što jesi!

“Moja uloga u društvu, ili uloga umjetnika ili pjesnika, jest pokušati izraziti ono što svi osjećamo. Ne reći ljudima kako se osjećaju. Ne kao propovjednik, ne kao vođa, već kao odraz svih nas. „

Lennon je bio iznimno mudar, iz tog razloga čak i danas njegove riječi utječu na milijune.

Našim društvom upravljaju bezumni ljudi sa bezumnim ciljevima. Mislim da nama vladaju luđaci i mene bi mogli zatvoriti kao ludog samo zato što sam to rekao. To je najluđe u svemu tome.

– John Lennon (1940.-1980.)

Objava Našim društvom upravljaju bezumni ljudi sa bezumnim ciljevima pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Termin psihopat obično ima kriminalne konotacije, zahvaljujući prikazima bolesnih, izopačenih i nasilnih psiho tipova u popularnim medijima. Uslijed masovnog neznanja došlo je do uobičajenog vjerovanja da psihopat ne nalazi funkciju, ulogu ili mjesto u otvorenom društvu. Brzopleta miskoncepcija koja nama, naizgled razumnoj većini, pomaže da izbjegnemo naše najgore strahove.

Izvor: hr.sott.net

Svako vjerovanje da psihopat nije u stanju funkcionirati u otvorenom društvu je prema M.E. Thomas¹ – samodeklariranoj sociopatkinji – potpuno pogrešno. U pitanju nije sposobnost funkcioniranja, nego radije kakav kapacitet odnosno formu ta funkcija preuzima. Kako Thomas kaže, psihopati i sociopati imaju uzajamno prepletenu kliničku povijest; oba mogu funkcionirati, samo to čine na drukčiji način. I iako nije uvijek lako dokučiti kakvu sve masku ta funkcija može imati, u mnogim društvenim situacijama oni briljiraju.

Čovjek je čovjeku vuk

Francuski biolog Jean-Baptiste de Lamarck zagovarao je teoriju evolucije koja je naišla na priličan otpor. Objavljena je iste godine kada je rođen Darwin čiji će pogledi na evoluciju kasnije potpuno istisnuti Lamarckovu teoriju. Dok je prema Lamarcku najvažnija suradnja, za Darwina je pokretački mehanizam evolucije – natjecanje.

Prema G. Greenbergu i M.M. Harawayu,² Darwinov pogled bio je samo odraz i podrška Viktorijanskom društvu zasnovanom na slobodnom tržištu te kapitalističkim i imperijalističkim vrijednostima. Ovakav model podržava pogled na svijet u kojem je čovjek čovjeku vuk i život težak. To je svojevrsni znanstveni rekvijem prirodnom svijetu kao drami koja se odigrava u brutalnom, hladnom i bezosjećajnom pejzažu. Perfektna pozornica za nadobudnog psihopata modernog doba, pogled na svijet koji je pjesnik Tennyson opisao kao: priroda, crvena u zubu i kandži.

Igra zmija i ljestvi

Iako definitivno dijagnosticiranje psihopatije još uvijek nije moguće, pokušana je kategorizacija psiholoških osobina karakterističnih za psihopatsku ličnost. Najpoznatija je dijagnostička lista koju je formulirao prominentni kanadski psiholog Robert Hare i koristi se za određivanje kategoričke dijagnoze kliničke psihopatije odnosno bodovanje koje vodi do takve kategorizacije.

Prema Hareu, psihopati se odlikuju površnim šarmom, neizmjernim egom, patološki su lažljivci s hladnom i iskalkuliranom lukavošću kojom zavedu svoje žrtve. Često su impulzivni i neodgovorni, pokazuju nedostatak empatije te nemilosrdno odsustvo osjećaja krivice. Uz ovo oni imaju izrazitu sposobnost za kriminal, manipulaciju, prevaru i kontrolu, što ih sveukupno čini opasnima. To su osobine koje psihopatima omogućuju da plivaju poput ribe u vodi na putu ka visokim pozicijama moći i utjecaja.

“Puno manje znamo o korporacijskoj psihopatiji i njenim implikacijama”, objašnjava psiholog Paul Babiak, “zato što je teško postići aktivnu suradnju s poslovnim organizacijama za naše istraživanje.”³ Hare je svoju dilemu izložio Jonu Ronsonu, autoru knjige The Psychopath Test. “Sa zatvorenicima je lako”, navodi Hare. “Oni se vole susretati s istraživačima, to im razbija monotoniju zatvorskog života. Međutim, CEO-i, političari…”⁴, prema Hareu, ovi morski psi ne plivaju na takav način.

Jedna od malobrojnih studija o psihopatiji na radnom mjestu, koju su sproveli Babiak, Neumann and Hare⁵ sugerira da 1 od 25, ili 4% korporacijskih menadžera pokazuju karakterne osobine koje se tipične za psihopatiju, što je četiri puta više nego kada je u pitanju opća populacija. Ova studija ide u prilog tvrdnji da psihopati mogu postići visoke pozicije u korporacijskom miljeu. Iako možemo samo spekulirati, Hare zaključuje da se u Wall Streetu vjerojatno krije 1 u 10 koje privlači takva mogućnost za zgrtanje para koja se može iskoristiti jer je slabo zakonski regulirana.⁶ Ukoliko sve ovo uzmemo u obzir nije teško vidjeti kako je krvotok korporacija i financijskih institucija prilično hladan.

U ovoj studiji najviše iznenađuje da unatoč tome što su bili klasificirani kao drugorazredni menadžeri i loši timski igrači te dobili jako loše ocjene učinka, menadžeri koji su prešli klinički prag psihopatije procjenjeni su od strane direktno nadređenih kao inovativni i kreativni, dobri komunikatori i strateški mislioci.

Ukratko, njih nije uvijek lako uočiti. Unatoč razotkrivajućim elementima, američkom psihijatru Herveyu Cleckleyu⁷ je jasno da psihopati posjeduju dar za komunikaciju, uvjeravanje i međuljudske odnose čime ublažavaju bilo kakav negativni utjecaj na svoju karijeru. Ovo potvrđuje Babiakova studija: “neke kompanije vide psihopatske menadžere kao dobar potencijal za vodstvo unatoč negativnim ocjenama glede njihovih menadžerskih sposobnosti koje im daju podređeni.”⁸ To, kažu ovi znanstvenici, pokazuje talent za manipulaciju onih koji donose odluke, kao što je to istaknuo psiholog Dennis Doren koji je u korporacijskim institucijama uočio kod psihopata nepogrešivu sposobnost da traže i uspostavljaju odnose s onima koji su na vrhu hijerarhije te nevjerovatnu sposobnost da na njih utječu.⁹

U većini slučajeva, psihopat je kroz umjetnost obmane poput kameleona u stanju stopiti se s okolinom proučavajući kolege i utječući na njih, bilo da se radi o samo-promociji ili o suptilnom uvjeravanju u nešto. Psihopat se tako skriva i prolazi neopažen kroz društvo. Studije naime sugeriraju da se psihopatija direktno ili indirektno može utaboriti na samom vrhu, ali je li ovaj fenomen relativno izoliran ili je ovakav scenarij bio na snazi kroz veći dio ljudske povijesti?

Kako gore tako i dolje

Darrell West – direktor studija o upravljanju na Brookings institutu, usmjerio je pažnju na analizu nastavnog programa poslovnih i pravnih fakulteta, jer kako kaže “poslovni i pravni fakulteti obrazuju lidere sutrašnjice.”¹⁰ Tijekom svog istraživanja West je proučio programe njihovih studija i proveo intervjue s predavačima. Također je pregledao podatke o percepcijama samih studenata poslovnih i pravnih fakulteta. Ono što je pronašao je zabrinjavajuće.

“Društvena odgovornost biznisa je da uveća svoje profite” kaže West, citirajući naslov članka iz New York Times magazina kojeg je 1970. napisao utjecajni američki ekonomist i statističar Milton Friedman. Taj članak je bio nedvosmislen: prema Friedmanu, maksimiziranje vrijednosti udjela dioničara je jedina odgovornost svake kompanije.¹¹

“Mnogi fakulteti nemaju izdvojene predmete koji objašnjavaju svrhu korporacija u društvu,” kaže West. Od onih koji imaju, “većina se fokusira na svrhu korporacije, s naglaskom na to kako maksimizirati vrijednost udjela dioničara, naročito kad su u pitanju pravni fakulteti.”¹² Ono što se poučava je stoga ključno, primjećuje West, i utjecat će na to kako studenti vide svijet. West zaključuje, “ispitivanje djelovanja poslovnih fakulteta pokazuje da će nakon diplomiranja studenti najvjerojatnije vidjeti vrijednost dioničarskog udjela kao najvažniji cilj korporacije.”¹³

Friedman nije bio prorok. Gledano unazad, kaže West, on je doprinijeo oblikovanju pogleda na svijet brojnih poslovnih lidera, akademika i predvodnika misli što je na kraju utjecalo na suvremeni američki stav o svrsi korporacija. Identitet koji je pomogao da se oblikuje način na koji studenti poslovnih i pravnih fakulteta čak i danas ne osjećaju nikakvu odgovornost prema društvu.

U stvarnom svijetu se tako primjenjuju neizbježne hladno iskalkulirane jednadžbe koje s jedne strane maksimiziraju profit, a s druge minimiziraju gubitke. A kao i većina matematičkih jednadžbi one laicima nemaju baš puno smisla. “Možeš li kupiti ono što već posjeduješ?” S ovom jednadžbom suočili su se svi oni kojih se ticala transakcija kanadske kompanije Nautilus Minerals Inc. koja je od vlade Papue Nove Gvineje kupila licencu 2011. za bušenje u dobokom moru u njenim teritorijalnim vodama. Odgovor, s moralnog stajališta je, naravno da ne.

Prema Sir Juliasu Chanu, trenutnom guverneru novogvinejske provincije Nova Irska, etičnost nije opipljiva vrednota i za razliku od čvrste valute ne može se fino posložiti. “Najprije država dozvoli eksploataciju dobara stranim kompanijama za sitne novce”, kaže Chan. U slučaju Papue Nove Gvineje to je bilo 10,000 kina, što je vrijedno otprilike kao US$4,000. “Za ovaj sitniš, strana kompanija dobija potpunu kontrolu sveg bogatstva koje se može iscrpsti iz terena.”¹⁴

“Sljedeći korak je da država traži svoj udio u projektu, obično 30% kada su u pitanju rude ili 22,5% kad je u pitanju nafta ili plin,” objašnjava Chan. “Država bukvalno ‘poklanja’ cijeli resurs stranoj kompaniji, a onda se vraća da kupi ono što je legalno njeno vlasništvo kako bi dobila 30% učešća u projektu. Za Papuu Novu Gvineju to je značilo 300 milijuna kina, ili 118 milijuna US$. “Da bi ovo ostvarila, država obično uzima kredit koji dalje baca zemlju u dug uz visoku kamatu.”¹⁵ Ovo je danas uobičajena pojava u kojoj država kastrira samu sebe i svoj narod pred visokim financijerima.

Joel Bakan je profesor prava na Sveučilištu Britanske Kolumbije u Kanadi. Dok su većina vlasnika korporacija dobri i moralni ljudi, kaže Bakan, dužnost korporacijskih menadžera je prije svega prema interesu korporacije. “Novac kojim upravljaju nije njihov”, objašnjava Bakan. “Oni ga ne mogu upotrijebiti da izliječe bolesne … ili kupe vilu u Toskani.” U korporativnom svijetu, dobre ljude se ohrabruje da se ponašaju loše. U stvari, najbolja definicija korporacija je “jedinstveni samointeres i nemogućnost osjećaja bilo kakve iskrene zabrinutosti za druge u bilo kojem kontekstu. Korporacija, baš kao i psihopatska ličnost kojoj nalikuje, programirana je da eksploatira druge za profit.”¹⁶

U ovakvim uvjetima nije teško zamisliti na koji način sistem počne cijeniti i imitirati svoje najbolesnije komponente. I podjednako, kako komponente tog sistema tijekom vremena bivaju oblikovane cjelinom.

Iza tebe je

Prema filozofu i piscu Aaronu Jamesu, dok psihopat glumi da ima moral kako bi manipulirao drugima, osoba koja nije psihopat ali je šupak prema drugima možda nije ništa bolja od njega. Za razliku od prototipskog psihopata, kaže James, ovakav šupak pravda svoja djela kroz moralna objašnjenja, motiviran je moralnim opravdanjima što mu daje “osjećaj posebnosti.”¹⁷

Najbolji primjer, prema Jamesu, je osnivač kompanije Apple Steve Jobs koji je držao da mu je osnovna obaveza prema društvu da proizvodi produkte koje potrošači žele. James navodi kako je Jobsov najbolji prijatelj, Jony Ive, za Business Insider rekao: “Kada je u lošem raspoloženju… njegov način da se riješi tog raspoloženja je da nekoga povrijedi. Mislim da on smatra kako je to njegovo pravo”, rekao je Ive. “On smatra da se normalna pravila o društvenom ophođenju ne odnose na njega.”¹⁸

James zabrinuto primjećuje, “rezoniranje takvog šupka oblikovano je moralnim opravdanjima kojim ga snabdijeva kultura u kojoj živi.”¹⁹ Na primjer, prema Hareu, većina korporativnih kriminalaca su psihopati. “Oni tu cvjetaju jer se karakteristike koje definiraju psihopatski poremećaj zapravo cijene u takvoj kulturi koja ga okružuje,” kaže Hare. “Što se dogodi kad ih uhvate? Malo im izvuku uši, zabrane im bavljenje trgovinom na 6 mjeseci, [oh] i ne morate nam vratiti 100 milijuna dolara.”²⁰

I tako, ne samo da korporativna kultura kontrolira neto proizvodnju šupaka, nego uz to i njihovu kvalitetu. I, ovisno o kulturi, kaže James, “šupak se može i gore i bolje ponašati od psihopata.”²¹ ‘Utješna’ misao.

Naravno, nije nikakva utjeha znati da je onaj za koga ste bili sigurni da je psihopat u stvari šupak kojeg je iznjedrio i odnjegovao sistem koji je po svojoj osnovnoj prirodi devijantan. Ako je rezoniranje tipičnog šupka potaknuto moralnim opravdanjima koje uzima iz svoje okoline, to implicira sposobnost psihopatske kulture i/ili sistema da oblikuje svoju vlastiti kadar vladajuće klase.

Oni su nam dali svoj um

Psihopatija opstaje jer je u stanju manipulirati time kako je drugi vide. No ova sposobnost psihopata ili sistema da oblikuju našu percepciju dijelom je i naša krivica.

Svi igramo ulogu u ovoj maskaradi. Mnogi od nas pribjegavaju kozmetičkim zahvatima i trikovima kojima podupiremo svoj ego dok se on u valceru vrti kroz porculanski svijet koji nas okružuje. Hareova lista ima indeks psihopatije za svakog od nas, treba samo zbrojiti bodove. Upravo u tome je najveće postignuće psihopatije u njenom nastojanju ka potpunoj kontroli; na kraju krajeva, najbolji način da se točno predvide reakcije pojedinca ili grupe je da im prethodno “usadiš” svoj um.

Natjecateljski duh i želja da se pobijedi pod svaku cijenu su široko rasprostranjeni u društvu. Pored toga tu je i trend neodgovornosti, koji se najbolje ogledava u kulturi kompenziranja koja se polako uvukla u društveno poimanje svijeta. Ovo se dogodilo zahvaljujući zakonima koji ograničavaju sposobnost pojedinca da se razvija kroz etičke i moralne koncepte ispravnog i pogrešnog. Tko može preuzeti odgovornost za misli i koncepte koji nam, u stvari, ne pripadaju? Generalno, pravila i zakoni nas uče da se odreknemo svoje moći, prepustimo je, to je transakcija koja sebe uvijek iznova osnažava u društvu, smatra Thomas. Ona kaže da kad imaju izbor između toga da sami vladaju ili da se prepuste instituciji od “povjerenja”, ljudi često izaberu prepuštanje kako bi izbjegli odgovornost koja prati samostalno odlučivanje.²²

U svom očiglednom i beskrajnom naporu da društvo učini nalik sebi, psihopatija ima više nego jedan način izražaja. Najnovija istraživanja o društvenim mrežama otkrivaju uznemirujuću korelaciju između pretjerane upotrebe Facebooka i socijalno agresivnog narcizma. Damien Pearse izvještava da u jednoj studiji, korisnici Facebooka koji su dobili puno bodova iz testiranja na narcisoidnu ličnost, “imali su više prijatelja na Facebooku, tagirali su sebe češće i osvježavali svoje statuse češće.” Ovo istraživanje, on kaže, “izvršeno je usred mora dokaza da mladi ljudi postaju sve više narcisoidni, opsjednuti sa slikom o sebi i plitkim prijateljstvima.”²³ U istom duhu, mediji kroz “šalu” nazivaju one koji apstiniraju od Facebooka sumnjivima i čudnima – kao da nešto skrivaju od drugih. Ono što je “normalno”, naravno, je upotreba Facebooka.

Okruženi smo beskonačnim tokovima medija koji nas namamljuju da pogledamo u svoj odraz, uvlačeći nas u snažne vrtloge ispod površine i bacajući nas od jedne obale do druge. Uspijevamo izroniti tek da udahnemo, dezorijentirani i konfuzni, potpuno odvojeni od svojih prirodnih instinkta. No možda je baš to i cilj. Ono što razlikuje patološki um od našeg jest njegova unutarnja potreba za kontrolom i moći, pod svaku cijenu i bez imalo suosjećanja.

Kompleks boga

Oni koji se uzdignu na ljestvici moći u korporatokraciji, opsjednuti su kontrolom, ovisni o osjećaju nadmoći nad drugim ljudskim bićima.

U kompetitivnom svijetu koji nas okružuje uvijek će biti onih koji aktivno teže ka psihopatskim osobinama, koji ih opravdavaju ili potpuno prihvaćaju kao put do uspjeha. Za kirurga, nepristranost i hladna glava svakako su važni. No glorificiranje psihopata dovodi nas na tanak led, to je opasan put. Prema psihologinji Lindi Mealey, međusobno natjecanje služi jedino povećanju upotrebe antidruštvenih i makijavelističkih strategija te sprječava bilo kakav porast pro-društvenog ponašanja nakon uspjeha.

Podjela u društvu koja se otela kontroli, te promoviranje otuđenosti, postavlja opasan presedan, o kojem James govori kao o “osjećaju posebnosti proizašlom iz kozmičke grandioznosti”.²⁴ On citira naftnog tajkuna John D. Rockefellera koji svoje bogatstvo nije vidio u kontekstu kapitalizma i divljeg zapada koji mu je potpuno odriješio ruke, nego bez ikakve isprike kao svoje božansko pravo: “Bog mi je dao moj novac,”²⁵ rekao je Rockefeller.

Ovaj osjećaj božanske posebnosti, izabranosti, potpune odvojenosti od društva, može se pronaći kod većine današnjih bogataša. Jeff Greene je multimilijarderski investitor u nekretnine i poduzetnik, te posjeduje navodno najskuplju kuću u Americi. Greene, koji je stekao bogatsvo špekulirajući hipotekama, kaže da Amerikanci trebaju imati “manje stvari”: “Američka očekivanja o životnom stilu su pretjerano visoka i moramo ih prilagoditi realnosti, tako da imamo manje stvari i manju, bolju egzistenciju”, prodikuje ovaj 60-godišnjak koji iznajmljuje raznim kraljevskim obiteljima i stranim uglednicima skoro 200 milijuna dolara vrijedno imanje na Beverly Hillsu za stotine tisuća dolara mjesečno.²⁶

U središtu ovog sistema i njegovih dijelova, bilo da su politički, financijski ili korporacijski, je um koji ga je kreirao i koji ga održava i koji se prenosi kroz generacije i određene loze. “Ličnosti poput J.P. Morgana, Randolpha Hearsta, i Mayera Rothschilda“, tvrdi pisac Stefan Verstappen, “su profesionalni psihopati na vrhuncu financijske moći i otamo ne uzrokuju ništa manje jada i uništenja od svojih pandana u politici.”²⁷

Psihopatsko ponašanje na visokim državnim dužnostima je prilično uobičajeno. Robert Kirkconnell je odlikovani pilot veteran američke vojske i glasni kritičar programa MK-ULTRA američke vlade u kojem je nad američkim građanima vršena serija bezobzirnih eksperimenata ‘kontrole uma’. U knjizi Američko srce tame [American Heart of Darkness, op. prev.], Kirkconnell optužuje Rockefeller komisiju, za koju kaže da je financirala ovaj program. Kirkconnell više ne vidi svoju domovinu kao konstitutivnu republiku nego kao patokraciju kojom upravljaju psihopati.

Zarazni psihopatski pogledi na svijet?

“Jedino za što me bilo briga cijeli život je moć”, kaže Thomas [autorica knjige Ispovijedi sociopatkinje, op. prev.]. “Fizička moć, moć da me žele ili mi se dive, moć uništavanja, znanje, nevidljivi utjecaj. Ljude volim toliko da ih želim dodirnuti, oblikovati, uništiti”, kaže Thomas. “Želim ispoljavati svoju moć.”²⁸ To nije ništa osobno, to je nutritivno za mene. Uništavanje ljudi, kaže ona, je jednostavno slasno.

Thomas nije jedina. Psihopat se uvijek igra sa svojom hranom. I u tom procesu aktivno nastoji donijeti nesreću i patnju drugima. Thomas sebe smatra bijelom tigricom – divnim i egzotičnim ljubimcem, ali u suštini opasnim. I dok se kako sama kaže smatra pripitomljenom, iznutra se uvijek hrva s iskonskim nagonom da uništava.

Ovakvo stanje uma ne prolazi neprimjećeno u društvu. To je pogled na svijet kojeg je filozof Michael Ellner precizno opisao u svom govoru o stanju svijeta u kojem živimo:

“Vidi nas samo”, kaže on. “Sve je obrnuto, sve je okrenuto naopako. Doktori uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, psihijatri uništavaju umove, znanstvenici uništavaju istinu, veliki mediji uništavaju informacije, religije uništavaju duhovnost, a vlade uništavaju slobodu.”

Lako je vidjeti o čemu govori. No, u kojoj mjeri ovaj svijet o kojem govori Ellner proizlazi isključivo iz slijepe potrage za moći i profitom?

Postoji li skriveno sistemsko zlo koje kreira strah i kaos? Je li ova zla izmaglica, ta zla namjera koju pripisujemo groznim činovima i nedjelima, iluzorna, epifenomen, produkt psihopatskog uma? Ili postoji stvarno zlo, autonomno, koje vodi cijeli ovaj program? I je li ova razlika uopće bitna? Hoće li nam to pomoći da objasnimo, recimo, porast u broju kroničnih bolesti, uzrok tome, i da objasnimo kako je liječnička profesija postala, kako kritičari kažu, ništa drugo nego mešetarenje simptomima u cilju zarade?

Ovdje se vraćamo Kirkconnellovom svijetu. Jesmo li svi žrtve sustavnog programiranja; dezorijentacije; disbalansa kojeg predator izaziva u nama kako bi održao svoj položaj i status?

Isto kao i bog, toliko toga što psihopatija jeste i čini, skriveno je pred našim nosom, na otvorenom. Psihopat obično iskorištava žrtvin osjećaj empatije i vjere u humanost. On je prazni list na koji ljudi projiciraju svoje nade i ideale. Ovo moramo imati na umu kako bismo mogli raskrinkati sistemsku psihopatiju i suočiti se sa svim zloslutnim mogućnostima, uključujući mračnije identitete i motive na kojima je bazirana.

Darwin Dorr je direktor psihopatoloških istraživanja na Wichita State University, Kanzas, SAD. “Većina pedofila su psihopati”, kaže Dorr, “ili u najmanju ruku pokazuju u značajnom obimu psihološke karakteristike psihopatije.”²⁹

Takve veze između moći i perverzije su povijesne, endemične i opstaju do danas. Istrage koje okružuju elitni krug pedofila u Sidneyu samo su vrh ledenog brijega koji prijeti da potopi Titanik laži. U Velikoj Britaniji, nekad poštovani DJ, televizijski voditelj i miljenik elite Jimmy Savile, potonuo je kad je njegova strast za djecom, mrtvim tijelima i sotonskim ritualima objelodanjena šokiranoj javnosti.

Pitanja se sada postavljaju i izvan krugova britanske policije. Odjednom se termin psihopat ne čini dovoljnim. Je li ovakva stvorenja, sistem kojeg predstavljaju, i entitete koje oponašaju i obožavaju – nemoguće za identificirati običnom listom psihopatskih karakteristika? Pokušaji britanskog i šireg establišmenta da pokopaju istinu svakako nam samo još više razotkrivaju prikrivene načine i nemoralnu kontrolu kojom psihopatija funkcionira kao integralni dio sistema.

Nick Parkins ima magisterij iz filozofije uma i voli razmišljati izvan okvira.

Fusnote

1. M.E. Thomas, Confessions of a Sociopath: A Life Spent Hiding In Plain Sight, Crown Publishing Group, 2013.
2. G. Greenberg, M.M. Haraway, Comparative Psychology: A Handbook, Garland Reference Library of Social Science, Routledge, 1998.
3. P. Babiak, C.S. Neumann, R.D. Hare, “Corporate psychopathy: Talking the walk,” Behavioural Sciences and the Law, at et al 2010.pdf
4. J. Ronson, The Psychopath Test: A Journey Through the Madness Industry, Picador, 2011.
5. P. Babiak, C.S. Neumann, R.D. Hare, op. cit.
6. R. Hare, Comment
7. H.M. Cleckley, The Mask of Sanity: An Attempt to Clarify Some Issues About the So Called Psychopathic Personality, Mosby, 1976.
8. P. Babiak, C.S. Neumann, R.D. Hare, op. cit.
9. B.J. Board, K. Fritzon, “Disordered personalities at work,” Psychology, Crime and Law, Vol. 11(1), 17-32, with reference to D. Doren, Understanding and Treating the Psychopath, Wile, 1987.
10. D. West, “The purpose of the corporation in business and law school curricula,” Governance Studies at Brookings,
11. M. Friedman, “The Social Responsibility of Business is to Increase its Profits,” New York Times Magazine, 13. rujna 1970.
12. D. West, op. cit.
13. D. West, op. cit.
14. “PNG Leadership has been poor steward of resources,” The National, 20. travnja 2011., (pdf)
15. Ibid.
16. J. Bakan, The Corporation: The Pathological Pursuit of Profit and Power, Free Press, 2004.
17. A. James, “Ass-holes: a theory,” Nicholas Brealey Publishing, 2013.
18. D. Love, “16 Examples of Steve Jobs being a jerk,” Business Insider, 25 October 2011.
19. A. James, op. cit.
20. R. Hercz, “Psychopaths among us,”
21. A. James, op. cit.
22. M.E. Thomas, op. cit.
23. D. Pearse, “Facebook’s dark side: study finds link to socially aggressive narcissism,” The Guardian, 17. ožujka 2012.
24. A. James, op. cit.
25. John Davidson Rockefeller, Bartleby Quotations
26. J. Christie, “Multi-billionaire who gave a lecture about American’s ‘needing to have less things and live a smaller existence’ owns a staggering FIVE mansions…”, Daily Mail, 24. siječnja 2015.
27. S. Verstappen, Defense Against the Psychopath: A Brief Introduction to Human Predators, Woodbridge Press, 2011.
28. M.E. Thomas, op. cit.
29. D. Dorr, “The pedophile as psychopath,” 1998., in T. Millon, E. Simonsen, & M. Birket-Smith (Eds.), Psychopathy: Antisocial, Violent, and Criminal Behavior, str.304.-320., Guilford Press
30. P. Gilbert, “An introduction to the theory and practice of compassion-focused therapy and compassionate mind training for shame based difficulties,” The Compassionate Mind Foundation, (PDF)
31. P. Gilbert, op. cit.

Komentar: Interesantno je da Parkins zaobilazi rad važnog istraživača, dr. Andreja Lobaczewskog. Njegova knjiga, Politička Ponerologija, je najsveobuhvatnija i najbolja analiza destruktivnih učinaka koje psihopatija ima na tkivo društva.

Izvor: hr.sott.net

Objava Skriveni na otvorenom: Vladaju li psihopati svijetom? pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Diljem svijeta, u Britaniji, u Sjedinjenim Američkim Državama, u Aziji i na Bliskom Istoku postoje moćnici koji zarađuju na kaosu – iskorištavaju krvoprolića i katastrofe da okrutno i nemilosrdno preobraze svijet sukladno vlastitim idejama. Oni su doktori šoka.

Kako su se saznanja iz eksperimenata s ponašanjem i shvaćanjima ljudi pod nasiljem izazvanim stresom (šokom) iz 50-ih brutalno prenosila na državne razine? Naomi Klain nas vodi kroz povijesna događanja od južnoameričkih vojnih hunti, preko slamanja radništva u Engleskoj (M. Thatcher), do današnjeg Iraka.

Film jasno raskrinkava osnovnu nit poveznicu tih događaja – neoliberalnu ideju slobodnog tržišta i privatizacije te iste posljedice uvođenja tih koncepata u svim državama – propast ekonomije i javnog vlasništva, osiromašenje većine građana te sramotno bogaćenje pojedinaca uz nestanak socijalne svijesti.

Ovaj dokumentarac je za sve one koji žele razotkriti stvarnu pozadinu i povezanost današnjih zbivanja u svijetu. PROBLEM – REAKCIJA – RJEŠENJE na globalnoj razini.

Angažirani dokumentarac snimljen prema kultnoj knjizi Naomi Klein razotkriva kako današnji kapitalizam djeluje na cijele nacije i njihovo osiromašivanje. U knjizi ‘Doktrina šoka’ Naomi Klein optužuje američke i ostale kapitalističke moćnike da koriste ratove i prirodne katastrofe da bi svim zemljama nametnuli neoliberalni ekonomski sustav u kojem se uz pomoć privatizacije i kresanja socijalnih prava ekonomski uništavaju, potčinjavaju i izrabljuju društva i pojedinci.

Objava Doktrina šoka – Brutalno osvješćujući dokumentarac pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Ja se ne bojim ljudi poput Hitlera ili Staljina, ja se bojim tisuća, stotine tisuća ljudi kojima su isprani mozgovi do te mjere da su spremni bespogovorno izvršiti svaku naredbu koju su im ljudi poput Hitlera ili Staljina uputili.

Objava Preispitujte sve – Državizam: Najopasnija religija pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Filmovi, filmovi su oduvijek jedan od glavnih alata programiranja masa, ubacivanja buba u uho, ideja… i eto čuda, baš sam neki dan naišao na jedan takav fim, zove se “Downsizing” iliti smanjeni, smanjivanje…

Film je temeljen na prenapučenosti, odnosno cilj filma je poslati poruku, usaditi u ljudski um ideju kako nas ima previše na planetu. Ili preciznije, cilj filma je depopulacija.
Naravno, ne ubija ili vrši depopulaciju sam film, ali kao i kod svakog programiranja i manipuliranja percepcijom, film ubacuje sjeme, ideju koja raste upravo ka tom smjeru, prihvaćanja depopulacije.
Kada se jednom ljude isprogramira, kada ljudi prihvate ideju da nas je previše, smrt stotina ili tisuća ljudi u bombardiranju od strane širitelja mira, amerike, ili u nekoj prirodnoj katastrofi ili pak od bolesti, odjednom i ne izgleda tako loše, jer, ionako nas je kao, previše na planetu.

Nije prevelik broj ljudi na planeti, prevelik je broj ljudi u gradovima.

Objava Filmovi, jedan od glavnih alata programiranja masa pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Ako pad broja spermija nastavi istim tempom, ljudi bi mogli izumrijeti, otkriva novo istraživanje.

Tim stručnjaka iz sveučilišta “Hadassah Braun School of Public Health” i Medicinskog fakulteta “Icahn School” analizirali su rezultate 185 studija koje uključuju gotovo 43.000 muškaraca iz Amerike, Europe, Australije, Novog Zelanda, Azije i Afrike koji su donirali uzorke sjemena između 1973. i 2011. godine.

Izvor: naturalnews.com

Nakon procjene rezultata, istraživači su zaključili da je koncentracija sperme u ejakulatu muškaraca u zapadnim zemljama smanjena za više od 50 posto u posljednjih 40 godina. Svake godine broj spermija padne za prosječno 1,4 posto, a stopa pada se ne usporava.

“Ovo je hitan poziv za buđenje znanstvenika i znanstvenih vlasti širom svijeta kako bi istražili detaljnije uzroke oštrog pada broja spermija s ciljem zaustavljanja rasta i prevencije, rekao je dr. Levine, glavni autor studije.”

Smanjenje broja spermija jako zabrinjava, pogotovo iz razloga što je pad snažan i što se nastavlja, dodao je dr. Swan koji je također bio uključen u studiju.

Komercijalne kemikalije igraju ključnu ulogu

Znanstvenici vjeruju kako se iza pada broja spermija kriju kemikalije koje se stavljaju u svakodnevne proizvode te koriste u industriji i poljoprivredi zapadnih zemalja.

Zanimljivo je da studija objavljena u ” Human Reproduction Update” nije pronašla značajno smanjenje broja spermija kod južnoameričkih, azijskih i afričkih muškaraca.

Prema riječima dr. Levinea, rezultati su vrlo šokantni. Iako postupak kao što je in vitro (IVF) može ponuditi rješenje za parove koji žele dijete, malo je učinjeno kako bi se riješio korijen ovog problema – uporaba kemikalija. Dodao je kako bi mali broj spermija mogao biti i pokazatelj lošeg zdravlja populacije općenito.

Ovo je klasičan “veliki problem ispod radara” koji je zanemaren, izjavio je Levine za Guardian.

Iako su prethodna istraživanja došla do istog zaključak, veza između loše prehrane, kemikalija u hrani i okolišu te neplodnosti zanemarena je i kritizirana.

Budući da je područje muških reproduktivnih istraživanja nedovoljno istraženo, potrebno je više istaživanja kako bi se potvrdili potencijalni uzroci pada broja spermija. Neka od prethodnih istraživanja pronašla su vezu s tjelesnom težinom, nedostatkom tjelesne aktivnosti, pušenjem i izloženosti trudnica otrovnim tvarima koje se nalaze u širokom rasponu procesirane hrane, kozetike i proizvoda za kućanstvo. Te tvari poznate su kao ednokrilni razarači.

Allan Pacey, profesor andrologije na Sveučilištu u Sheffeld, dodao je da muška reproduktivnost postaje veliki uzrok zabrinutosti jer su stope raka testisa u porastu.

Izvor: naturalnews.com

Cilj psihopata je da se ljudi UZGAJAJU, a ne da se rađaju, to ujedno i objašnjava toksične kemikalije u hrani, picu, kozmetici i okolišu kao i genetski modificiranu hranu (GMO) za koju je tim neovisnih strucnjaka dokazao da izaziva sterilnost kod muškaraca i neplodnost kod žena.
Uzgojena djeca ili takozvana “dizajnirana djeca” kako ih psihopate nazivaju i reklamiraju kroz svoje medije, će biti upravo to, dizajnirana, dizajnirana da budu pokorni poslušnici, bez slobodne volje, ali kako isticu, lijepih krupnih plavih ociju ili plave kose, dizajnirana da slikaju ili sviraju… pravi anđeli… LINK

Objava Kemikalije u hrani, okolišu i proizvodima za njegu čine čovječanstvo neplodnim pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Jučer je index.hr objavio tekst pod nazivom “GMO kukuruz je zdraviji od običnog“. Ajmo reći da je to istina, da je GMO kukuruz uistinu zdraviji te da nije štetan po zdravlje ljudi i životinja. No, da li je to dovoljno velik i dovoljno dobar razloga da zbog njega prihvatimo vlasništvo nad sjemenom od strane multinacionalnih korporacija, odnosno njezinih vlasnika???

Problem GMO-a nažalost nadilazi njegove nutritivne vrijednosti i kvalitete. Problem GMO-a leži u činjenici da je GMO sjeme patentirano, dakle ima svojega vlasnika, moćnu multinacionalnu korporaciju. Prihvaćanjem GMO-a mi ujedno prihvaćamo vlasništvo nad sjemenom, biljkom te naposljetku nad samom hranom i proizvodnjom hrane, jer bez sjemena i sirovine, nema proizvoda.

Bez “sirovine” kao što je kukuruz, soja, pšenica, rajčica, krumpir itd., nema proizvoda, a bez sjemena nema kukuruza, pšenice ili soje. Uvođenjem GMO-a multinacionalne korporacije poput Monsanta, Payoneera… postaju vlasnici hrane, dakle samog života.

Ali to nije sve. Zastrašujuća je činjenica da je GMO sjeme dizajnirano tako da počini samoubojstvo nakon žetve, što znači da ga nije moguće koristiti za ponovnu sjetvu, odnosno iz godine u godinu na taj ste način prisiljeni kupovati novo sjeme kako bi ostali u igri. Dakle radi se o genetskoj modifikaciji biljaka kojom se njihovo sjeme u drugoj generaciji čini sterilnim.

Tisućama godina poljoprivrednici na čitavom svijetu čuvaju sjeme od svake žetve kako bi ga ponovno zasijali dogodine. Uvođenjem GMO sjemena to bi s vremenom postalo nemoguće, te bi postali ovisnima i robovima multinacionalnih korporacija, proizvođača GM sjemena.

Zašto u tekstu index-a nema ovih podataka?

Nije li pravo na hranu osnovno ljudsko pravo?

U današnjem globaliziranom svijetu pozicija glomaznih multinacionalih kompanija toliko su jake, da one više ne pružaju podršku vladajućoj političkoj eliti, već su u doslovnom smislu od nje preuzele globalnu vlast i donošenje svih ključnih političkih odluka… Polako ali sigurno ulazimo u doba vladavine korporacija, takozvani “Korporatizam”.

Moramo shvatiti da GMO nije cilj samome sebi, GMO je sredstvo za postizanje cilja, odnosno preuzimanja kontrole i vlasništva nad sjemenom, a samim time i nad hranom.

Još je davnih dana Henry Kissinger izjavio: “Onaj tko kontrolira hranu, kontrolira ljude.”

I uistinu, kada se govori o GMO-u, ustvari se govori o kontroli nad hranom i populacijom.

RECIMO NE GMO-u!

Objava U svom tekstu pod nazivom “GMO kukuruz je zdraviji od običnog” index.hr vam je zaboravio reći ovo… pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Iako živimo u vremenima kada bi bilo logično da zbog financijske krize, nezaposlenosti,  poskupljenja energenata i hrane te gladi u svijetu vlade država na sve mile i nemile načine potiču i ohrabruju ljude na uzgoj/proizvodnju vlastite hrane, u Hrvatskoj kao i u većini zemalja svijeta događa se upravo suprotno, mala gospodarstva, mali proizvođači putem raznih propisa i normi doslovno su uništeni, a sadnja vrta za vlastite potrebe na korak je da bude proglašena kažnjivim djelom.

Da li ste se ikada zapitali zašto u doba kada hrvatskom trese najveća kriza, nezaposlenost, neimaština, pad standarda, kada ljudi nemaju novaca kako bi prehranili vlastitu obitelj, Hrvatska vlada još 2012. g. donosi zakon, odnosno Pravilnik o sporednim šumskim proizvodima koji ne samo da ograničava, iziskuje dozvolu za kretanje Hrvatskim (dakle našim) šumama, već iziskuje i dozvolu  za branje gljiva, kestena i drugih šumskih plodova?

Da li ste se ikada zapitali zašto Europska komisija želi u buduće nametnuti poljoprivrednicima i vrtlarima upotrebu standardiziranog sjemenja, čime stare i rijetke sorte imaju malu vjerojatnost da će biti odobrene, te zašto se za njihovu kultivaciju predviđa zakonska kazna, čak i kada se bilje sadi na privatnom zemljištu?

Sad kada nam je to najpotrebnije, ako se pita birokrate iz EU, uzgajanje vlastite hrane možda će postati protuzakonito i kažnjivo.

Zašto skoro pa sve vlade svijeta putem raznih propisa, normi podržavaju i nameću GMO sjeme i GMO proizvode mimo volje naroda, a za koje je u nekoliko navrata dokazano ne samo da ostvaruju manji prinos, iziskuju više gnojiva, vode i pesticida, već i dokazano štetno djeluju na zdravlje ljudi i životinja kao i na samu genetičku raznovrsnost?

Zašto vlade država vode politiku uništavanja malih proizvođača pa i onemogućavanja sadnje vrta za vlastite potrebe?

Odgovore na sva ova pitanja daje famozni Zakon o hrani, iliti Codex Alimentarius.

Službeno, Zakon o hrani (Codex Alimentarius) uveden je radi brige o sanitarnoj sigurnosti prehrambenih proizvoda. No, budući da je u sukobu s alternativnom medicinom ili s dodacima prehrani, otkrivaju se sasvim druge ambicije.

Iako ljudi širom svijeta smatraju da je proizvodnja hrane za vlastite potrebe dio osnovnih ljudskih prava ( što i je) zajedno sa sakupljanjem sjemena, kišnice, prava na čist zrak i zdravu biosferu, sve češće možemo vidjeti kako se ta prava krše i limitiraju upravo putem propisa i normi koje nameće Zakon o hrani.

Zakon o hrani (Codex Alimentarius)

Zakon o hrani je zbirka međunarodnih normi, smjernica i preporuka o prehrani. Tekstove je prikupila i razradila Komisija za Zakon o hrani, tijelo formirano 1962. godine u okviru dviju institucija UN-a: Organizacija za prehranu i poljoprivredu (engl. FAO), i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).

Zakon o hrani svoj nastanak djelomično duguje napretku kemijske industrije, i svojim vezama s njom, a njihova je međusobna povezanost, bez obzira radi li se o farmaceutskoj ili fitosanitarnoj grani, iz dana u dan sve očitija.

Codex Alimentarius, odnosno Zakon o hrani  nije osmišljen od strane naše vlade i lokalnih zakonodavaca, njegovim formiranjem su upravljali i još uvijek dirigiraju veliki igrači iz UN-a, točnije lobisti najvećih korporacija za proizvodnju, trgovinu i distribuciju sjemena, hrane i lijekova.

Očito je da se prehrambena i agrokemijska industrija zalaže se da se mi hranimo upravo onako kako je ona odlučila, i nikako drugačije. Zbog toga se, je li, treba pobrinuti da proizvodi koji nisu došli iz velikih multinacionalnih tvornica agrobiznisa već iz malih seoskih domačinstva nestanu s naših jelovnika. Ovdje u igru ulazi Zakon o hrani, i tome služe norme koje on donosi: pod krinkom osiguranja kvalitete naše hrane, on zapravo osigurava da nekoliko multinacionalnih grupacija preuzme potpunu kontrolu nad onim što imamo mogućnost i pravo konzumirati.

Da, radi se o kontroli opskrbe svijeta hranom, o njenoj sljedivosti od proizvođača do potrošača (od polja do stola), kako to kaže P. A. Taylor, i nastavlja: “Kontrolirajući pristup zdravoj prehrani i prirodnim lijekovima, gospodarski interesi koji se skrivaju iza zakona o hrani žele kontrolirati naše živote.”

Prema Tayloru, tom kontrolom, i takvim ograničavanjem našeg pristupa zdravoj hrani i zdravim dodacima prehrani, Zakon o hrani zapravo štiti interese nekolicine multinacionalnih farmaceutskih kompanija. Za tu industriju, sve što razvija dobro zdravlje nauštrb bolesti predstavlja izravnu prijetnju prodaji kemijskih i sintetičkih lijekova.

Pravila, koja nameće Zakon o hrani razrađena su sa ciljem da osiguraju zaradu ogromnih korporacija koje proizvode hranu, i za tvrtke, koje se bave genetskim inženjeringom. Ova pravila predstavljaju ogromnu opasnost za zdravlje svake osobe na ovom planetu, jer to što oni predlažu je apsurdno. Prirodni dodaci prehrani, alternativni lijekovi, vitamini i minerali će postati nezakoniti, dok će se otrovne kemikalije koristiti kao dodatci prehrani i aditivi. Većina hrane će biti podvrgnuta zračenju, a na genetski modificirane proizvode neće se smjeti staviti oznaka GMO.

Paul A. Taylor i neki drugi ovo nazivaju “trgovanjem bolešću”, jednom vrstom biznisa. Optimalno zdravlje i dobra prehrana oduvijek su prijetnja farmaceutskoj industriji koja zapravo ‘trguje bolešću’, jer joj smanjuje tržište sintetičkih prehrambenih proizvoda.

Prehrana oslobođena ostataka pesticida, umjetnih aditiva i drugih onečišćivača po definiciji ovisi o smanjenju, ako ne i o potpunoj eliminaciji kemijskih proizvoda iz hrane. Takva evolucija nikako ne može biti u interesu farmaceutskih i kemijskih kompanija koje ih prizvode.

Kao što stoji na početku jednog zanimljivog članka:

…Zamislite svijet bez vitamina i minerala. Svijet, u kojem je proizvodnja i prodaja prirodnih lijekova kažnjivo djelo. Trgovine, pune genetski modificiranih proizvoda bez oznake GMO. Krave, koje moraju biti tretirane sa genetski modificiranim hormonima rasta sa dodatkom antibiotika. Hranu, koja da bi dospjela na police trgovina, mora biti podvrgnuta zračenju.

Mislite, da je to scenarij još jednog sci-fi filma? Griješite!
Ovo je – moguća bliska budućnost!

Evo nekih od kriterija koje nameće Zakon o hrani:

• uvođenje genetski modificiranih proizvoda na globalnoj razini

• GMO kampanja se vodi od strane SAD-a i Kanade, a Europa će morati popustiti pod njihovim pritiskom

• bit će dozvoljeno da se sjeme „Terminator” prodaje na međunarodnoj razini

• stižu novi genetski modificirani životinjski proizvodi

• genetski modificirani proizvodi više ne moraju imati oznaku GMO na etiketi

Ekološki uzgoj:

• smanjenje standarda eko uzgoja

• podrška ogromnim poljoprivrednim korporacijama sa „isplativijom” proizvodnjom

• uvođenje različitih sintetičkih aditiva i metoda

• procesiranja u eko-proizvodnju

• prema zakonu eko-uzgajivači  od sada smiju podvrgnuti svoje proizvode zračenju

• na etiketi eko-proizvoda ne moraju biti navedeni  sastojci ne-organskog podrijetla

Aditivi:

• više od 300 različitih aditiva (većinom sintetičkih) su odobreni kao „sigurni”. Među njima su aspartam, BHA, BHT, potassium bromat, tartrazine itd.

• ne uzima se u obzir potencijalan rizik dugoročnog korištenja namirnica sa tim aditivima

Postotak pesticida u hrani:

• dopuštaju se visoke razine više od 3,275 vrsta pesticida u hrani, uključujući i te, za koje se zna da su kancerogeni ili poremećuju rad endokrinog sistema, na primjer, 2,4-D, atrazine, methyl bromide

• ne uzima se u obzir rizik za zdravlje uslijed dugoročnog korištenja namirnica sa pesticidima

Hrana i dodaci prehrani

• minimalna dnevna doza vitamina i minerala je spuštena za 75%

• postavljena je oštra granica između hrane i lijekova. Nutrijenti će od sada spadati u kategoriju lijekova

• dodaci prehrani će morati prolaziti klinička ispitivanja, što je preskupo za većinu proizvođača. Ovo daje zeleno svijetlo velikim korporacijama i uništava male proizvođače.

• spuštanje minimalne dnevne doze nutrijenata će imati ozbiljan negativan utjecaj na zdravlje čovječanstva

Neki upozoravaju kako je krajnji cilj Codexa:

• tretiranje svih životinja sa antibioticima i hormonima

• 100% genetski modificirani usjevi

• hrana, podvrgnuta zračenju

• izbacivanje sa tržišta eko-proizvoda i prirodnih lijekova

• svi nutrijenti (npr. vitamini i minerali) se moraju smatrati toksinima / otrovom, i biti uklonjeni iz sve hrane jer Zakon o hrani zabranjuje upotrebu nutrijenata za “sprečavanje, liječenje bilo kojeg stanja ili bolesti”.

• smanjenje populacije

“Tko kontrolira hranu, kontrolira ljude” Codex Alimentarius (zakon o hrani) je savršeni alat za preuzimanje potpune kontrole nad hranom, odnosno ljudima.

Tijekom zadnjih par desetljeća postali smo svjedoci masovnog gubitka genetičke raznovrsnosti, industrijalizacija poljoprivrede stvorila je ogromne ekološke probleme, dok je agro-kemijska industrija nastavila dominirati nad tržištem sjemenja – stoga regulativa za marketing reproduktivnog biljnog materijala koju pokušava nametnuti Europska komisija nastavlja isti destruktivni pristup prema izvorima hrane. Sustav obavezne registracije i certifikacije će biti još više totalitaristički, restriktivniji i reguliran do najsitnijih detalja – kakav nije bilo u prošlosti. I naravno, malo je mehanizama zaštite ostalo u rukama država članica EU koje sada neće moći osigurati suverenitet hrane na vlastitom teritoriju. Vrtlari, mali poljoprivrednici, seljaci, farmeri i svi oni koji žele sačuvati biljno sjeme sa svojih posjeda i koji će ga razmjenjivati bavit će se protuzakonitim radnjama!

Ili još gore, kao u primjeru Novog Zelanda, umjesto da vlasti potiču obitelji na uzgoj vlastite hrane, oni će nam to pravo u koliko se ne informiramo, pokušati oduzeti.

Koje je rješenje i što se može učiniti?

Širite ovu vijest. Recite svim prijateljima, znancima, školskim prijateljima, suradnicima, obitelji i jednostavno svima koje poznajete. Pišite blogove, šaljite mailove, pričajte o tome. Vremena je malo, ali još nije prekasno. 1994. godine su pokušali uvesti Zakon o hrani u SAD, ali su ljudi uvidjeli o čemu se radi i naveliko pisali lokalnim političarima, kongresmenima. Trgovačkim lancima je postalo jasno da će propasti ukoliko se uvede Zakon o hrani, te su sami lobirali za sprečavanje njegovog uvođenja te su zajedno postigli da Zakon o hrani na kraju nije uveden.

Dokumentarni film “Budućnost hrane” ( Svakako pogledati)

Opasnost od GMO-a – Prof. dr. sc. Marijan Jošt, dr. Lidija Gajski i prof.dr. sc. Valerije Vrček

Objava Zakon o hrani iliti sustavno uništavanje poljoprivrede pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

U ovom trenutku mogli bi biti bilo gdje, raditi bilo što.

Umjesto toga sjedite sami pred ekranom.

Dakle što nam brani da radimo ono što želimo? Da budemo gdje želimo biti?

Svaki dan probudimo se u istoj sobi i slijedimo istu rutinu, preživjeti dan isto kao i jučerašnji.

Ipak nekad je svaki dan bio nova avantura.

Usput se nešto promijenilo. Prije su naši dani bili bezvremenski, danas su naši dani planirani.

Je li to ono što znači biti odrastao? Biti slobodan?

No, jesmo li uistinu slobodni?

Hrana, voda, zemlja.

Važni elementi koje trebamo da preživimo, u vlasništvu su korporacija.

Nema hrane za nas na drveću, nema svježe vode u potocima, nema zemljišta za izgradnju doma.

Ako ste probali i uzeli ono što Zemlja nudi, zatvoriti će vas.

Tako slušamo njihova pravila.

Svijet otkrivamo kroz udžbenike.

Godinama sjedimo i podrigivamo ono što su nam rekli. Testirani i ocjenjivani smo kao subjekti u laboratoriju.

Uzgojeni smo da ne mijenjamo ovaj svijet, uzgojeni da se ne mijenjamo.

Dovoljno pametni da radimo svoj posao, ali ne i da se pitamo zašto to radimo.

Tako radimo i radimo, a da nam ne ostane vremena da živimo život za koji radimo.

Do dana kada smo prestari da bi radili svoj posao.

Onda je na redu da umremo.

Naša djeca preuzima naše mjesto u igri. Za nas je naš put jedinstven, ali zajedno nismo ništa više od goriva. Gorivo koje pokreće elitu.

Elita koja se skriva iza logotipa korporacija.

To je njihov svijet. I njihov najvrjedniji resurs nije u zemlji.

On je u nas.

Gradimo njihove gradove, upravljamo njihove strojeve, ratujemo njihove ratove.

Uostalom, novac nije ono što ih pokreće. To je moć.

Novac je jednostavno alat koji koriste za našu kontrolu.

Bezvrijedni komadi papira od kojih ovisimo da se hranimo, krećemo, zabavljamo.

Dali su nam novac, a zauzvrat dali smo im svijet.

Tamo gdje je bilo drveće koje je čistilo naš zrak, sada su tvornice koje ga truju.

Tamo gdje je bila voda za piće je otrovni otpad koji smrdi.

Tamo gdje su životinje slobodno trčale su tvorničke farme gdje su rođene i zaklane po tekućoj traci za naše zadovoljstvo.

Više od milijarde ljudi gladuje, unatoč tome da ima dovoljno hrane za sve. Gdje sve to vodi?

70% zrna koje je posijano poraste kao hrana za udebljavanje životinja koje jedemo za objed.

Zašto bi se pomoglo gladnima? Nema profita od njih.

Mi smo kao kuga koja hara zemljom, uništavamo onu okolinu koja nam omogućuje da živimo.

Sve vidimo kao nešto što se može prodati, kao stvar koje se može imati.

Ali što će se dogoditi kada će biti zagađena posljednja rijeka? Otrovan posljednji dah zraka?

Kad neće biti goriva za kamione koji nam dovoze hranu?

Kada ćemo shvatiti da novac ne možemo jesti, da nema vrijednosti?

Mi ne uništavamo planet. Uništavamo sav život na njemu.

Svake godine na tisuće životinjskih vrsta izumire.

A vrijeme istječe i mi smo sljedeći.

Ako živite u Americi postoji 41% šanse da ćete dobiti rak.

Bolesti srca će ubiti jednog od tri Amerikanaca.

Uzimamo lijekove na recepte za rješavanje tih problema, ali medicinska skrb je treći najveći uzrok smrti, nakon raka i srčanih bolesti.

Pričaju nam da se sve može riješiti bacanje novca na znanstvenike kako bi mogli otkriti tabletu da bi naši problemi nestali.

Ali farmaceutske tvrtke i udruge raka računaju na našu patnju da ostvare profit.

Mislimo da radimo za zdravlje, ali u stvari bježimo od uzroka. Naše tijelo je proizvod onoga što smo konzumirali i hrana koju jedemo je namijenjena isključivo postizanju profita. Sami sebe punimo otrovnim kemikalijama.

Tijela životinja puna su lijekova i bolesti.

Ali to ne vidimo. Mala skupina korporacija koje posjeduju medije to ne žele.

Okružuju nas sa fantazijom za koju nam je rečeno da je realnost.

Smiješno je pomisliti da su ljudi nekad mislili da je zemlja središte svemira.

Baš kako se mi sada vidimo kao središte planeta.

Pokazujemo na našu tehnologiju i kažemo da smo najpametniji.

Ali zar računala, automobili i tvornice doista pokazuju koliko smo inteligentni?

Ili pokazuju koliko smo postali lijeni.

Stavili smo si tu “civiliziranu” masku.

Ali kada je skinete, što smo mi?

Kako brzo zaboravljamo da smo samo u posljednjih stotinu godina dopustili ženama da glasaju; omogućili crncima živjeti ravnopravno.

Djelovali smo kao da smo sveznajuća bića, no postoji mnogo ne viđenog.

Hodamo ulicom zanemarujući sve male stvari.

Oči koje bulje. Priče koje one dijele.

Vidjevši sve kao pozadinu na ‘mene’.

Možda se bojimo da nismo sami. Da smo dio mnogo veće slike.

Ali nismo uspjeli uspostaviti vezu.

Ne smeta nam ubijanje svinji, krava, kokoši, stranaca iz stranih zemalja.

Ali ne i naših susjeda, ne naših pseta, naših mačaka, onih koje smo zavoljeli i razumijemo ih.

Druga stvorenja nazivamo glupima, unatoč tome pokazujemo na njih kako bi opravdali svoje postupke.

Pa zar ubijati samo zato što možemo, jer smo tako uvijek radili, to opravdava? Ili to pokazuje koliko malo smo naučili.

Da i dalje radije djelujemo po prvobitnoj agresiji, nego da mislimo i suosjećamo.

Jednog dana ovo čudo što ga zovemo život napustiti će nas.

Naša tijela će istrunuti, naše dragocjenosti biti će samo uspomene.

Jučerašnja dijela biti će sve što je ostalo.

Smrt nas stalno okružuje, ipak se čini tako daleko od naše svakodnevne stvarnosti.

Živimo u svijetu na rubu kolapsa.

Ratovi sutrašnjice neće imati pobjednika.

Za nasilje nikada neće biti odgovora; ono će uništiti svaku moguće rješenje.

Ako svi pogledamo naše najdublje želje, vidjet ćemo da naši snovi nisu toliko različiti.

Dijelimo zajednički cilj. Sreća.

Uništavamo svijet u potrazi za uživanjem, a da nikad ne pogledamo u sebe.

Mnogi od najsretnijih ljudi su oni koji posjeduju najmanje.

Da li smo doista tako sretni s našim iPhonima, našim velikim kućama, našim luksuznim automobilima?

Postali smo nepovezani. Idoliziramo ljudi koje nikad nismo sreli.

Svjedoci smo posebnostima na ekranima a ne onim običnim svugdje drugdje.

Čekamo da netko donese promjene a da pri tome ne razmišljanja da mijenjamo sebe.

Predsjednički izbori bi mogli biti i kao bacanje novčića. To su dvije strane iste medalje.

Biramo koje lice želimo i iluziju izbora, promjena je stvorena.

Ali svijet ostaje isti.

Ne shvaćamo da političari ne služe nama; oni služe onima koji ih financiraju da dođu na vlast.

Trebamo vođe, a ne političare. Ali na ovom svijetu sljedbenika zaboravili smo da vodimo sebe.

Prestanite čekati promjenu i budite promjena koju želite vidjeti.

Do ove točke nismo stigli sjedeći na našim guzicama.

Ljudska rasa nije preživjela jer smo najbrži ili najsnažniji, nego zato što smo radili zajedno.

Savladali smo radnju ubijanja. Ali sada svladajmo i radost življenja.

Ne radi se o spašavanju planeta. Planet će biti ovdje pa ako nas ima ili nema.

Zemlja je tu oko milijardu godina, svatko od nas će biti sretan da ih preživi osamdeset.

Mi smo bljesak u vremenu ali naš utjecaj je zauvijek.

Često sam poželio da sam živio u doba prije računala, kada nije bilo ekrana da nas odvraćaju.

Ali sam shvatio da postoji jedan razlog zašto je ovo jedine vrijeme u kome želim biti živ.

Zato što baš danas imamo priliku kao nikada prije.

Internet nam daje snagu za izmjenjivanje poruka i ujedinjenje milijuna diljem svijeta.

Dok još možemo moramo koristiti naše ekrane da nas okupe a ne da nas udalje.

Na kraju krajeva naša generacija će odrediti budućnost života na ovom planetu.

Ili ćemo i dalje služiti ovom sustavu razaranja dok neće nestati i posljednje siječnje na naše postojanje.

Ili ćemo se probuditi. Shvatite da naš razvoj ne ide prema gore, već dole … kao da imamo ekrane u našim licima, tako da ne vidimo kuda nas vodi.

Ovaj sadašnji trenutak je ono do kuda su nas doveli svaki korak, svaki dah i svaka smrt.

Mi smo lica svih onih koji su došli prije nas.

A sada je na nama red. Možete odabrati da izaberete svoj vlastiti put ili slijediti cestu po kojoj je pošlo već bezbroj drugih.

Život nije film. Scenarij nije već napisan.

Mi smo pisci. Ovo je vaša priča, naša priča.

By Spencer Cathcart

Objava Tamo gdje je nekad bilo drveće koje je čistilo naš zrak, sada su tvornice koje ga truju pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Jeste li svjesni da vas truje većina onoga što jedete? Jeste li svjesni da je medicinska struka, zajedno s farmaceutskom industrijom, jako zainteresirana za to da i dalje ostanete bolesni, a ne za to da vas izliječi?

Piše: Kevin Trudeau

Iz velikih robnih centara koji pripadaju golemim javnim trgovačkim korporacijama izlaze prerađene, kontrolirane, promijenjene “prehrambene namirnice”. Te umjetne i otrovne poslastice nakon toga se prodaju s blagoslovom Savezne agencije za zaštitu potrošača i Uprave za hranu i lijekove, vladinih organizacija zaduženih za očuvanje javne dobrobiti, polažući tako temelje za buduće bolesti i kronično loše zdravlje potrošača, kao i za zajamčeni izvor prihoda medicinskog i farmaceutskog područja. Kevin također razotkriva šokantnu istinu o tome kako lijekovi, koji se reklamiraju izravno potrošaču, zbog čega je prodaja postala veća nego ikada, zapravo uzrokuju bolesti koje se uspinju gotovo do epidemijske razine.

Medicinska znanost doživjela je neuspjeh u liječenju i sprečavanju bolesti. Od gripe, raka, srčanih bolesti, multiple skleroze, atsme i drugih bolesti danas se razboli više ljudi nego ikada.

Danas više ljudi posjećuje liječnike, više nego prije odlaze na dijagnostičke pretrage i uzimaju više lijekova. Ne samo što više ljudi uzima lijekove, nego svaka osoba pojedinačno koristi više lijekova.

Na zdravstvenu skrb Amerikanci godišnje potroše više od dvije milijarde dolara, ali je stopa smrtnosti kod novorođene djece u Americi viša nego u 20 drugih razvijenih zemalja. Ljudi u 30 drugih zemalja žive dulje od Amerikanaca, iako Amerikanci potroše više od polovice svih lijekova proizvedenih u čitavome svijetu.

Na tržištu postoji više od 200.000 lijekova koji se dobivaju bez recepta, a onih na recept ima više od 30.000. Liječnici godišnje napišu više od tri milijarde recepata. Prosječni Amerikanac u svom ormariću za lijekove ima više od 30 različitih lijekova. Evo u čemu je poanta: jedini pobjednici u liječenju bolesti su tvornice lijekova i zdravstvena osiguranja. Zarada tvrtki za proizvodnju lijekova najviša je u povijesti.

U idealnom scenariju nikada ne biste morali uzeti nijednu tabletu i nikada se ne biste razboljeli. Zdrava osoba nikada ne mora uzeti tabletu. Zdrava osoba nikada ne mora na operaciju. No većina ljudi ne zna kako bi se dobro trebala osjećati u svome tijelu. Svima nam je ispran mozak pa vjerujemo da je za ljudsko biće prirodno da se razboli. Povjerovali smo da je “prirodno” uzimati lijekove. Poanta je da se ne morate razboljeti. Većina ljudi misli da je zdrava, ali zapravo nema pojma kako bi se dobro mogla osjećati.

Ima li mjesta za operaciju i lijekove? Apsolutno! Medicina je sjajna u rješavanju simptoma. No liječenje simptoma ima dvije mane. Prvo, samo liječenje najčešće uzrokuje nove poteškoće. Drugo, gotovo nikada se ne liječi uzrok simptoma. Ako ne liječite uzrok, omogućujete razvoj kasnijih poteškoća.

No, ako se nađete u hitnoj situaciji, lijekovi i operacija mogu vam spasiti život. Poanta je u ovome: ako padnete s ljestava i probuši vam se bubreg, željeli biste da vas što prije odvezu do najbliže hitne službe te da vam liječnik da lijekove i operira vas kako bi vam spasio život. Ali, ako želite ostati zdravi, lijekovi i operacija nisu odgovor.

Ako milijarde dolara utrošenih na znanstvena istraživanja nisu uspjeli otkriti metode sprečavanja i liječenja bolesti, a prirodne, jeftine preventivne metode i lijekovi postoje, zašto nismo čuli za njih? Tvrdim da postoje posve prirodni lijekovi za svaku bolest. Farmaceutska industrija, Agencija za hranu i lijekove (FDA) i američka Savezna agencija za zaštitu potrošača, kao i druge grupacije, potisnuli su takve lijekove i sakrili ih od vas. Pitanje koje mi ljudi najčešće postavljaju kad takvo što ustvrdim glasi: “Kakav se motiv krije iza takvih postupaka?”. Odgovor je jednostavan: novac i moć.

Zdravstvena skrb koja se definira kao liječenje, sprečavanje i dijagnosticiranje bolesti najprofitabilnija je industrija na svijetu. Sve dok ima bolesnih ljudi, ostvaruju se milijarde dolara dobiti. Zdrava osoba ne mora kupovati lijekove.

Za farmaceutske tvrtke i korporacije koje se bave zdravstvenom skrbi vi ste samo mušterija. Sve dok ste bolesni, dobra ste mušterija.

Čitavom zdravstvenom industrijom upravljaju pojedinci u liku službenika i direktora dioničkih društava koje čine tu industriju. Ti su ljudi, uz rijetke iznimke, neki od najokrutnijih, najbogatijih i najpohlepnijih ljudi na planetu. Je li to točno? Je li to mašta ili istina? E pa, industrija zdravstvene skrbi ima svoje male prljave tajne, a ja ih sada razotkrivam. Razgovori koje sam čuo, sastanci kojima sam prisustvovao, interne informacije koje sam dobio o prevarama u sklopu zdravstvene skrbi razbjesnili su me i ne namjeravam to više podnositi.

Najvažnije je ovo: zdravstvena industrija nije motivirana da izliječi bolesti. Koliko god to nevjerojatno zvučalo, njihov je cilj da se razboli što više ljudi. Bolnice, farmaceutske tvrtke i čitavu zdravstvenu industriju zapravo bismo trebali nazvati industrijom bolesti. Godišnje se na bolesti zaradi više od 1,3 trilijuna dolara.

Ljudi, sjedio sam u njihovim dvoranama za sastanke. Slušao sam što govore.

Slušao sam izvršne direktore velikih farmaceutskih tvrtki kako govore: “Baš me briga kakvo oštećenje jetre ovaj lijek može izazvati, samo neka ga FDA odobri. Plati koliko treba, pronađi lobiste koji su ti potrebni, samo da dobijemo odobrenje za ovaj lijek. Ako u tome uspiješ, cijena naših dionica će se utrostručiti. Za pet godina, kad otkriju da lijek oštećuje jetru, povući će ga s tržišta”. Zbog takvih sam stvari bijesan ko sam vrag i ne namjeravam to više podnositi.

Piše: Kevin Trudeau

Knjigu Kevina Trudea “Prirodni lijekovi za koje “oni” ne žele da vi znate ” možete kupiti na: planetzdravlja.com, www.superknjizara.hr

Objava INDUSTRIJU BOLESTI NE ZANIMA ZDRAVLJE Mi smo za njih mušterije, a ne pacijenti pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Besplatna energija mogla bi promijeniti svijet više nego svojevremeno parni stroj. Goriva koja ne zagađuju planet, a dostupna su svima, dovela bi do stvaranja prave utopije, vjeruju mnogi.

Upravo zbog toga ne čudi što se već cijelo stoljeće mogu čuti priče o automobilima na vodu, avionima na torij, hladnoj fuziji, ali i tome da velike naftne kompanije, auto-industrija i države čine sve kako bi spriječile pojavu tih izuma na tržištu.

Moćnici su spremni blokirati inovativne patente i otkupljuju ih, ne bi li ih sakrili od očiju javnosti.

Teslini pokušaji

Službena znanost ne priznaje postojanje besplatne energije i tvrdi da je ona u suprotnosti s prvim zakonom termodinamike, prema kojem postojanje perpetuuma mobile nije moguće.

Naravno, pošto se granice u znanosti stalno pomiču, i među znanstvenicima ima onih koji vjeruju da je moguće da energija bude jeftina i svima dostupna. A kad god se govori o tome, svi se sjete Nikole Tesle.

Najčuveniji hrvatski znanstvenik srpskog porijekla, najpoznatiji je po tome što je smislio sustav prijenosa izmjenične električne energije i tako, kažu, pokrenuo 20. stoljeće. Ipak, nakon mnogobrojnih izuma on se u velikoj mjeri posvetio razvoju bežičnog prijenosa struje. Međutim, tvrde mnogi, tvrtke koje su razvile sustav za žični prijenos energije nisu željele ni čuti za to, a njegov glavni financijer J. P. Morgan prestao mu je davati novac i razmontirao toranj za prijenos energije na kom je Tesla radio.

Nevjerojatno je to da je nakon Tesline smrti 6. siječnja 1943. FBI naredio zapljenu svih njegovih patenata i stvari, koje je zatim analizirao profesor John J. Trump. On je pokušavao otkriti da li među njima ima opasnih izuma poput mnogo spominjanih “zraka smrti”.

Tesla je posljednjih 15 godina bio više okrenut spekulacijama i filozofiji, često razmišljajući o bežičnom prijenosu energije, ali na tom polju nije bilo pravih rezultata – napisao je.

Revolucija

Naravno, Tesla nije jedini znanstvenik koji se spominje kada je u pitanju sprječavanje besplatne energije. Jedan od najčešće spominjanih izumitelja je Amerikanac Stanley Alen Meyer, koji je

početkom devedesetih godina izašao s tvrdnjom da je napravio automobil koji kao gorivo koristi vodu. I to ne previše vode.

On je tvrdio da njegov “buggy” može prijeći udaljenost od Los Angelesa do New Yorka, što je oko 6.000 kilometara, sa svega 83 litre vode. Naravno, većina znanstvenika je njegove tvrdnje napala kao pseudonauku, a sud u Ohiju je čak njegov patent proglasio lažnim 1996.

Ipak, priče o Meyerovom automobilu na vodu ne prestaju, posebno zato što je preminuo pod misterioznim okolnostima. Naime, 20. ožujka 1998. on je izašao na večeru s dvojicom belgijskih investitora. U jednom trenutku je istrčao iz restorana, viknuo: “Otrovali su me”, a zatim umro.

Autopsija je pokazala da je stradao od aneurizme, ali njegovi sljedbenici vjeruju da su ga ubile velike tvrtke, koje bi pojava automobila na vodu na tržištu dovela do prosjačkog štapa.

VIDEO – Auto na vodu dostupan u Hrvatskoj

Misteriozno ubojstvo

Vrlo popularna je i priča o Eugene Franklin Mallove, znanstveniku i publicistu koji je 1989. objavio knjigu “Vatra iz leda”. U njoj je opisao potragu za hladnom fuzijom, hipotetičkim tipom nuklearne reakcije koja bi omogućila dobivanje jeftine energije.

On je tvrdio da su znanstvenici Stanley Pons i Martin Fleischmann sa Sveučilišta u Utahu uspjeli izvesti hladnu fuziju, ali da su u dobro osmišljenoj i organiziranoj kampanji ismijani i uništeni. Mallove je ubijen 2004, a njegovi sljedbenici vjeruju da iza toga stoje velike tvrtke.

TESLU U NEW YORKU UBILI NACISTI?

Poznato je da je Nikola Tesla preminuo 6. siječnja 1943. u hotelu “NewYorker” u New Yorku. Ipak, postoje teorije da 86-godišnji znanstvenik nije umro prirodnom smrću, kako se to najčešće govori, već da je bio žrtva nacističkog režima.

Izvjesni Erick Bermen tvrdi da je svojevremeno otkrio da je jedna njegova djevojka u stvari kćer nacističkog zapovjednika Oto Skorcenija, koji je poslije rata s tajnim identitetom živio u SAD. Kako kaže, ostarjeli nacist je pred kraj života ispovjedio mnoge svoje grijehe, a između ostalog mu je priznao da je upravo on 1943. ubio Teslu, i to uz pomoć svog suradnika Reinharda Gelena.

Oni su, uz podršku Teslinog asistenta Nijemca Georga Serfa (za koga postoje teorije da je u stvari uzeo identitet Samuel Busha, oca i djeda dvojice američkih predsjednika), posjetili Teslu, ugušili ga, a zatim pokupili sve njegove najtajnije patente. Među njima su i oni koji se odnose upravo na besplatnu energiju.

Izumitelj iz Moldavije tvrdi OSMISLIO SAM GENERATOR NA VODU

Moldavski znanstvenik dr Juri S. Potapov devedesetih je tvrdio da je smislio elektrotermalni generator koji radi na vodu.

On je čak i osnovao tvrtku “Jusmar” da bi promovirao svoj uređaj. Ipak, kada je testiran pred znanstvenicima, uređaj nije dao rezultate koji su reklamirani. On je tvrdio da su za to krivi čelnici velikih kompanija.

Otis T. Carr LETJELICE KOJE LIČE NA NLO

Američki izumitelj Otis T. Carr pedesetih godina je osnovao tvrtku “OTC enterprises”. Ona je promovirala tehnologiju koju je razvijao Nikola Tesla. Carr je napravio letjelice koje su ličile na NLO iz tog razdoblja i stroj koji koristi besplatnu energiju. Ipak, nije uspio dokazati da njegovi uređaji rade, pa je osuđen na zatvorsku kaznu od čak 14 godina.

  Neogranicena besplatna energija znači kraj računima čime život postaje jednostavan, lagan i jeftin, a ljudi slobodni, no psihopate to nikako ne žele.

(kurir.rs) – Preuzeto sa: novi-svjetski-poredak.com

Objava Znastvenici koji su otkrili neki oblik besplatne energije završili mrtvi pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Koliko je vas čulo za motore na alternativni pogon?

Zbog naftnih kartela i korumpiranih političara prisiljeni smo koristiti fosilna goriva posljednjih 100 godina iako alternativa postoji. Naftna industrija zagađuju zrak koji dišemo, hranu koju jedemo, vodu koju pijemo. Ne mare za planetu već je sustavno uništavaju. Sve do čega im je stalo, je zarada…

Istina o velikim kompanijama i nafti

.

.

Objava Dokle god će uništavanje prirode donositi golemu zaradu, korporacije će to činiti VIDEO pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Lagali su institucijama i pacijentima, skrivali podatke koji govore o opasnostima, vrbovali bolesne i dementne u staračkim domovima te mladu populaciju. Uvjeravali su ih da će im baš njihovi lijekovi pomoći da se osjećaju bolje i zdravije.

Pripremio: Ozren Podnar

Eli Lilly (siječanj 2009. i 2012.)

Tvrtka Eli Lilly platila je odštetu od 1,42 milijarde dolara slijedom vladine istrage o nepropisnom reklamiranju antipsihotika Zyprexe.

Iako je Zyprexa bila odobrena za liječenje samo određenih psihotičnih poremećaja, Eli Lilly ju je reklamirao u svrhu liječenja staračke demencije.

Vlada je također izjavila da je tvrtka angažirala liječnike primarne zdravstvene zaštite za promicanje Zyprexe u neodobrene svrhe.

Tijekom 2012. godine, Eli Lilly & Co. platila je 29.4 milijuna dolara u sudskoj nagodbi zbog podmićivanja državnih službenika, uključujući zaposlenike bolnica i liječnika u Kini i drugim zemljama.

Služili su se podmićivanjem kako bi se njihovi lijekovi našli na listama onih koji se propisuju na recepte.

Pfizer (rujan 2009.)

Pfizer je platio odštetu od 2,3 milijarde dolara, što je tada bio najveći iznos za prijevaru u zdravstvu i najviša odšteta za kriminalne radnje u SAD-u.

Pfizer je priznao krivnju za pogrešno etiketiranje analgetika Bextra s “namjerom prijevare ili obmane”, budući da je reklamirao lijek za liječenje akutne boli u dozama koje je FDA ranije ocijenio opasno visokima.

AstraZeneca (travanj 2010.)

AstraZeneca je platila odštetu od 520 milijuna dolara kako bi se nagodila zbog optužbi da je ilegalno reklamirala antipsihotik Seroquel.

Lijek je odobren za liječenje shizofrenije te kasnije za bipolarni poremećaj, ali je vlada ustvrdila da je AstraZeneca reklamirala upotrebu Seroquela za niz neodobrenih indikacija kao što su agresija, nesanica, tjeskoba i depresija.

AstraZeneca je zanijekala optužbe, ali je pristala platiti odštetu kako bi okončala istragu.

Merck (studeni 2011.)

Merck je pristao platiti odštetu od 950 milijuna dolara u vezi s nezakonitim reklamiranjem analgetika Vioxxa povučenog s tržišta 2004., nakon što su studije otkrile da taj lijek povećava rizik od srčanog udara.

Tvrtka je priznala krivnju za reklamiranje Vioxxa kao lijeka za reumatoidni artritis prije nego što je bio odobren za tu upotrebu.

Nagodba je plaćena i zbog optužbi da je Merck dao lažne i obmanjujuće izjave o sigurnosti lijeka za srce radi povećanja prodaje.

Boehringer Ingelheim (ožujak 2012.)

Tvrtka Boehringer Ingelheim Pharmaceuticals Inc pristala je platiti 95 milijuna dolara odštete kako bi se nagodila u vezi s optužbama da je reklamirala nekoliko lijekova u medicinski neprihvaćene svrhe.

U te lijekove spadaju lijek za prevenciju srčanog udara – Aggrenox, lijekovi protiv plućnih bolesti – Atrovent i Combivent te lijek za snižavanje visokog krvnog tlaka – Micardis.

FDA je tvrdila da je tvrtka Boehringer nepropisno prodala lijek i “skrivila podnošenje lažnih izjave vladinim programima zdravstvene zaštite.”

Abbott (svibanj 2012.)

Abbott je platio odštetu od 1.5 milijarde dolara u vezi s nezakonitim reklamiranjem antipsihotika Depakote.

Abbott je priznao da je trenirao posebne prodajne ekipe za staračke domove s ciljem reklamiranja lijeka za kontrolu agresije i uzrujanosti u starijih pacijenata koji pate od demencije.

Depakote nije odobren u tu svrhu, a Abbott nema dokaze da je lijek siguran ili učinkovit za takvu vrstu upotrebe.

Tvrtka je ujedno priznala kako je reklamirala Depakote u svrhu liječenja shizofrenije, iako studije nisu utvrdile njegovu učinkovitost kod te bolesti.

GlaxoSmithKline (srpanj 2012.)

Tvrtka GlaxoSmithKline platila je odštetu od 3 milijarde dolara kako bi se nagodila zbog građanskih i kaznenih optužbi u vezi s reklamiranjem lijekova, kao i s neprijavljivanjem sigurnosnih podataka.

To je do danas najveća odšteta u farmaceutskoj industriji.

Tvrtka je priznala krivnju za lažno promicanje Paxila za liječenje depresije u pacijenata ispod 18 godina, iako lijek nije bio odobren za tu dobnu skupinu.

GlaxoSmithKline je ujedno priznao krivnju da nije otkrio FDA-u sigurnosne podatke o lijeku za dijabetes, Avandiji.

Amgen (prosinac 2012.)

Amgen je pristao platiti odštetu od 762 milijuna dolara kako bi se nagodio oko kaznenih i građanskih optužbi koje tvrtku terete da je ilegalno uvela i reklamirala nekoliko lijekova, uključujući i Aranesp, lijek za liječenje anemije.

Amgen se izjasnio krivim za ilegalnu prodaju Aranespa, koji je upotrebljavan u dozama koje je FDA izričito zabranila i za nepropisno liječenje koje nikada nije bilo odobreno.

Johnson & Johnson (studeni 2013.)

Johnson & Johnson je pristao platiti odštetu od 2.2 milijarde dolara kako bi se nagodio oko kaznenih i građanskih optužbi u vezi s lijekovima na recept Risperdal, Invega i Natrecor.

Vlada je tvrdila da J&J reklamirao te lijekove za upotrebu koju FDA nije proglasila sigurnom i učinkovitom ciljajući na starije i dementne pacijente u staračkim domovima.

Također, navodno je platila mito liječnicima i opskrbljivačima lijekova iz Omnicare Inc.

Kao dio nagodbe, Johnson & Johnson je priznao da je Risperdal reklamiran za liječenje psihotičnih simptoma u neshizofrenih bolesnika, iako je lijek odobren samo za liječenje shizofrenije.

Endo (veljača 2014.)

Endo Health Solutions Inc. i njihova podružnica Endo Pharmaceuticals Inc. pristali su platiti odštetu od 192,7 milijuna dolara kako bi se nagodili zbog kaznenih i građanskih optužbi koje proizlaze iz reklamiranja lijeka na recept Lidoderm.

Kao dio nagodbe, Endo je priznao da je namijenio prodaju Lidoderma za neodobrene indikacije i da je promicao Lidoderm zdravstvenim opskrbljivačima na taj način.

Statin – tužbe još uvijek pristižu

Tisuće Amerikanaca još uvijek podnose tužbe protiv farmaceutskih tvrtki koje proizvode lijekove za snižavanje kolesterola, javio je Health Impact News.

Prema statističkim podacima dobivenima od različitih odvjetničkih društava, podneseno je preko 1.200 tužbi do rujna 2014. godine.

Većinu tužbi podnijele su žene oboljele od dijabetesa zbog uzimanja lijekova za sniženje kolesterola.

Bujicu tužbi pokrenulo je istraživanje Američke Udruge za dijabetes (American Diabetes Association) koje je otkrilo da su lijekovi protiv kolesterola koji sadrže statin opasni jer povećana upotreba tih lijekova utječe na nastanak dijabetesa tipa 2.

Ova udruga upozorava da lijekovi za snižavanje kolesterola ne daju nikakve statističke prednosti u produljenju životnog vijeka ni u smanjenju broja srčanih udara, no zato imaju utjecaj na nastanak drugih kroničnih bolesti.

Unatoč tome, Lipitor (atorvastatin) je i dalje jedan od najpropisivanijih lijekova i izvor ogromnog profita za farmaceutsku industriju.

Izvor: alternativa-za-vas.com

Objava Farmaceutske tvrtke plaćaju milijarde dolara kazni zbog laganja pacijentima pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Proizvodnja pristanka ključna je riječ u tehnologiji vladanja masovnim društvima. Ta tehnologija ne temelji se toliko na nekoj fizičkoj prisili, koliko na propagandi kao “opijumu naroda”. Moderna propaganda nije karakteristična samo za autoritarne, totalitarne, nego i demokratske poretke. Preko nje se proizvodi pristanak. Društvene se mase moraju organizirati i zabaviti. O njima brinu moćni organizatori. Primjena političkog marketinga našla je svoje mjesto u izbornim procesima. Pakiranje političara i predsjedničkih kandidata poput kobasica radikalna je i nekritička, a naposljetku i opasna tehnika proizvodnje pristanka. To je legalna demokratska, ali i radikalno manipulacijska metoda amerikaniziranih izbornih kampanja čija je bit u jalovu postupku da se iz ničega i uglavnom ništa napravi nešto na što će svi pristati. Uglavnom na podvalu!

SPIN INSTRUMENTARIJ

Kada se uvidjelo da se načela ekonomske propagande mogu primijeniti i na polje politike, pedesetih godina dvadesetog stoljeća rođen je politički marketing kao radikalna inačica instrumentalnoga karaktera dijela političkih znanosti ili znanosti o moći. Disciplina je rođena u Americi

Piše: Anđelko Milardović

Proizvodnja pristanka ključna je riječ u tehnologiji vladanja masovnim društvima. Ta tehnologija ne temelji se toliko na nekoj fizičkoj prisili, koliko na propagandi kao “opijumu naroda”. Moderna propaganda nije karakteristična samo za autoritarne, totalitarne, nego i demokratske poretke. Preko nje se proizvodi pristanak. Društvene se mase moraju organizirati i zabaviti. O njima brinu moćni organizatori.

Uspon propagande i moći uvjeravanja

Uspon propagande i moći uvjeravanja krenuo je u doba Prvog svjetskog rata kada je bilo utemeljeno britansko ministarstvo informiranja. Noam Chomsky o tomu kaže: “U prvom svjetskom ratu prvi se put javlja dobro organizirana državna propaganda. Britanci su imali ministarstvo informiranja koje im je bilo potrebno jer su morali uvući SAD u rat kako ne bi nastradali do daske”

Cilj britanske propagande bila je sotonizacija njemačkih snaga i pridobivanje američkih intelektualaca koji su kasnije sudjelovali u mobilizaciji američke javnosti te kontrola mišljenja “cijeloga svijeta”. No, glavna meta bile su Sjedinjene Američke Države.

Znanja o proizvodnji pristanka postupno su se razvijala. Značenje propagande uvidjeli su totalitarni diktatori Hitler i Staljin. Onda se uvidjelo da se ratna propaganda kao tehnika proizvodnje pristanka može aplicirati na područje ekonomije.

Poslije Prvog svjetskog rata, 1925. godine, Edward Bernays objavio je sistematsku knjigu “Propaganda”. Politička ideologija koncepta propagande temelji se na ‘discipliniranju’ i pristajanju masa na poredak moći i moćnika. Znanja iz ratne propagande primijenjena su u civilni sektor.

Discipliniranje masa i umova

To mišljenje pronalazi svoju potvrdu u tezi o tehno-znanosti kod francuskog filozofa i kritičara informacijskog društva P. Virilioa. Parafrazirajući Bernaysa, Chomsky pojašnjava termin discipliniranja masa i umova. Chomsky kaže: “Tim se novim tehnikama discipliniranja umova moraju koristiti inteligentne manjine kako bi raja ostala na pravom putu. Sada možemo, jer imamo nove tehnike”.

Imamo nove tehnike koje su se između dva svjetska rata snažno i do perfekcije razvile. U njihovu razvoju sudjelovale su različite discipline društveno-humanističkih znanosti, kao što su socijalna i politička psihologija, ekonomija s ekonomskim marketingom i politologija s političkim marketingom.

Riječ je o disciplinama izravno involuiranima u proizvodnju pristanka i pakiranje politike, dakle, instrumentalnim u funkciji stjecanja i održavanja moći.

Iz ratne propagande kao proizvodnje pristanka masa za ratne ciljeve razvila se ekonomska propaganda. Razvio se marketing! Razvila se reklamna industrija za proizvodnju potrošačkog društva!

Ubrzo se uvidjelo da se načela ekonomske propagande mogu primijeniti i u polje politike. Onda je pedesetih godina dvadesetoga stoljeća rođen politički marketing kao radikalna inačica instrumentalnoga karaktera dijela političkih znanosti ili znanosti o moći.

Disciplina je rođena u Americi

Ta eklektička disciplina nastala je kao sinteza različitih znanja iz ekonomskog marketinga, socijalne i političke psihologije, komunikologije, sociologije masovne kulture i dubinske psihologije te šire znanosti o ljudskom ponašanju. Napokon se uvidjelo da se politika može pakirati kao što se pakira svaka druga roba, primjerice kobasice.

Primjena političkog marketinga našla je svoje mjesto u izbornim procesima. Pakiranje političara i predsjedničkih kandidata poput kobasica radikalna je i nekritička, a naposljetku i opasna tehnika proizvodnje pristanka.

Postupku pakiranja politike i predsjedničkih kandidata pribjegavaju marketinške agencije za proizvodnju pristanka. To je legalna demokratska, ali i radikalno manipulacijska metoda amerikaniziranih izbornih kampanja čija je bit u jalovu postupku da se iz ničega i uglavnom ništa napravi nešto na što će svi pristati. Uglavnom na podvalu!

Sastavnica metode i tehnike proizvodnje pristanka u amerikaniziranim kampanjama zapravo je i dodatni postupak insceniranja i pretvaranja izborne politike u zabavu, spektakl, reality show i biranje najljepšega kandidata s najboljom ‘oblekom’.

Izbor za predsjednika republike u društvu spektakla trebao bi zapravo biti izbor za miss političarke i političara i najbolje odjevenog manekena, odnosno za najbolju sliku.

U vezi sa slikom Umberto Ecco kaže da je “konačna slika konstruirana za podčinjenu masu”.

Skretanje pozornosti

Proizvodnja pristanka preko pakiranja politike svoju manipulacijsku snagu temelji na inverziji. Inverzija se sastoji u tome da kandidati više uopće ne diskutiraju o političkim idejama, programima, projekcijama budućnosti, što bi bio glavni zadatak kampanja i njihovih aktera, nego zapravo o sporednim stvarima.

To se zove skretanje pozornosti s bitnih na nebitne sadržaje izborne kampanje i mirno discipliniranje biračkih masa, što je prema Chomskom, jedna od važnih funkcija masovnih medija.

Skretanje pozornosti je dio priče o proizvodnji pristanka. Pristaje se na ono što je zapakirano, a što je zapravo zapakirano, to spoznajemo za trajanja mandata neke izabrane vlasti.

Pretvaranje izbornog postupka tehnikama proizvodnje pristanka i pakiranja politike nestaje i politika kao takva koja se zapravo rastače u mnoštvo atomiziranih, uglavnom blesavih izbornih slogana čiji je zadatak zarinuti se dubinski u tkivo izbornih masa kako bi iste uvijek naivno mislile da biraju po svom izboru.

Kad tamo! Izborne mase biraju ono što je već netko izabrao i lijepo im ga prodao, odnosno podvalio. Taj imaginarni netko mogu biti korporacije, legalno i nelegalno stečeni krupni kapital, marketinške agencije, stari i novi mediji i dijelovi praktične znanstvene zajednice.

U cijeloj priči proizvodnje pristanka ne treba zanemariti stare medije kao eksponente novca i krupnog kapitala. Oni koji, pak, imaju subverzivne i dekonstrukcijske ideje u odnosu na proizvodnju pristanka i pakiranje politike, oni će na različite načine biti ušutkani, prešućeni, izbrisani i za javnost nepostojeći.

U vezi s takvim sojem ljudi Chomsky kaže: “Ljudi s neovisnim idejama ili s pogrešnim mislima ispadaju”. Oni ispadaju jer smetaju održavanju strukture moći.

Međutim, ako će se održati minimalni konsenzus o elementarnoj demokraciji, koja se opet ustanovljuje preko izbora kao dijela društva spektakla i zabave kao metode upravljanja masama, u kojoj netko sebi uzima za pravo korištenje metode pristanka i pakiranja politike, onda se u toj demokraciji i u kontekstu spomenutoga konsenzusa treba dopustiti dekonstrukcija i diverzija postupka proizvodnje pristanka i pakiranja politike.

Ako neki uzimaju sebi za pravo pakirati politiku, drugi sebi uzimaju za pravo korištenje metode raspakiravanja politike i dekonstrukcije metode proizvodnje pristanka.

Izvor: Vjesnik

Objava Proizvodnja pristanka – Moderna propaganda nije karakteristična samo za autoritarne, totalitarne, nego i demokratske poretke pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Novi svjetski poredak globalni je sustav rada u kojem žive i rade praktički svi ljudi na planetu Zemlji. Bilo da ste učiteljica, čistač, odvjetnik, liječnik, kazališni glumac, profesor, blagajnica u trgovačkom centru, radijski voditelj, i tako dalje, živite u tom globalnom sustavu rada. Karakter tog sustava rada je korporativna ekonomija.

Piše: Jeffrey Grupp

Tijekom prošlog desetljeća milijuni ljudi na planetu Zemlji počeli su raspravljati o novoj teoriji ekonomije koja, čini se, opisuje svijet daleko bolje od teorija ekonomije o kojima se prije razgovaralo, kao što su u cijelosti neempirijske teorije zvane demokracija, kapitalizam, komunizam i tako dalje. Ta teorija zove se novi svjetski poredak. Nedavno su korporativni masovni mediji diljem svijeta također počeli koristiti taj pojam za opisivanje smjera prema kojem se kreću svjetski društveni, politički i ekonomski trendovi. Međutim, čini se da taj pojam i nije tako nov budući da neki tvrde da potječe od Adolfa Hitlera koji je napisao knjigu pod naslovom vrlo sličnom izrazu “novi svjetski poredak”.

Novi svjetski poredak globalni je sustav rada u kojem žive i rade praktički svi ljudi na planetu Zemlji. Bilo da ste učiteljica, čistač, odvjetnik, liječnik, kazališni glumac, profesor, blagajnica u trgovačkom centru, radijski voditelj, i tako dalje, živite u tom globalnom sustavu rada. Karakter tog sustava rada je korporativna ekonomija.

NOVI SVJETSKI POREDAK: ekonomski sustav u kojem resurse i robe koje ljudi trebaju za svakodnevno preživljavanje ne proizvode ljudi koji ih koriste i konzumiraju nego je proizvodnja i nadzor nad tim proizvodima u rukama monopolističkih korporacija, od kojih pojedinci potrošači moraju kupovati resurse i robe, na temelju čega te monopolističke organizacije stvaraju golemi profit. Također, u tom sustavu korporacije prodaju resurse i proizvode koje su niske kvalitete i često neprikladni, a ljudi koji nemaju gotovo nikakvo znanje i vještine za proizvodnju za život nužnih proizvoda moraju većinu svog prosječnog radnog dana mukotrpno raditi za monopolističke korporacije.

(Napomena: izraz “novi svjetski poredak” je sinonim za koncept korporatizma odnosno korporativne ekonomije o kojem se sve više govori.)

Slijedom toga, ljudi nisu u mogućnosti živjeti duhovan život odnosno život u čijem je središtu obitelj, nisu u mogućnosti biti slobodni iz dana u dan i iz trenutka u trenutak odlučivati što će činiti sa svojim životom. To je značajka civilizacije: “civilizirani” ljudi u novom svjetskom poretku nemaju vlast nad svojim životima, što je upravo suprotno pred-civiliziranim ljudima koji su zbog velike količine samodostatnosti i vremena za dokolicu tu vlast imali (to je općepoznata stvar u antropologiji: primitivni ljudi su imali golemu količinu slobodnog vremena u usporedbi s, općenito gledano, civiliziranim ljudima). Morat ćete raditi da biste živjeli. Dok na to trošite najveći dio svog života morat ćete raditi na poslovima koji vam nisu po volji ni po vašem izboru (najčešće ćete morati prihvatiti ono što je dostupno), te nećete provoditi svoje vrijeme s obitelji ili ga trošiti na izravnu povezanost s Bogom, kao što su činili naši preci, američki Indijanci.

Novi svjetski poredak je sustav kojim upravlja mala skupina koju se obično naziva Iluminati, što je izvorno bio izraz sa značenjem “moć iza trona”. Mnogo je spekulacija o karakteru te skupine. Da bismo stekli slobodu kao ljudska rasa moramo poraziti Iluminate, što jednostavno znači da ljudi moraju naučiti živjeti u sustavu drukčijem od  sustava novog svjetskog poretka koji su mu dali Iluminati.

No, kako pobijediti iluminate? Još više zbunjuje pitanje, a često ga postavljaju američki teoretičari zavjere, kako pobijediti novi svjetski poredak? Ta pitanja su zbunjujuća jer ljudi u Sjedinjenim Državama, na primjer, nikada nisu živjeli nikako drukčije nego isključivo u iluminatskom sustavu novog svjetskog poretka koji se često naziva i korporatokracija: to je civilizacija u kojoj građani žive u sklopu i pod kontrolom monopolističkih megakorporacija do te mjere da je to jedini život koji poznaju.  Stvarnost koju im pruža korporatokracija jedina je koju poznaju. Civilizacija je protivna ljudskoj prirodi i stoga je život u njoj zatvor. Ljudi su stvoreni da žive u šumama i prirodnom okruženju, da imaju slobodnog vremena, da žive u zajednicama, da proizvode robe, da provode vrijeme s obitelji i bave se duhovnošću. Crnčenje u megakorporacijama dovodi do depresije, apatije, mentalne zbunjenosti, mentalne plitkoće, opsjednutosti nasiljem i drugim oblicima neljudskog ponašanja koja su značajka civilizacije i za koja je empirijski vidljivo da preplavljuju cijeli svijet.

Američki pokret teoretičara zavjere

U Sjedinjenim Državama prisutan je brzorastući pokret teoretičara zavjere koji postaje vrlo velik. Većina uključenih ljudi ne zna kako da se nose sa svojom problematičnom situacijom u kojoj su se našli u sustavu novog svjetskog poretka. Od tih milijuna ljudi u pokretu teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama iz nekog čudnog razloga gotovo svi smatraju da dobro poznaju svoju situaciju i različite aspekte teorije zavjere. Međutim, većina njih, budući da su početnici, zapravo ne zna gotovo ništa o pravim činjenicama povezanim s njihovim položajem.

Na primjer, većina teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama tvrde da su masovni mediji sredstvo za pranje mozga koje treba izbjegavati, no gotovo svi svoje informacije crpe iz masovnih medija, čak i informacije o zavjerama najčešće pronalaze u masovnim medijima. Drugi primjer, većina teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama smatraju da su Anton Lavey, heavy-metal  glazba, Lady Gaga i tako dalje predstavnici sotonizma koji prakticiraju iluminati. No, to je posve pogrešno. Sotonizam iluminata je u stvari vrlo sofisticirana tema koju razumije tek nekolicina i u stvari se može dokazati da on formira temelj društva (mnogo sam istraživao tu temu koja je preširoka da bi se o njoj ovdje razgovaralo i preimenovao sam je u “mračna ekstaza”). Njegov cilj je da funkcionira poput neke vrste religije koja će se nametnuti cijelom svijetu. Njegove ključne ritualne svečanosti i elementi su: rat, pobačaj, nuklearno zračenje, fiziološko i mentalno rastrojstvo svjetskog stanovništva, uništavanje okoliša te različiti oblici sadomazohizma na različitim razinama društva. Čitatelj će primijetiti da većina tih stvari preplavljuje svijet; međutim, samo nekolicina shvaća kako i sami sudjeluju u ritualiziranom globalnom iluminatskom sotonizmu. Dakle, dok su teoretičari zavjere u Sjedinjenim Državama zauzeti lažnim sotonizmom Marilyna Mansona ili nekog filma strave i užasa koji trenutno igra diljem države, pravi sotonizam se na raznorazne načine uvlači u njihove živote a da to ni ne primjećuju. No, da se vratim na temu ovog dijela teksta, teorija zavjere u Sjedinjenim Državama sastoji se od skupine istraživača na bazičnoj razini koji pogrešno vjeruju da su na naprednoj razini poznavanja teme. Slijedom toga, Amerikanci u pokretu teorija zavjere većinu se vremena prepiru s drugim teoretičarima zavjere i ljute se na njih jer se ne slažu s njima u svakoj neznatnoj pojedinosti teoretiziranja o ekonomskom sustavu novog svjetskog poretka.

Čak je i voditelj jedne od najpoznatijih radijskih emisija o teorijama zavjere Alex Jones predstavnik takvog ponašanja. Na primjer, kao što je među američkim teoretičarima zavjere dobro poznato, Alex Jones je ustvrdio da su teoretičari zavjere koji sugeriraju da u napadima 11. rujna nije bilo putničkih zrakoplova, te da je njihova video-snimka lažirana (kao i cijeli napad 11. rujna), u stvari agenti CIA-e ili novog svjetskog poretka (agenti protuobavještajnog programa, engl. cointelpro). Drugim riječima, zagovornici teorije da nije bilo zrakoplova podvrgnuti su oštrim kritikama mnogih američkih teoretičara zavjere, a to je vrlo nezgodno budući da je teorija da u 11. rujnu nije bilo zrakoplova jedna od daleko najvažnijih teorija u teorijama zavjere (iz razloga koji su preopširni da bi ih se ovdje objašnjavalo). Osim toga, to je jedna od teorija o 11. rujna za koju postoji najviše dokaza budući da, uzmimo samo jedan primjer, NBC-eva televizijska snimka napada 11. rujna u trenutku kada drugi zrakoplov udara u Svjetski trgovački centar uopće ne prikazuje nikakav zrakoplov! Odbacivši te televizijske dokaze, Alex Jones potaknuo je rat u pokretu teoretičara zavjere između onih koji zagovaraju teoriju o 11. rujnu sa zrakoplovima i onih koji tvrde da nije bilo nikakvih zrakoplova. Znači, umjesto da se produktivno raspravlja i dolazi do novih spoznaja o sustavu novog svjetskog poretka i o tome kako da se oslobodimo njegovih okova, američki teoretičari zavjere posvećuju iznenađujuće mnogo vremena na međusobne sukobe.

Da sažmem dosadašnje glavne točke ovog članka: najvažniji zadatak teoretičara zavjere je da shvate kako živjeti odvojeno od sustava novog svjetskog poretka, čime bi pobijedili iluminate koji njime upravljaju. Međutim, oni se praktički nikada ne fokusiraju na taj projekt nego se uglavnom međusobno svađaju ili raspravljaju o neempirijskim pitanjima za koja su čuli na radiju.

Američki teoretičari zavjere fokusiraju se na neprovjerljiva, neempirijska pitanja

Pokret teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama stvorila je mješavina nekoliko prizora iz masovnih medija o napadima 11. rujna, atentatu na JFK-a, slijetanju na Mjesec, političarima koji lažu i nekoliko drugih stvari te najvećim dijelom neodmjerenih reakcija voditelja američkih najpopularnijih radijskih emisija o teorijama zavjere na 1).

Amerikanci u pokretu teorija zavjere mnogo vremena gube na međusobne svađe oko neprovjerljivih “činjenica” koje im je prenio njihov omiljeni radijski voditelj, a kada se te neprovjerljive “činjenice” o kojima su samo slušali ne slažu u pokretu teorija zavjere izbijaju ogromne svađe. Usred tog dramatičnog prepiranja između teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama prisutno je zapanjujuće malo produktivne rasprave bilo koje vrste o tome kako riješiti pitanje našeg ropstva u “zemaljskom zatvoru” (sustavu novog svjetskog poretka) u kojem živimo.

Što se tiče tih neprovjerljivih pitanja… Neprovjerljivo pitanje je nešto u što netko vjeruje, međutim ili nije ili ne može potvrditi da to postoji u stvarnosti. Jednostavnije rečeno, ne može spojiti teoriju sa stvarnošću. Količina pogrešaka (tj. neprovjerljivih pojedinosti i teorija) koje teoretičari zavjere čine je zapanjujuća. Upravo sam slušao vrlo poznatu radijsku emisiju o teorijama zavjere s temom nuklearne krize u Japanu. Gost u emisiji rekao je da je plutonij element kojega nema u prirodi i da dolazi isključivo iz laboratorija. Dakle, pretpostavljam da nitko tko ga je slušao nije znao, ili pretpostavio, da je potpuno u krivu i da je nedugo nakon što je 1940. plutonij prvi put proizveden u laboratoriju mala količina plutonija pronađena u prirodi. U ovom je primjeru ključno to da je pogreška prošla nezapaženo. To se možda čini nevažnim, međutim teoretičari zavjere su, kao i mainstreamovci, navikli na prihvaćanje neempirijskih tvrdnji i nepotvrđenih “činjenica”. Stoga se njihove pogreške gomilaju jedna povrh druge a konačni rezultat je to da njihove paradigme nisu ništa više od loših teorija stvarnosti.

Američki pokret teoretičara zavjere je orvelovski sustav

Kao što sam upravo natuknuo, konceptualiziranje stvarnosti u okvirima vrlo loših teorija također je upravo ono što mainstream kultura čini diljem svijeta (u sustavu civilizacije odnosno novog svjetskog poretka, ne u predcivilizacijskim kulturama) i o tome je govorio Orwell:

Partija je govorila da Oceanija nikad nije bila u savezu s Euroazijom. On, Winston Smith, zna da je Oceanija bila u savezu sa Euroazijom prije samo četiri godine. Ali gdje ta spoznaja postoji? Samo u njegovoj svijesti koja će u svakom slučaju za kratko vrijeme biti uništena. A ako svi prihvaćaju laž koju Partija nameće – ako svi zapisi govore istu priču – onda laž prelazi u povijest i postaje istina. Tko kontrolira prošlost, glasila je parola Partije, kontrolira budućnost; tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost.

Danju i noću televizijski ekran je tukao po ušima statističkim podacima koji su dokazivali da ljudi danas imaju više hrane, više odjeće, bolje kuće, bolju razonodu – da žive duže, da imaju kraće radno vrijeme, da su veći, zdraviji, jači, sretniji, inteligentniji, obrazovaniji nego ljudi koji su živjeli prije pedeset godina.

Dakle, moja je poanta da je kultura teorija zavjere jednaka mainstream kulturi: gomila ljudi koji odbacuju empirizam, vjeruju neprovjerljivim činjenicama i troše nezamislivo mnogo vremena i energije na neprestane međusobne svađe oko takozvanih “činjenica” u koje vjeruju. Stoga jedan još jezovitiji Orwellov citat iz romana 1984. vrijedi i za mainstreamovce i za teoretičare zavjere:

Kad nam se napokon predaš, to mora biti po tvojoj slobodnoj volji. Mi ne uništavamo heretika zato što nam se suprotstavlja; dokle god nam se  suprotstavlja mi ga uopće ne uništavamo. Mi ga preobraćamo, zarobljavamo srž njegove svijesti, mi ga preoblikujemo. Mi sažimamo sve zlo i sve iluzije u njemu; pridobivamo ga za svoju stranu, i to ne naizgled, nego istinski – on postaje srcem i dušom naš.

Ironično je da je najvažnije pitanje o kojem bi američki teoretičari zavjere mogli raspravljati – kako da se oslobodimo sustava novog svjetskog poretka – istovremeno i pitanje o kojem vođe pokreta i njihovi sljedbenici najmanje raspravljaju.

Američki pokret teoretičara zavjere ne bavi se time kako da pobijedimo iluminate i novi svjetski poredak

Kada vođe teoretičara zavjere i predstave svoja “rješenja” za problem novog svjetskog poretka, a to čine rijetko, ona su često ne samo apsurdna i neizrađena nego su uglavnom i prilično humoristična. Na primjer, “vođe” u pokretu teoretičara zavjere često govore da je “rješenje” infiltrirati se u vladu tako da američki “narod” još jednom preuzme vlast kao što je to navodno bilo u posljednjoj četvrtini 18. stoljeća, te da tako imamo situaciju u kojoj “narod” kontrolira vladu i jest vlada. To “rješenje” je, iz više nego posve razvidnih razloga, jednostavno apsurdno ne-rješenje i, iskreno, prilično iznenađuje da mnogi vođe pokreta teoretičara zavjere u Sjedinjenim Državama forsiraju to ne-rješenje. Razlog tome je to što je u sadašnjem stanju Sjedinjenih Država nemoguće da dođe do značajnijeg ulaska širokih masa u američku vladu budući da američki narod ne kontrolira izborni sustav, kontroliraju ga tajne vladine sile koje upravljaju novim svjetskim poretkom! Staljin je rekao: “Ne zanima me tko će glasati, zanima me samo tko će brojati glasove.” Ne mogu se sjetiti nijednog od nedavnih genocidnih diktatora koji nisu, navodno, glasovima došli na vlast: Staljin, Hitler, Hussein, Obama, George Bush i tako dalje. S vremena na vrijeme čak i masovni mediji u Americi govore o apsurdnosti američkog izbornog sustava te prenose jasne primjere slučajeva u kojima su cijeli izbori bili očigledno sabotirani (najbolji primjer su predsjednički izbori Bush protiv Gorea 2000. godine, kada se manipuliralo glasovima iz Floride), međutim čak i ti predvodnici teorija zavjere (i njihovi sljedbenici) i dalje se drže te iluzije da je glasanje u Americi nešto što ima utjecaja.

Ali to je samo početak. Čak i da američki puk preuzme kontrolu nad glasanjem i da glasački sustav nekako nije korumpiran, to ne bi imalo utjecaja jer samo oni s najviše novca mogu kroz masovne medije steći potreban publicitet i promovirati se za javnu dužnost. Zato u Sjedinjenim Državama na položaje u vladi uvijek dolaze samo najbogatiji ili oni koji rade za najbogatije (konkretno, za korporacije). Kongres i druge grane američke vlade prepuni su korporativaca i njihovih predstavnika koji tamo provode dane jednostavno kreirajući politiku i zakone koji pogoduju megakorporacijama.

Čak da se taj problem nekako i izbjegne i da obični Amerikanci, koji nisu bogati, imaju mogućnost zasjesti na položaje u vladi u nekoj značajnijoj mjeri, to opet ne bi bilo važno jer bi lobisti svojim novcem ipak korumpirali svakog novog političara. Ne podcjenjujte činjenicu da se ljudi promijene kada se pred njih stavi dovoljna količina novca s kojom mogu učiniti sve ono o čemu su oduvijek sanjali kao i sve što mogu zamisliti. Pokret Tea Party u Sjedinjenim Državama reklamira se kao skupina političara koji su bliski običnom Amerikancu i koji rade za običnog Amerikanca. No, zašto onda Randa Paula, vođu takozvanog pokreta Tea Party, najviše zanima “uravnoteženi budžet”, o kojem političari u Sjedinjenim Državama govore već desetljećima? Jedna od prvih stvari na koje se Clinton usredotočio nakon što je početkom 1990-ih postao predsjednik je “uravnoteženi budžet”, i sada se Rand Paul, navodni revolucionar, kojega otvoreno podupire Rush Limbaugh, također fokusira na to kao na svoj glavni projekt.

Postoji mnoštvo drugih problema s tom idejom da Amerikanci mogu ući u svoju vladu, međutim preskočit ću ih jer je važno shvatiti da nijedan od tih problema nije ni bitan! Naime, vlada Sjedinjenih Država ne upravlja ovom zemljom: oni u stvari nisu vlada, prava vlast je u rukama skupina koje su pod kontrolom novog svjetskog poretka (UN, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska zdravstvena organizacija, Vijeće za vanjske poslove, Svjetska banka i tako dalje) i iluminata. Dakle, što bi se promijenilo kada bi američki narod ušao u marionetsku vladu (Kongres, Uprava za hranu i lijekove itd.)? Ta marionetska vlada, vidljiva vlada Sjedinjenih Država, samo je pijun kojeg su moćni “trustovi mozgova” i lobisti kupili i platili (a ako se ne slažete s njima, izbacit će vas iz sustava, na ovaj ili onaj način) da provode naloge megakorporacija koje su u konačnici produkt i oruđe iluminata (vidi moju knjigu KORPORATIZAM za cjelovitu raspravu o važnoj temi nedostatka moći običnih Amerikanaca).

Uviđate li apsurdnost i komičnu prirodu tog ne-rješenja u obliku infiltracije vlade koje zagovaraju mnogi voditelji najvećih američkih radijskih emisija o teorijama zavjere? U stvari, sva njihova “rješenja” su ne-rješenja, manje rješenja a više komična ludost.

Neki na radiju Militia u Americi su zagovarali ideju da se trebamo izravno zaratiti s elementima kontrole u sustavu novog svjetskog poretka i boriti se s njima (no u stvari se fokusiraju na vrlo niske razine sustava, kao što je američka vojska). Različiti oblici te “napadačke” ideje rašireni su u čitavoj kulturi teorija zavjere u Americi. To bi “rješenje” u stvari moglo, ovisno o tome kako ga se izvede, dovesti u određenoj mjeri do poraza svjetskih vojski kojima su iluminati naselili svoje zemlje. Međutim, moglo bi dovesti i do nezamislivih patnji i krvoprolića, s više razaranja i smrti nego u ijednom ratu koji se dosada vodio. Doista, čini se da bi takav rat, kao što sam empirijski dokazao, u stvari koristio iluminatskim gospodarima! To sam istaknuo u svom nedavnom članku za Nexus pod naslovom ZAVRŠNI SPIN NOVOG SVJETSKOG PORETKA. Čak i kada bi ljudi diljem svijeta nekako mogli zaratiti s novim svjetskim poretkom i uništiti njegove strukture kontrole uz malo žrtava to ne bi bilo važno i bilo bi kratkoročno jer bi Amerikanci brzo ponovno pali pod iluminatsku kontrolu, jednako kao što se to dogodilo nakon 1776. godine (iako tada to nije ni bio pokret za slobodu).

Ignoriranje novog svjetskog poretka (i iluminata)

Postoji samo jedno rješenje koje funkcionira: Ignoriranje sustava novog svjetskog poretka (odnosno, ono što se često naziva građanski neposluh ili odbijanje suradnje). No, ta ideja odbijanja suradnje propast će ako se ne provede do kraja. Osim toga, samo nekolicina ljudi u pokretu teoretičara zavjere su promislili o tome što to točno znači i u američkoj kulturi teorija zavjere o tome se ne vode praktički nikakve rasprave. Ono što ću ja predstaviti u stvari nije građanski neposluh (građanski neposluh je samo dio toga), i stoga ja to nazivam thoreauovska samodostatnost, a o tome će biti riječi u ostatku ovog članka. Prošli pokušaji odbijanja suradnje odnosno građanskog neposluha su propali. Indijci u Indiji nisu slobodni i njihovu vladu vode stranci, crnci u Sjedinjenim Državama također nisu slobodni (Martin Luther King ih je samo djelomično oslobodio ropstva). Dakle, kada neki od glasovitih američkih voditelja radijskih emisija o teorijama zavjere predloži to kao moguće rješenje naše situacije oni jednostavno predlažu model za ostvarivanje slobode koji nikada nije ostvario slobodu, model koji uvijek podbaci. Kao što sam već rekao, veliki američki voditelji radijskih emisija o teorijama zavjere iz nekog razloga (to je doista bizarno) nikada ne govore o tome kako uspješno provesti građanski neposluh odnosno odbijanje suradnje. Osim toga, kada se to rješenje rijetko i spominje (nikada ga se ne analizira, nego ga se samo usput spomene), obično se o njemu govori kao o nekoj vrsti gandijevskog pokreta. Ta ideja nikada se ne razrađuje i samo je se prenosi američkim teoretičarima zavjere koji nemaju pojma što ona točno znači. Brzo će reći: “Trebamo revoluciju kakvu je pokrenuo Gandhi, u kojoj ćemo iskazivati građanski neposluh i nećemo surađivati s njima i njihovim sustavom” i zatim se o toj temi više ne govori.
Taj nedostatak potpune analize tog ključnog pitanja veliki je problem jer:

Gandhijeva revolucija je, sada tako smatram, sasvim očigledno bila unaprijed planirana iluminatska operacija, a ne prava revolucija (iz razloga što je Gandhi prakticirao nenasilje te je od svih svojih sljedbenika zahtijevao nenasilje – praktički od cijele Indije – i ako bi bilo slučajeva nasilja Gandhi bi jednostavno opozvao čitav pokret. Prema tome, postavlja se pitanje, ako su Britanci doista željeli da se revolucija okonča, zašto nisu samo platili nekom Indijcu da se jedne večeri počne busati u prsa u ime indijske revolucije, tako privuče pozornost medija i zatim upuca ili izbode britanskog vojnika i revolucija bi bila otkazana? Odgovor: zato što oni nisu htjeli da bude opozvana. Svrha revolucije je bila da potpomogne njihovu kontrolu nad zemljom. Britanci su i dalje prisutni u Indiji, tako da je ta taktika očito bila uspješna.)

Ideja thoreauovske samodostatnosti je vrlo, vrlo komplicirana,

Ideja thoreauovske samodostatnosti je pravo rješenje i mora je se uzeti potpuno ozbiljno i proučiti prije nego što je se počne provoditi u bilo kojoj mjeri,

Ideja thoreauovske samodostatnosti je zapravo vrlo opasna, nije jednostavna,

Thoreauovska samodostatnost jedina se može provesti na jedan vrlo oprezan način, o čemu većina američkih teoretičara zavjere nije nikada razmišljala,

(Ovo je najvažnija točka). Ako se rješenje thoreauovske samodostatnosti ikada provede u djelo Amerikanci bi se iznenada našli u neiluminatskom sustavu do neke mjere, i stoga bi živjeli bez njihovih korporacija, obrazovnog sustava, infiltriranih crkava i drugih aspekata robovskog života; kako bi u takvoj situaciji Amerikanci vodili prehrambeni sustav, tekstilnu industriju, sigurnosni sustav, zdravstvo i tako dalje budući da su do sada u životu to činili isključivo u kontekstu novog svjetskog poretka?

Ovdje ću iznijeti neke osnovne stvari i probleme u provedbi tog rješenja u praksu.

Thoreauovska samodostatnost mogla bi biti jača od iluminatskog napada na samodostatne ljude

Na prvi problem koji ću ovdje spomenuti ukazao mi je Ed Walker s radija BlackHelicopterRadio.com. Naime, odbijemo li suradnju i ako istovremeno dovoljni broj građana ne bude prakticirao thoreauovsku samodostatnost na način koji ću niže opisati, vojske novog svjetskog poretka iz cijelog svijeta izvršit će golemo nasilje nad thoreauovskim neposlušnicima. To je izvrsno uočen i vrlo ozbiljan problem: da dovoljan broj ljudi u svijetu počne provoditi thoreauovsku samodostatnost, do točke da se iluminatski sustav poljulja na način koji iluminati nisu imali u planu, nema razloga vjerovati da u takvoj izvanrednoj situaciji takva thoreauovska samodostatnost ne bi bila napadnuta konvencionalnim vojskama, kemijskim oružjem, vojskama robota i različitim ultra-naprednim iluminatskim tehnologijama za koje se još ne zna da postoje.

To bi se lako moglo dogoditi i svatko spreman na thoreauovsku revoluciju možda bi trebao biti spreman umrijeti – alternativa je život u robovskom sustavu novog svjetskog poretka. Ipak, to je diskutabilno, jer sustav novog svjetskog poretka već napada i ubija ljude diljem svijeta! Dakle, bilo da promijenite svoj život pokušavajući prakticirati thoreauovsku samodostatnost ili da ostanete živjeti u novom svjetskom poretku, u oba ste slučaja pod napadom. U sustavu novog svjetskog poretka, kao što sam opširno opisao u svojoj knjizi KORPORATIZAM, ljude se izlaže zračenju, čini bolesnima, gura u rat, truje vodom, hranom, suvremenom medicinom i chemtrailovima, a to je samo početak. Drugim riječima, ostanete li tu gdje jeste svejedno ste pod napadom. Pokušate li se uključiti u model thoreauovske samodostatnosti možda ćete biti izloženi napadima na spomenute načine, no to je zapravo malo vjerojatno. Iluminatske snage ne koriste često takve napade vojnim snagama i supertajnim iluminatskim oružjima. Kao što sam maloprije spomenuo, da bi izazvali smrt obično koriste mnogo vidljivije taktike: medicinu, hranu, ratove, pobačaj i tako dalje. Nadalje, masovna ubojstva od strane sustava novog svjetskog poretka nisu tako česta i obično se događaju u sklopu slabo poznatog obrednog sustava crne magije koji zahtijeva posebno tempiranje u skladu s numerološkim kodiranjem vremena koje koriste iluminati. Znači, da se građani svijeta počnu uključivati u thoreauovsku samodostatnost, ako nije vrijeme za iluminatska masovna ubojstva, možda se nešto slično neće ni dogoditi ako ne ide u prilog kozmičkom planu iluminata. Taj problem napada od sustava novog svjetskog poretka možda, zbog nekoliko razloga, nije tako strašan kao što se na prvi pogled čini i možda do njega uopće neće doći.

Kratak uvod u thoreauovsku samodostatnost

Razmotrimo sada kako bi izgledao sustav bez novog svjetskog poretka, sustav thoreauovske samodostatnosti…

Istražimo detaljnije što znači izraz “odbijanje suradnje” u kontekstu naprednije ideje thoreauovske samodostatnosti. Kako ne bismo previše komplicirali u ovom uvodnom eseju o thoreauovskoj samodostatnosti, postoji jedno načelo koje najbolje objašnjava thoreauovsku samodostatnost:

Odbijanje suradnje sa sustavom novog svjetskog poretka i stoga s njegovim iluminatskim vođama ne znači da samo živite svoj civilizirani život (to jest, svoj život u radnom sustavu novog svjetskog poretka, jer to je pravo značenje riječi “civilizacija”) i ne obraćate pozornost na novi svjetski poredak ili iluminate. Umjesto toga, moramo ignorirati novi svjetski poredak i ne surađivati s iluminatima kroz život koji obuhvaća neka od načela koje su u svojim životima imali američki Indijanci, ali na višoj razini materijalne tehnologije od one koju su Indijanci obično koristili.

Razlog tome je taj što ljudi poznaju samo život unutar sustava novog svjetskog poretka: on im jamči hranu, vodu, odjeću, stan, njihov koncept o samima sebi, njihovu vjeru… Sve! Ne možemo, dakle, samo odbijati suradnju neko kratko vrijeme i zatim se vratiti sustavu novog svjetskog poretka. Moramo ga napustiti zauvijek. No, to znači da moramo živjeti izvan jedinog sustava koji smo ikada poznavali, što opet znači da moramo uspostaviti novi ekonomski sustav koji će jamčiti da ljudi u njemu budu slobodni i da se unutar njega ne može ponovno uvesti ekonomski sustav novog svjetskog poretka.

Ekonomski sustav novog svjetskog poretka koji su uspostavili iluminati zasniva se na tome da obični građani svijeta ne proizvode robe te da ih ne kupuju i ne prodaju izravno jedni drugima. Drugim riječima, sustav koji eliminira te stvari je sustav koji će uništiti sustav novog svjetskog poretka. Jedini sustav koji to može je lokalizirana ekonomija u kojoj ljudi prodaju robu izravno jedni drugima i kupuju je izravno jedni od drugih: osoba proizvede jedan ili dva proizvoda i zatim ih proda samo ljudima koji žive u njihovoj blizini i koje poznaju, ili ih razmjeni s njima. To je vrlo važan aspekt koji sustav drži pod kontrolom običnih ljudi i jamči da nema posrednika između kupca i prodavača (tu iluminatski sustav profitira i ima kontrolu; ubace se između proizvođača i kupca, uzmu gotovo svu zaradu u transakciji i kontroliraju čitavu transakciju). U takvom sustavu možemo imati i tehnološke proizvode, dok god ih proizvodimo. Na primjer, Henry Ford bio je pojedinačna osoba koja je proizvela automobil od konoplje! Obično se smatra da je automobil nešto previše složeno da ga napravi jedna osoba, međutim Henry Ford ne samo da je to učinio nego ga je štoviše napravio od konoplje, proizvoda koji svatko može besplatno uzgajati i upotrijebiti ga za izradu gotovo svakog proizvoda koji pronalazimo u našoj civilizaciji.

U takvom sustavu su ekonomija, robe, proizvodnja, resursi i, u konačnici, svakodnevno preživljavanje, u rukama pojedinca. U takvom je sustavu nemoguće da jedna skupina kontrolira kupnju, proizvodnu i prodaju, pa je stoga  nemoguće da ijedna druga skupina osim pojedinca preuzme kontrolu nad njegovim vlastitim životom. Kada imate sve proizvode koji su vam potrebni nema potrebe da tražite više. Korporatizirani građani svijeta navikli su kupovati više nego što im je potrebno kao i kupovati ono što ne trebaju. Dakle, da bi thoreauovska samodostatnost započela skupina ljudi koja će provoditi thoreauovsku samodostatnost morat će usvojiti drugačiju ideologiju o potrebama i resursima, ideologiju koja se razlikuje od one koju trenutno iskazuju ljudi svijeta. Kao što smo vidjeli kod primitivnih ljudi, takva je ideologija itekako postojala u ljudima. Tvrditi, dakle, da je to nerealna ili utopijska ideja koju ljudi širom svijeta neće moći prihvatiti je netočna, neempirijska tvrdnja.

Život thoreauovske samodostatnosti, koji slijedi iz ekonomskog sustava iz prošlog odlomka, život je u kojem bi ljudi imali na raspolaganju mnogo više vremena za dokolicu (kao i primitivni ljudi, koji su u određenoj mjeri prakticirali thoreauovsku samodostatnost), u kojem bi imali mnogo više vremena za obitelj te za filozofski ili znanstveni rad. Teško je zamisliti kakav bi to život bio, no određeni uvid u to kakav će biti možete steći promatrajući primitivna plemena širom svijeta koja provode thoreauovsku samodostatnost na niskoj tehnološkoj razini (osobno mislim da će thoreauovska samodostatnost postati svjetsko društvo koje će biti mnogo više tehnološko nego trenutna civilizacija novog svjetskog poretka).

Preuzeto sa: nexus-svjetlost.com

Objava Jeffrey Grupp: Novi svjetski poredak možemo pobijediti samo na jedan način pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Koliki broj ljudi koji ovu priču o iluziji odbacuju kao glupost uopće zna da oni čak i ne vide svojim očima? Oni ‘vide’ svojim mozgom. To je jedino mjesto na kojem postoji ‘svijet’ za koji mislite da je ‘oko’ vas. Ustvari, čak ne vidimo niti svojim mozgom već vidimo kroz mozak i, ‘svijet’ ne postoji u mozgu već i mozak i svijet postoje u svijesti.

Do ovih zaključaka nisam došao sjedeći u zamračenoj prostoriji i pušeći travu; to je priznata znanstvena činjenica. Naše oči samo pretvaraju svjetlost u električne signale koji se neprestano šalju mozgu na interpretiranje. Ta ‘vidljiva svjetlost’ ograničena je na vrlo uzak djelić elektromagnetskog spektra, koji i sam čini tek 0,005 posto materije/energije u poznatom svemiru. Unutar tog mikroskopskog frekvencijskog raspona mi dekodiramo ‘vid’ u ‘fizičku’ stvarnost. Oči ne šalju mozgu trodimenzionalne prizore šume ili djece koja se igraju u parku, ili bilo čega drugog što mislimo da vidimo oko sebe. One šalju električne signale. Tek kada mozak dekodira te signale u prividnu trodimenzionalnu realnost, svijet za koji vjerujemo da je ‘oko’ nas počinje postojati. Nema svijeta ‘oko’ nas kako ga mi doživljavamo; sve se događa u našim mozgovima, ili Primarni vizualni korteks se barem događa na jednoj razini iluzije. Dok gledate ovaj tekst zaista se čini da je on izvan vas, ali on postoji samo u vašoj glavi – a kao ‘fizičko’ tijelo, i vi također!

Način na koji doživljavate i osjećate i vidite električni su signali dekodirani u vašem mozgu, a isto vrijedi kada čujete, mirišete ili kušate. Uho, poput svih drugih organa za primanje podražaja, pretvara vibracije u električne signale koji se šalju u mozak na interpretaciju u zvuk. Buka je u vašoj glavi. Ne postoje čak ni boje, osim kao neuroni koji se aktiviraju na određen način.

Boje su različite valne dužine koje mozak dekodira iz ‘bijele’ svjetlosti u elektromagnetskom spektru. Mi ‘vidimo’ samo ono što nam mozak kaže da vidimo a to, kao što su pokusi pokazali, ovisi o tome što vjerujemo da vidimo. Ne postoji nešto kao što je Svemir, jer postoji po jedan svemir u svakom mozgu, svaki s drugačijim opažanjem. Električno kretanje pojedinih misli sada se može pratiti skeniranjem pomoću najnovije tehnologije, i ono što vjerujemo određuje put kojim će se misao kretati. Obratite pažnju na tu riječ – vjerujemo. Sada možemo početi shvaćati dublje razloge iza iluminatske kontrole ‘obrazovanja’ i medija, posebno televizije.

Ako u ljudski mozak mogu usaditi set programiranih ideja o svijetu i tome što je stvarno, ta vjerovanja će, putem mozga, urediti ono što ljudi ‘vide’. Taj proces uređivanja konstruirat će realnost na način da ona bude u skladu s onim što vjeruju da bi trebali vidjeti. Na taj način mi ubacujemo detalje koji podržavaju unaprijed stvorena vjerovanja, a izbacujemo ono što je s njima u suprotnosti. Ono što mislimo da vidimo diktirano je unaprijed stvorenim idejama, i to je razlog zašto nam ih sustav neprestano nastoji implantirati. Kako zovemo informacije koje nam televizija predstavlja? Televizijski programi. Televizija nam prodaje vizije.

No vratimo se na ono što zovemo “stvarnost”.

Materija je više od 99.9999% praznina! Nema ničega osim uskomešane čestice koja vibrira kao luda i koja čini da vjerujemo da je materija čvrsta. Kako to? Kako nemožemo vidjeti kroz materiju ako je ona 99.9999% prazna? Zašto vidimo i doživljavamo čvrstoću? Kako to da nismo učili u školi, u svih tih 12 razreda, da je materija gotovo sasvim prazna? Zašto nam nije rečeno da je materija iluzija? U čemu je tajna? Zašto nas zaglupljuju…???

Mi nismo slijepi za boje – mi smo slijepi za dimenzije i denzitete…

Jedna od tajni je u ovome – naše telo je leća – filter. Ono vidi i doživljava fizičku realnost, koja u sebi i po sebi u stvari, ne postoji – ona je iluzija. Tamo vani nema objektivne realnosti! Mi je kreiramo u svojim glavama. To je kao kada bismo mogli raspoznati samo crvenu boju i onda rekli: Vidim crvenu građevinu – sve je crveno! Vjerovatno vidimo samo milionti dio realnosti koja nas okružuje. Sve druge realnosti su profiltrirane kroz naš sistem svijesti. Mi smo okruženi svim tim realitetima, ali ljudsko biće nema iskustva o njima i ne primjećuje ih. Mi čak ni ne pretpostavljamo da one postoje! Kakvo iznenađenje…

Sve stvari su polja sila energije…

Sledeća točka: ne postoji objektivna realnost odvojena od promatrača. Realnost koju doživljavamo selektiramo iz Apsolutne Realnosti koja nas okružuje. Mi samo doživljavamo svoju percepciju Stvarnosti! To znači da u stvari – fizička realnost kao objektivna realnost ne postoji. Naša percepcija je realnost koju mislimo da doživljavamo i formirana je od Beskonačne Realnosti u koju gledamo. Svi mi pojedinačno kreiramo svoju vlastitu realnost percepcijom! Teško je povjerovati – znam! Sve stvari u kreaciji su aspekti jednih drugih i svjesna energija može doživjeti druge energije. Te druge energije nisu obavezno one koje su svjesne kao ljudska bića. Neke su manje svjesne, neke su svjesnije. Postoje različiti stupnjevi svijesti…

Mi (svijest) istovremeno stvaramo i percipiramo stvarnost, baš kao i u snu. Sve se manifestira u svijesti i sve jest svijest.

Nema ničega izvan nas …

Mi svi kreiramo svoju individualnu realnost od Beskonačne Holografske Apsolutne Realnosti koja nas okružuje i u kojoj živimo. Mi živimo u njoj i jesmo ona! Također bi mogli nazvati tu realnost i Božijom Realnošću! U stvarnosti postoji samo Bog … samo Duh! Postoji samo Svijest! Postoji samo kvantna juha! Mi smo Jedno sa tom Apsolutnom realnošću, ali doživljavamo samo dio njene Kontinuirane cjelovitosti.

Postali smo roboti ispranog mozga…

Vladari svijeta žele da ljudska vrsta postoji u ograničenom stanju sa ispranim mozgom. To im olakšava da nama vladaju i dominiraju. To čini da vjerujemo i reagiramo na sve vrste fikcija i/ili besmislica. Ta zbrka ili fikcije uključuje sve postojeće filozofije, religije i političke koncepte kao i svakodnevni način života. Kao i naš financijski sistem, medicinski sistem i zločinačko obmanjivanje medija. Sve nas to okupira vjerom u svjetovno i besmisleno. Oni nas čak nateraju da odemo u rat i ubijamo svoju braću i sestre. Kakva igra! Ispran nam je mozak od dana kada smo rođeni. Vladari svijeta žele da vjerujemo samo u realnost svjesnog uma! Taj um nam kaže da su stvare onakve kakve ih vidimo. Nisu! Realnost koju doživljavamo je rezultat mentalne navike, zaglavljeni smo u mentalnom kolosjeku i prinuđeni da se rađamo iznova i iznova samo zbog toga. Mi spavamo! Probuditi se u „ono što jest“ – je individualni podvig.

Istina je neobičnija od mašte.

Objava Razotkrivanje iluzija za koje vjerujemo da su stvarnost – Iluzija ‘stvarnosti’ pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Elektromagnetsko (EM) zagađenje kao posljedica ubrzanog tehnološkog razvoja je danas možda najveća prijetnja čovječanstvu i prirodi. Najveća opasnost ovog zagađenja je što ga ne možemo osjetiti, a negativne zdravstvene posljedice se mogu manifestirati tek nakon dužeg perioda, te se obično ne dovode u vezu sa samim elektromagnetskim zagađenjem već s drugim faktorima (stres, loša prehrana).

Iako službena medicina i krovne organizacije koje brinu o zdravlju ljudi kao npr. Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) opovrgavaju ili umanjuju opasnost od raznih električnih naprava koje su postale neizostavan dio života modernog čovjeka, neosporna je činjenica da usporedo s rastom broja mobitela i ostalih elektroničkih spravica (zadnje brojke govore o 6 milijardi mobitela u svijetu) raste i broj sve težih oboljenja kao što su tumori i to kod sve mlađe populacije, pa čak i djece.

Piše: mandrilo

Ovim člankom ću ukazati da:

• svako umjetno stvoreno elektromagnetsko zračenje iz raznih elektroničkih naprava i elektrodistribucijskih vodova je po svojoj prirodi uglavnom štetno za zdravlje čovjeka. Ova štetnost je uglavnom posljedica ‘nesretnog’ odabira frekvencija koji remete funkcioniranje čovjeka kao fino ugođenog bio-električnog suptilnog organizma. Izuzetak su elektroničke naprave koje mogu generirati elektromagnetsko zračenje koje ima blagotvorni efekt na ljudsko zdravlje (npr. zapper).
• mikrovalna bežična komunikacijska tehnologija mobiteli, računala, laptopi, tableti, e-readeri, bežični kućni telefoni (DECT), bežični ruteri (Wi-Fi) i ostale naprave (‘pametni’ strujomjeri) koje koriste bežičnu komunikaciju (Wi-Fi ili Bluetooth) su posebno štetni jer rade s mikrovalovima koji imaju svojstvo da duboko prodiru u ljudsko tkivo i izazovu ogromnu štetu.
• sva trenutno važeća pravila vezana za dozvoljene granice elektromagnetskog zračenja su falsificirana jer se temelje na pogrešno vođenim ili posebno izabranim istraživanjima koje ne mogu jasno dokazati štetnost EM zračenja na ljudsko zdravlje. Istovremeno se brojna istraživanja koja dokazuju štetnost i vrlo niskih doza EM zračenja namjerno zanemaruju. Organizacije kao što su WHO (Svjetska Zdravstvena Organizacija), IARC (Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma) i ICNIRP (Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja) koje daju preporuke i propisuju dozvoljene limite elektromagnetskog zračenja koje po njima nisu štetne za zdravlje služe samo kao alibi za lažnu brigu o zdravlju i sigurnosti ljudi. Dapače ove organizacije nisu ni osnovane da štite i promoviraju opće dobro i kvalitetu života i zdravlje ljudi, već naprotiv da daju legitimitet korporacijama koje njihove preporuke koriste kako bi ljudima podvalili smrtonosne naprave kao sigurne i bezopasne uređaje.
• osim neposrednog djelovanja magnetske i električne komponente EM zračenja na čovjeka, koja se može izmjeriti instrumentima klasične znanosti, najveći problem predstavlja tzv. informacijska komponenta ili suptilna energija EM zračenja, koju čovjek ne može svjesno osjetiti, ali ih na staničnom nivou (DNK, stanična membrana, epifiza) može osjetiti te na njih reagirati. Pošto se uglavnom radi o negativnoj informaciji, stanice čovjeka uglavnom reagiraju na ovu negativnu informaciju inhibicijom rasta što za posljedicu ima bolest, ali i ograničavanje razvoja svijesti i duhovnog rasta. EM zračenje uništava ili onesposobljava ispravno funkcioniranje epifize (pineal gland) i DNK koji predstavljaju naše glavne fizičke veze (antene) s višom svijesti.
• analizom svih informacija mogu ustvrditi da scenarij koji se odvija na prehrambenom planu (uvođenje otrovnih GMO-a i kemijskih aditiva u hranu i piće) i farmaceutsko-medicinskom planu (namjerno trovanje s lijekovima), se odvija i u svijetu elektronike gdje se ljudi programiraju da budu ovisni o raznim elektroničkim napravama koje služe vlastodršcima da imaju što bolju kontrolu nad nama (svojim robovima). Praćenje i prisluškivanje je osnovna funkcija ovih uređaja, a zabavna i komunikacijska mogućnost je samo usputna stvar kojom se služe da nas ljude naprave ovisnim o tim spravicama. Važna komponenta je i direktna kontrola uma i ponašanja kako pojedinca tako i većih skupina ljudi.

Objava Elektromagnetsko zagađenje: Ako želite djelovati na sve ribe u moru istovremeno, djelovat ćete na more u kojem plivaju pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Konoplja (Lat.: Canabis) – jedna je od najkorisnijih svjetskih biljaka koja se koristila i može se koristiti za proizvodnju goriva, papira, odjeće, hrane, boje i lakova, plastike kao i prirodnih lijekova. Pa zašto su onda Sjedinjene Američke Države, a potom i ostale zemlje kriminalizirale proizvodnju ove čudotvorne biljke?

Zbog kontrole stanovništva. Za koorporatiste samodostatno i zdravo ljudsko biće je noćna mora.

Kanabis/konoplja ne predstavlja opasnost široj javnosti, već je velika prijetnja naftnim kompanijama, alkoholnoj i duhanskoj industriji, te velikom broju kemijskih korporacija (koje proizvode lijekove). Multinacionalne koorporacije s puno novca i utjecaja, skrivaju istinu od ljudi.

Istina je da kad bi se konoplja počela koristiti za golemi niz komercijalnih proizvoda, ona bi stvorila atomsku bombu u industriji, vjerojatno revoluciju! Najbogatiji su se zato urotili za širenje dezinformacija o biljci koja, kad bi se pravilno koristila, mogla bi upropastiti njihove kompanije.

Odakle uopće riječ “marijuana”? Sredinom 1930-ih, ta je riječ stvorena da sakrije dobru sliku i fenomenalnu povijest konoplje – kao što ćete pročitati dalje u tekstu. Činjenice navedene ovdje, s referencama u zagradama, općenito se mogu provjeriti u Encyclopedia Britannica koja se preko 150 godina tiskala na papiru izrađenom od konoplje:

Svi udžbenici do 1880. godine bili su napravljeni od papira dobivenog preradom konoplje ili lana (Jack Frazier. Hemp Paper Reconsidered. 1974.)

Bilo je legalno plaćati porez konopljom u Americi od 1631. pa sve do ranih 1800-ih. (LA Times. 12. kolovoz 1981.)

Odbijanje uzgoja konoplje u Americi tijekom 17. i 18. stoljeća bila je čak kažnjivo zakonom! Mogli ste biti u zatvoreni u saveznoj državi Virginiji zbog odbijanja uzgoja konoplje od 1763. do 1769. godine (G.M. Herdon Hemp in Colonial Virginia).

George Washington, Thomas Jefferson i drugi očevi Amerike su uzgajali konoplju. (Dnevnici Washington-a i Jefferson-a. Jefferson je donio sjeme konoplje iz Kine do Francuske, te potom i do Amerike.)

Benjamin Franklin je bio vlasnik jedne od prvih tvornica papira u Americi, a koja je prerađivala konoplju. Također, rat se 1812. godine vodio oko konoplje. Napoleon je želio spriječiti izvoz konoplje iz Moskve u Englesku. (Jack Herer. Emperor Wears No Clothes)

Tisućama godina, 90% svih brodskih jedara i konopa (užeta) su pravljeni od konoplje. Riječi “platno” je nizozemska riječ za konoplju (kanabis). (Webster’s New World Dictionary.)

80% svih tekstila, tkanine, odjeće, posteljine, ručnika itd. su izrađivane od konoplje sve do 1820-te, odnosno do početka korištenja pamuka za tkaninu.

Prve Biblije, karte, pomorske mape, zastave, prvi nacrti Deklaracije nezavisnosti i prvi Ustav SAD-a su napravljeni od konoplje. (U.S. Government Archives.)

Prvi uzgajani usjevi u mnogim američkim državama su bili usjevi konoplje. 1850-a je bila godina vrhunca za proizvodnju u Kentucky-u gdje je te godine proizvedeno 40.000 tona konoplje. Sve do 20.-og stoljeća konoplja je zaslužna za najveći priljev novca u državnu blagajnu Amerike. (State Archives.)

Najstariji poznati zapisi o uzgoju konoplje dolaze iz Kine još prije 5.000 godina, iako proizvodnja konoplje vjerojatno seže još i do drevnog Egipta.

Rembrandtova, Van Goghova, Gainsboroughova, kao i djela većine ostalih slikara iz tog doba, bila su uglavnom slikana na platnima od konoplje.

1916.g., Vlada SAD-a predvidjela je da će do 1940-ih svi papiri biti zamijenjeni papirom od konoplje i da neće više biti potrebe za sjećom stabala. Izvješća studija Vlade izvjestila su da je 1 jutar (jedinica za zemlju) konoplje jednako iskoristiv kao 4,1 jutar stabala. Bilo je u planu provesti u djelo neke dijelove tog izvješća, ali je konoplja kasnije zabranjena. (U.S. Department of Agriculture Archives.)

Kvalitetne boje i lakovi su pravljeni od ulja sjemenki konoplje sve do 1937. godine. U Americi se 1935. godine 58.000 tona sjemena konoplje iskoristilo za proizvodnju boja i lakova. (Svjedočenje Shermana Williamsa (Paint Co.) prije Marihuana Tax Act-a (Zakona o porezu na marihuanu) američkog Kongresa iz 1937.g.)

Model-T, auto koji je napravio Henry Ford bio je pogonjen benzinom konoplje a sam je automobil također bio izgrađen od konoplje! Na njegovom velikom imanju, Ford je fotografiran u vlastitom polju konoplje (ako se netko želi uvjeriti evo link na sliku http://www.newagecitizen.com/images/FordHempFarmera.JPG ). Automobil “napravljen od tla” imao je kontrolne ploče također izrađene od konoplje čija je čvrstoća 10 puta jača od čelika. (Popular Mechanics, 1941.)

1938. godine, konoplja je nazivana “Billion dollar crop” (“Usjev od milijardu dolara”). Tada je prvi put usjev koji donosi dobit imao poslovni potencijal da premaši zaradu milijardu dolara. (Popular Mechanics, veljača 1938.)

Mechanical Engineering Magazine (veljača 1938.) je objavio članak pod naslovom “The Most Profitable and Desirable Crop that Can be Grown”(“Najprofitabilniji i najpoželjniji usjevi koji se mogu uzgajati.”). U članku je objavljeno da kad bi se konoplja uzgajala tehnologijom 20.-og stoljeća da bi usjevi konoplje bili jedni od najvećih poljoprivrednih usjeva u Americi i u svijetu.

Sljedeće informacije dolaze izravno iz 14-minutnog filma Ministarstva poljoprivrede SAD-a ( United States Department of Agriculture) iz 1942.-e koji ohrabruje i podučava “patriotske američke poljoprivrednike” da proizvedu 350.000 jutara konoplje svake godine za ratne potrebe, citiram:

“… [Kada su] Grecian hramovi bili novi, konoplja je već bila davno poznata u službi čovječanstva. Tisućama godina, čak i tada, ova je biljka uzgajana za proizvodnju užadi i tkanine u Kini, te drugdje na istoku. Stoljećima prije, sve do 1850.-ih, gotovo svi brodovi koji su plovili zapadnim morima su imali užad i jedra izrađena od konoplje. Jer, za mornara, konoplja je bila neophodna … Sada, sa filipinskim i istočno-indijskim proizvođačima konoplje koji je stavljaju u ruke japanaca … američka konoplja mora zadovoljiti potrebe naše vojske i mornarice, kao i naše industrije … Mornarica naglo troši svoje resurse. Kad se to potroši, američka konoplja mora opet doći, konoplja za privez brodova, konoplja za vuču, konoplja za pribor i opremu, konoplja nebrojene koristi na brodovima i na obali. Baš kao u dane kada je Stari hrabar čovjek plovio morima pobjednički, s jedrima od konoplje. Konoplja za pobjedu! (Hemp for victory!)”

Ovjereni dokaz iz Library of Congress (knjižnice Kongresa), koji je pronašao istraživač Jack Herer, opovrgava tvrdnje drugih vladinih agencija koje tvrde da ovaj film “Hemp for victory” iz 1942.-e (USDA film) ne postoji.

Uzgoj i proizvodnja konoplje ne štete okolišu. USDA Bulletin #404 je donio zaključak da konoplja proizvodi četiri puta više pulpe (srži, kaše) s najmanje četiri do sedam puta manje zagađenja.

Iz časopisa Popular Mechanics, veljača 1938:
“Ima kratku fazu vegetacije i rasta … Može rasti u bilo kojoj državi … Dugo korijenje prodire i ostavlja tlo u savršenom stanju za sljedeću godinu usjeva. Sa svojim gustim lišćem raste 2 do 3 metra iznad tla … Konoplja, ti novi usjevi neizmjerno mogu doprinijeti američkoj poljoprivredi i industriji.”

1930.-ih, inovacije u poljoprivrednim strojevima bi izazvale industrijsku revoluciju kad bi se primijenili na konoplju. Samo ovaj resurs (konoplja) mogao je stvoriti milijune novih radnih mjesta koji bi stvorili tisuće kvalitetnih proizvoda. Konoplja, da nije zabranjena, je mogla izvesti Ameriku (a i čitav svijet) iz Velike Depresije ( Great Depression).

UROTA

William Randolph Hearst ( Citizen Kane) i Hearst Paper Manufacturing Division (Hearts proizvodnja papira) Kimberly-a Clark-a imali su u vlasništvu ogromne šumovite površine. Hearst tvrtka radila je uglavnom proizvode od papira. Patty Hearst-ov djed, razarač prirode zbog svoje osobne koristi, gubio je milijarde dolara zbog konoplje.

1937. godine, DuPont (kompanija koja znanstvenim radom stvara nove proizvode) je patentirala proces dobivanja plastike iz nafte i ugljena. Godišnje izvješće DuPont-a pozvalo je dioničare da investiraju u njenu novu petrokemijsku industriju. Sintetika kao što su plastika, celofan, celuloid, metanol, najlon, rayon, dacron itd., sada su mogla biti napravljena od nafte. Prirodna industrijalizacija konoplje mogla je uništiti više od 80% DuPont-ovog poslovanja.

Objava Zašto je biljka koja može industriju učiniti neotrovnom i biorazgradivom zabranjena? pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.